Govor Zorana Milanovića na skupu u zagrebačkoj Tvornici kulture prošle subote, kojim je započeo intenzivniji dio njegove predsjedničke kampanje, bio je koncipiran tako da u što većoj mjeri predstavi ili potvrdi Milanovićev svjetonazor i politički profil, to jest da ispuni očekivanja njegovih – uglavnom i SDP-ovih – birača, ali da ne antagonizira i da ne odbije doslovno ni jednog čovjeka s pravom glasa koji nije unaprijed čvrsto opredijeljen protiv njega osobno ili protiv svega što naginje ulijevo.
Kolinda Grabar-Kitarović svojim centralnim uspjehom smatra to što je ‘Hrvatsku iščupala iz tzv. regiona’, premda to nema čime potkrijepiti. Na koji je to način Hrvatska prije 2015. bila ‘u regionu’? Kako je to Hrvatska ‘izvučena’ i kamo je premještena?
Dva dana kasnije, Kolinda Grabar-Kitarović počela je utrku za drugi petogodišnji mandat skupom na Velesajmu: suština njezinog nastupa bila je u tome da se ničim ne zamjeri tradicionalnoj HDZ-ovoj glasačkoj bazi i aktualnom vodstvu HDZ-a, ali da zahvati što je moguće šire udesno, odnosno u krugove u HDZ-u i izvan HDZ-a koji su svoga predsjedničkog kandidata pronašli u Miroslavu Škori, kojeg formalno podupiru Hrvatski suverenisti, Most nezavisnih lista, Hasanbegovićev novoformirani Blok za Hrvatsku…
Utoliko, koliko god je bitno što su Grabar-Kitarović i Milanović rekli na svojim prvim skupovima, toliko je važno i ono što su odlučili zaobići, jer se i iz toga može podosta zaključiti o izbornim strategijama najizglednijih kandidata za predsjedničku funkciju u razdoblju od 2020. do 2025. godine. Utezi iz prošlosti oboma su nezanemarivi, ali čini se i više-manje ravnomjerno raspoređeni: u najvažnijem, Milanoviću je – pored dojma o njegovom teškom karakteru i aroganciji – na plećima relativni neuspjeh njegove vlade od 2011. do 2015., dok je Grabar-Kitarović opterećena popriličnom promašenošću svog petogodišnjeg predsjedničkog mandata, koji se upravo bliži kraju, te nepopularnošću Plenkovićeve vlade i podjelama unutar HDZ-a.
Region
Kolinda Grabar-Kitarović svojim centralnim vanjskopolitičkim uspjehom, i ne samo vanjskopolitičkim, smatra to što je ‘Hrvatsku iščupala iz takozvanog regiona’, premda tu konstataciju nema čime potkrijepiti. Na koji je to način Hrvatska, prije njezinog uspona na Pantovčak 2015., bila ‘u regionu’? Kako je to Hrvatska ‘izvučena’ i kamo je premještena? Aktualna predsjednica sugerira da smo regiju bivše Jugoslavije zamijenili poljsko-hrvatskom Inicijativom triju mora, maglovitom asocijacijom koja okuplja dvanaest europskih zemalja Baltika, Crnog mora i Jadrana, ‘gdje Hrvatska oduvijek pripada’. Bez obzira, međutim, na hvalisanje bijegom iz regiona, Grabar-Kitarović je dobar, ako ne i najvažniji, dio svog govora posvetila upravo odnosima s dvjema regionalnim državama – Srbijom te Bosnom i Hercegovinom. Srbiji bi, poput ekstremne desnice, blokirala priključenje Europskoj uniji dok Beograd ne otkrije sudbinu nestalih u ratu, a što se tiče Bosne i Hercegovine, zanima je samo pomoć tamošnjim konstitutivnim Hrvatima u ostvarivanju pune političke i kulturne ravnopravnosti, što je ponovila čak tri puta.
