>

novosti logo

Društvo Društvo

Radni logor HRT

Gostovanje Igora Vukića, koji je u emisiji ‘Dobar dan, Hrvatska’ ustvrdio da su Židovi u Jasenovcu zapravo bili spašeni od nacističkih logora, samo je logičan nastavak programske politike HRT-a. Dvije godine nakon velike desničarske kadrovske čistke, javna radiotelevizija sustavno otvara prostor za ekstremističke stavove ljudi poput Josipa Jurčevića, Jakova Sedlara, Matka Marušića

Sve one koji su upoznati sa stanjem na Hrvatskoj radioteleviziji gostovanje Igora Vukića u emisiji ‘Dobar dan, Hrvatska’ nije nimalo iznenadilo. To što je, predstavljajući svoju knjigu ‘Radni logor Jasenovac’, Vukić ustvrdio da su u ustaškom logoru Židovi zapravo spašeni od pomora koji bi ih zadesio u nacističkim logorima i da su im partizanski tifusari predstavljali veću prijetnju od Pavelićevih fanatika, za poznavatelje prilika tek je potvrda izmjerene dubine ponora u kojem se trenutno nalazi HRT. To je konačni dokaz da je raspojasano ludilo postalo programski koncept javne televizije.

U taj koncept pritom spada i naknadna reakcija ravnateljstva HRT-a. Tek nakon osuda u drugim medijima, ogradili su se od Vukićeva nastupa i pasivnog promatranja voditelja koji su ga ugostili, iako su dobro znali kakav materijal godinama forsira Karolina Vidović Krišto, urednica emisije koja je ugostila Vukića. Uostalom, u tu programsku provaliju zavirili smo prije gotovo dvije godine. Novosti su u rujnu 2016. upozorile javnost da je Vukić na Hrvatskom radiju i u emisiji četvrtog televizijskog programa iznio gotovo identične stavove, tvrdeći među ostalim da je Jasenovac bio radni logor za ljude koji su protudržavno djelovali i da su tamo Židovi živjeli u dobrim higijensko-sanitarnim uvjetima. Kao u slučaju recentnog gostovanja, identičan je bio i tadašnji izostanak reakcije voditeljice Tanje Baran. Skandalozni istup desio se u vjerskoj emisiji ‘Susret u dijalogu’, s tim da tada nije došlo ni do formalnog ograđivanja vrha javne televizije. Dapače, Baran je ostala na poziciji glavne urednice Radio Sljemena, koji je za vrijeme vlade Tihomira Oreškovića iz pristojnog javnog servisa pretvorila u vjersku radijsku postaju. Baran je bila jedna od sedamdesetak novih programskih rukovoditelja koji su došli na odgovorne pozicije u nezapamćenoj čistki dotadašnjih kadrova.

Devedesetih ste imali okupirani informativni program, to je jasno. Kulturni sektor je, međutim, pružao mogućnost kakvog-takvog neovisnog rada. Danas to više nije moguće. Sve su počistili do temelja – govori naš izvor s HRT-a

Pojedinci s HRT-a s kojima smo razgovarali zadnjih dana tvrde kako promjene u HDZ-u i dolazak premijera Andreja Plenkovića nisu ništa preokrenuli: klerikalni desničari i dalje dominantno definiraju uređivački tempo javne radiotelevizije. Taj je tempo više-manje oslonjen na paradigmu kakvu je promovirao Oreškovićev i Karamarkom ministar kulture Zlatko Hasanbegović, mijenjajući tobožnju kulturnu hegemoniju ljevice tobožnjom suverenističkom, patriotskom agendom. U stvarnosti, rasturili su oaze kvalitetnog programa, nametnuvši kao alternativu naramak klerikalnih desničara iz redova Hrvatskih novinara i publicista (HNIP), udruženja osnovanog da promiče ekstremističku agendu HDZ-a. Operaciju je predvodio tadašnji v.d. ravnatelja Siniša Kovačić, za čijeg je ravnanja javna radiotelevizija nanovo oblikovana u HDZ-ovu televiziju, servisirajući usputno i obilne apetite Katoličke crkve. Te je 2016. godine emitirano 2000 emisija vjerske, dominantno rimokatoličke tematike, koje su nerijetko služile kao megafon kleronacionalizma. Trend je nastavljen do danas.

Dok su se putem vjerskog programa širile vukićevske poruke, nove emisije što su svrstane u znanstveni program obilato su prenosile učenja Katoličke crkve. To se posebno odnosi na Treći program Hrvatskog radija, gdje su umjesto nagrađivanih profesionalaca dovedeni revizionisti i klerikalni intelektualci, koji kroz kulturne sadržaje i dalje provlače nacionalističke teze kakve se mogu čuti u prigodnim propovijedima isturenih crkvenih predstavnika. U oba slučaja HRT je, pored marginalnih desničarskih portala, predvodio u kontaminaciji javnog prostora političkim radikalizmom, dajući tako legitimitet i vidljivost civilizacijski nedopustivim stavovima. Osim što su dodijeljene emisije desnim političkim ekstremistima, poput Tihomira Dujmovića, na većini su kanala promovirani pojedinci čiji je dotadašnji medijski doseg bio desničarski Hrvatski tjednik iz Zadra. Josip Jurčević je u tom razdoblju političke predstavnike Srba u Hrvatskoj nazvao podržavateljima četnika, Jakov Sedlar je negirao razmjere zločina u Jasenovcu, Igor Vukić je, kako smo već napisali, zborio o sjajnim sanitarnim uvjetima u tom logoru, Matko Marušić je razglabao o ‘zločinačkom spolnom odgoju’, Željko Glasnović je u više navrata prozivao javne osobe kao udbaše i jugokomuniste, dok je više tisuća ljudi nesmetano uzvikivalo ustaški poklič ‘Za dom spremni’ na prijenosu obljetnice ‘Oluje’ iz Knina, bez ikakvih reakcija odgovornih voditelja i urednika.

Kadrovska politika Mosta i HDZ-a, uz brojne smjene u 2016. godini, uvjetovala je niz neprofesionalnih, početničkih pogrešaka kod voditelja i urednika brojnih emisija, ali i forsiranje nacionalističkog žrtvoslovlja, ekstremnih vjerskih ideja, agresivnog patrijarhata i povijesnog revizionizma, što je sve zajedno donijelo drastičan pad gledanosti većine emitiranih sadržaja.

‘Prije nekoliko godina veličanje ustaša svodilo se na priloge u TV kalendaru’, kaže nam jedan zaposlenik HRT-a, opisujući povećanje revizionizma na javnoj televiziji. ‘Kad bi, primjerice, urednik pustio nepriličnu biografiju Jure Francetića, digla bi se javna halabuka i onda bi nadređeni pojedinac sankcionirao takvo ponašanje. Danas je intonacija kalendarskog prikaza Francetića postala opće mjesto dokumentarnog programa. Domaća proizvodnja pritom opada – mjere štednje su mantra kad je riječ o sadržaju – dok se otkupljuju sumanuti sadržaji vanjskih produkcijskih kuća’, ističe naš izvor, povlačeći paralelu i s vremenom Franje Tuđmana.

‘Devedesetih ste imali okupirani informativni program, to je jasno. Kulturni sektor je, međutim, pružao mogućnost kakvog-takvog neovisnog rada. Nisu nas dirali. Danas to više nije moguće. Sve su počistili do temelja, uspostavivši sadržajni treš koji promoviraju potpuni strukovni diletanti’, istaknuo je naš izvor.

Kovačić je u međuvremenu napustio HRT i postao prvi čovjek medijske propagande Katoličke crkve. Što se kadrova tiče, malo se toga promijenilo za vrijeme aktualnog ravnatelja Kazimira Bačića. Primjer je Ana Milić, urednica mozaičnih emisija koja je isplivala za vrijeme Karamarkove reakcionarne politike. Milić je najzaslužnija za unošenje ovakvog sadržaja i Karoline Vidović Krišto u projekte zabavnijeg tipa. Bilo da je riječ o ‘Dobro jutro, Hrvatska’ ili emisiji ‘Dobar dan, Hrvatska’, koja je zamijenila ukinutu i kritički intoniranu ‘Hrvatsku uživo’ urednice Maje Sever, Milić i njeni urednici tretiraju lajfstajl voditelje kao blesimetre, uvaljujući im toksični politički sadržaj garniran lažima i teorijama zavjere. Zbog toga, doznajemo, već duže vrijeme članovi spomenutih redakcija iskazuju nezadovoljstvo svojim urednicima. Eskalacija je bila vidljiva u priopćenju voditeljice koja je intervjuirala Igora Vukića. Pored isprike, Marina Medved Pulić je napisala da je rukovodstvo javne televizije itekako znalo tko će tamo gostovati. To je, uostalom, sugerirao i dosadašnji karijerni put urednice Vidović Krišto, koja godinama promiče klerikalni nacionalizam, poistovjećuje spolni odgoj i knjige Zorana Ferića s pedofilijom te širi bezočne laži o pobačaju. Takvi komentari su je stajali i ukidanja autorske emisije prije nekoliko godina. Umjesto marginalizacije, Krišto je nakon toga dobila priliku da širi zatucane ideje u čak dvije spomenute emisije.

Zbog jednog takvog komentara nedavno je prijavljena etičkom povjerenstvu HRT-a. Neslužbeno doznajemo da je prijava odbačena, što i ne treba čuditi s obzirom na strukturu povjerenstva. Na mjesto delegata Hrvatskog novinarskog društva došli su pojedinci bliski HNIP-u, zahvaljujući izmjenama za koje je zaslužan vrh javne televizije.