Zoran Milanović, pak, založio se za podršku Hrvatske svim državama zapadnog Balkana u pridruženju Uniji, uključujući i Srbiju kad, kao i ostali, ispuni kriterije za pristupanje, usprkos njegovom izrazito negativnom stavu prema predsjedniku Aleksandru Vučiću i aktualnoj vlasti u Srbiji. Naročito je naglasio potrebu tješnje suradnje i političkog prijateljstva sa Slovenijom, dok Bosnu i Hercegovinu – vjerojatno previdom, jer nije čitao napisani govor – nije spomenuo ni kad je nabrajao države iz susjedstva i bližeg okruženja koje bi u doglednoj budućnosti želio vidjeti u EU-u. Također, za razliku od kandidatkinje HDZ-a, nije spomenuo ni hrvatsko iseljeništvo, što vjerojatno nije bilo plod previda ili propusta.
Antifašizam
Predsjednički kandidat SDP-a i još dvanaest lijevih i liberalnih stranaka rekao je da antifašizam ‘nije ideologija nego otpor nasilju i crnokošuljašima’ te da zvijezda petokraka nije simbol današnjeg antifašizma: petokraka je simbol antifašizma iz vremena prije i tokom Drugog svjetskog rata. Time se referirao na svoju nedavnu izjavu o Hajdukovom ‘ružnom’ grbu s petokrakom ‘na koju se moglo nabosti’, izjavu koju su mu jako zamjerili u jednom dijelu ljevičarskog biračkog tijela. Naknadno je objasnio da je to bila njegova kritika ‘politizacije i militarizacije’ sportskih klubova, a u subotnjem govoru u Tvornici rekao je da je današnji antifašizam briga i nastojanje na tome da dugotrajni bijes ‘običnog’ i obespravljenog svijeta ne preraste u ogorčenost i frustraciju pa u zavist i mržnju. ‘Znamo kako je to završavalo u povijesti Europe. Tu smo da se tome suprotstavimo.’
Grabar-Kitarović nije se u svom govoru ni jednom riječju dotakla antifašizma.
Manjine
‘Moja ideologija je ideologija obrane slabijih, a kad je riječ o zaštiti slabijih i ljudskim pravima, nema mjesta za oportunizam’, rekao je Milanović u subotu, pa na to nadovezao pohvalu otvorenosti kao najvišoj vrijednosti jedne nacije, jer štiti od kontinuirane proizvodnje neprijatelja – ‘danas su to oni koji ne jedu svinjetinu i ne piju alkohol, sutra oni koji se križaju s tri prsta, preksutra netko treći’. Rekao je da je Hrvatska država hrvatskog naroda, ali i svih svojih građana bez obzira na nacionalnu pripadnost. Poklonio se poginulima u Domovinskom ratu i zahvalio onima koji su sudjelovali u obrani zemlje, ali poručio da su ratovi gotovi i da Hrvatska mora naprijed. ‘Svatko ljubi koga voli’ jedan je od Milanovićevih izbornih slogana: radi se o poruci prihvaćanja LGBT-populacije i zalaganja za pravo svakog građanina na intimni život u skladu sa slobodnim shvaćanjem vlastitog seksualnog identiteta.
Predsjednički kandidat sdp-a rekao je da antifašizam ‘nije ideologija nego otpor nasilju i crnokošuljašima’ te da zvijezda petokraka nije simbol današnjeg antifašizma. Time se referirao na izjavu o Hajdukovom ‘ružnom’ grbu s petokrakom ‘na koju se moglo nabosti’
Kad je riječ o slabijima i izloženijima u društvu, Kolinda Grabar-Kitarović sjetila se jedino blokiranih i ovršenih građana. Milanović se sa svega nekoliko riječi osvrnuo na zasluge svoje vlade u zakonskoj zaštiti ljudi od bankarske pohlepe.