Ljudima koji financijski parazitiraju na televizijskom budžetu odgovaraju Krišto i njena uređivačka politika koja proizvodi vatromet u javnosti. Dok je toga, malo tko registrira pozadinske operacije s jasnom financijskom računicom – smatra drugi naš sugovornik s javne televizije

Opisana logika primijenjena je i u normaliziranju stavova ekstremističkih klerikalnih organizacija koje su u većem dijelu Evrope i dalje predmet zazora. HRT je, dapače, dao najveći doprinos za srednjostrujašku normalizaciju agende fundamentalista. Stavimo li po stranu dilemu treba li marginalcima koji nalikuju na sekte i kultove davati prostora u javnosti, zapanjuje neprofesionalnost svaki put kad urednici javne televizije povuku takav potez. Neopterećeni izgovaranjem potpitanja kojima bi dekonstruirali evidentne laži gostiju, emisije poput ‘Otvorenog’ ili ‘Dnevnika’ HTV-a redovno promoviraju takve argumente kao nešto što ima jednaku težinu kao i svaki drugi stav. To je bilo očigledno u slučaju recentnih referendumskih inicijativa ili ratifikacije Istanbulske konvencije. Je li Jasenovac odmorište ili gubilište također ovisi o kutu gledanja, kao što se jednako mogu vrednovati argumenti liječnika i teoretičara zavjere oko korisnosti ili štetnosti cijepljenja.

U isto se vrijeme od vanjskih izvođača otkupljuju i financiraju dokumentarni programi koji otvoreno revidiraju zadnjih 70 godina hrvatske povijesti, od Drugog svjetskog rata do devedesetih godina. Tako su voditelj Poslovne jedinice Programa Renato Kunić i ravnatelj Produkcije Jozo Barišić odobrili otkup revizionističkih proustaških uradaka vlasnice privatne vjerske Laudato televizije Ksenije Abramović i novinarke Nade Prkačin, koja je otpuštena s HTV-a zbog neovlaštenog korištenja videoarhive. Također, u filmovima koji se bave devedesetima, poput serijala o hrvatskim premijerima ili najsvježijeg dokumentarca o privatizaciji ‘Je li moglo drugačije?’, arhitekti i akteri pretvorbe i privatizacije, poput Miroslava Kutle, Ivića Pašalića ili Borislava Škegre, četvrt stoljeća poslije tih događaja dobivaju priliku da se nekritički peru od bilo kakve odgovornosti.

U takvom ritmu možemo očekivati da će za dvadesetak godina HRT apologetski pristupati ključnim pojedincima iz afere ‘Hotmail’, jer je njihovo inicijalno nastojanje da zatome i prešute tu priču potpuno skandalozno. To je današnja ‘javna’ televizija: mastodont od milijardu kuna godišnjih pristojbi koji se koristi kao bankomat za interesne grupacije i polje ideološkog iživljavanja klerikalne desnice; medijska kuća premrežena mediokritetima iz koje je većina pristojnijih kadrova otišla u druge firme, dok su preostali profesionalci mahom marginalizirani i lišeni ozbiljnijih zadataka. U takvom ambijentu aktualne primjere najprostijeg ustaškog revizionizma ne treba gledati tek kao simptome šire institucionalne političke patologije u Hrvatskoj, upozoravaju naši sugovornici s HRT-a.

‘Ljudima koji financijski parazitiraju na televizijskom budžetu odgovaraju Krišto i njena uređivačka politika koja proizvodi vatromet u javnosti. Dok je toga, svi su fokusirani na sadržaj koji pomiče granice ludila, a malo tko registrira pozadinske operacije s jasnom financijskom računicom’, mišljenja je jedan zaposlenik javne televizije, dobro upoznat s tamošnjim stanjem.

Kao primjer navodi izvješće Nadzornog odbora za 2016. godinu u kojem je utvrđen niz nepravilnosti u poslovanju HRT-a. Nedugo nakon objave dokumenta koji ukazuje na sumnju u višemilijunsku štetu za javnu televiziju i dobit za uvezanu klijentelističku mrežu, Nadzorni odbor je smijenjen, a DORH se i dalje ne oglašava o svemu. U međuvremenu je rukovodstvo bez javne rasprave potpisalo i Koregulacijski sporazum s nezavisnim producentima prema kojem HRT gotovo u cijelosti financira proizvodnju serija ili filmova, predajući prava na prikazivanje neovisnim producentima nakon nekoliko godina.

Zbog svega navedenog, HRT nalikuje intelektualnom i moralnom zgarištu po kojem bauljaju interesne bande, pelješeći javne milijune uz zvuke raspjevanog ustaštva. Malo se što pritom promijenilo od razdoblja Karamarka do vremena Plenkovića. Dapače, što se tiče neposrednog povoda ovog teksta – Vukićevog gostovanja na HTV-u – nužno je podsjetiti da je njegove revizionističke projekte financiralo i Ministarstvo branitelja u vladi Andreja Plenkovića.

1/2