Pobačaj i obitelj
Grabar-Kitarović zaobišla je izravno govoriti o pravu na pobačaj. ‘Zagovarat ću povećanu skrb o trudnicama zbog jačanja svijesti o vrijednosti svakog ljudskog života. Svaki ljudski život dragocjen je’, kazala je, a iz toga što je kazala nije jasno podržava li pravo na abortus ili ne, s tim da bi prije moglo biti ovo drugo. Inzistira na obiteljskim vrijednostima kao temelju društva, zahtijeva ravnopravnost žena u svim segmentima i na svim razinama, povećanu pažnju države kad je riječ o mladima i starima te borbu protiv svih oblika nasilja, a konkretno je istaknula jedino vršnjačko nasilje.
’S obzirom na to da u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina vidim i osjećam trend sužavanja ljudskih prava i pritiska na pravo žena da odlučuju o svojoj sudbini, bit ću gromki glasnogovornik obrane onog što je postignuto i što se treba braniti svim građanskim načinima’, rekao je Milanović. ‘Što se tiče vjere i vjerske brige za obitelj, nemam ništa protiv dok je to u okvirima zakona. Mimo toga, prste dalje od moje obitelji, prste dalje od svačije obitelji.’ Bivši premijer nije govorio o problemu nasilja i o položaju žena u našem društvu.
Radnici
Aktualna predsjednica Republike u svom jednosatnom govoru ni jednom nije upotrijebila riječ – radnici. Bivši premijer, kojeg u vrijeme premijerskog mandata nije krasilo pretjerano razumijevanje radničkih prava, u subotu je rekao da je gotovo sve što je politički moderno i otvoreno u Europi plod prošlog djelovanja radničkih pokreta i partija te da tu tradiciju valja nastaviti, mada smatra da radništvo danas ne postoji u onom smislu u kojem je postojalo prije pedeset ili osamdeset godina. ‘Danas govorimo o građanskim vrijednostima i građanskoj Hrvatskoj. Ako je to supstitut za ono što je nekad predstavljala radnička Hrvatska, onda sam ja predvodnik građanske Hrvatske, koja uključuje i hrvatsko selo.’ Takvo Milanovićevo viđenje suvremene borbe za radnička prava naišlo je jedino na kritiku Katarine Peović, predsjedničke kandidatkinje Radničke fronte.
Sigurnost i migranti
‘Ustrajat ću na osnaživanju Hrvatske vojske i hrvatske policije nastavkom razvoja novih obrambenih i nadzornih sposobnosti nužnih za suočavanje s ugrozama 21. stoljeća. Uvijek ću braniti njihovu čast, jer oni rade dostojanstveno i časno’, kazala je aktualna predsjednica, pri čemu su izbjeglice i migranti jedna od ugroza, i dodala da ulaganja u obranu nikad nije smatrala troškom nego investicijom u nacionalnu sigurnost. Podržala je nabavu ‘novog višenamjenskog borbenog zrakoplova’, kao i osnaživanje državne granice angažiranjem svih elemenata sustava domovinske sigurnosti.
Milanović se, također, izjasnio za razvoj obrambenog sektora, s naglaskom na Ratnu mornaricu. Nije protiv novih borbenih aviona, no ‘ne mutnim aranžmanima s trgovcima oružja na Bliskom istoku, čega se onda moraju stidjeti’. Državnu granicu ne smatra nebitnom dekoracijom, ali misli da se s migrantsko-izbjegličkom krizom treba nositi i humano, tako ‘da nas djeca i potomci ne pamte kao ništarije’. Rekao je da, po njegovom mišljenju, Hrvatskoj vojsci danas više nije mjesto u NATO-misijama u svijetu.
Demografija
‘Aktivna populacijska politika temelj je sigurnosne politike, jer demografija leži u srcu nacionalne sigurnosti. Država bez naroda, teritorij bez stanovnika porozni su i lako postaju metom izvanjskih geopolitičkih čimbenika’, rekla je Grabar-Kitarović. Zoran Milanović nije se doticao demografskog propadanja, osim što je govorio o neravnomjernom ekonomskom razvoju različitih hrvatskih regija, pa jedna kuća u turističkoj Dalmaciji tržišno vrijedi više nego cijela ulica u poljoprivrednoj Slavoniji, koja je najdrastičnije pogođena iseljavanjem.
