U tekstu autora Borisa Postnikova ‘Neprijateljska propaganda: Totalitarno Tjentište’ od 7. srpnja 2018. naveden je niz netočnih navoda. Molim vas da, u skladu sa Zakonom o medijima objavite ovaj ispravak radi točnog informiranja vašeg čitateljstva.

Kulturna ruta ATRIUM (Architecture of Totalitarian Regimes of the 20th Century in Europe’s Urban Memory) nije rezervirana samo za jugoistočnu Europu već za cijelu Europu. Međutim, druge lokalne samouprave koje bi se mogle učlaniti nisu za to zainteresirane (momentalno uključuje gradove u Albaniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Italiji i Rumunjskoj). Lokalne samouprave i udruge koje su članovi ATRIUM-a ne bave se izjednačavanjem Mussolinija, sovjetskih satelitskih režima i socijalističke Jugoslavije već se bave valorizacijom, zaštitom i ponovnom upotrebom zgrada i javnih površina planiranih, projektiranih i izgrađenih u doba (totalitarnih) režima, a koji imaju nedvojbenu urbanističku i arhitektonsku vrijednost. Osim što su prostori dobro projektirani, radi se o solidnoj gradnji, vrlo često na centralnim pozicijama u gradovima, vrlo često u vlasništvu države, ali koji su ili podiskorišteni ili postoji bojazan da će se prodati privatnom vlasniku dok navedeni prostori još nisu obuhvaćeni konzervatorskom zaštitom. Drugim riječima, doslovno rečeno, lokalne samouprave i udruge provode različite programe i realiziraju projekte koji pridonose revitalizaciji prostora u zajedničkom vlasništvu. Još doslovnije, uključuju se grupe ljudi koje žele koristiti zajednički prostor koji nije kriv što je izgrađen u doba npr. fašizma.

Kako bi vam bilo jasnije zašto je važno valorizirati ili štititi kvalitetnu arhitekturu iz bilo kojeg doba, usporedit ću vam to s nekim vama shvatljivijim primjerima. Ako vas interesira graditeljsko naslijeđe nekog grada u toj nesretnoj jugoistočnoj Europi, možda ćete posjetiti npr. antičku arenu, dominikanski ili franjevački samostan. Kunsthistorija je za neke od tih zgrada objasnila važnost, logiku i kompleksnost arhitektonskih elemenata i njihovih odnosa i proglasila ih graditeljskim naslijeđem. Predstavljaju i uvid u razne zanimljive i poučne tehnološke napretke. Jest da je otada prošlo više tisuća ili stotina godina, ali ipak, neka od tih mjesta su obilježena svojevrsnim fašizmom. Istim redoslijedom, između ostalog su služila za klanje ljudi i divljih zvijeri kao zabava za mase, za inkviziciju, za spaljivanje vještica, odsjecanje glava – sve u svrhu ondašnjeg sustava… Bilo kako bilo, zgrade nisu krive za divljake koji su ih dali izgraditi i nipošto ne znači da ih treba srušiti ako nam mogu koristiti ili ako predstavljaju graditeljsko dostignuće (osim ako ne zagovarate da se sasvim vratimo u spilje i život u prirodi).

Nijedno od nabrojanih mjesta, izuzev Labina, dakle, Velenje, spomen-kompleksi na Kozari i Tjentištu nisu u kulturnoj ruti ATRIUM. Velenje (i Doboj) jesu bili, i to na vlastitu inicijativu, jedno kratko vrijeme. Međutim, sasvim logično, isključili su se jer nisu izgrađeni u totalitarnom režimu. Hrvatske lokalne samouprave koje jesu članovi ATRIUM-a su Labin, Raša i Lastovo. Nema niti jednog člana iz Bosne, niti jednog iz Slovenije. Inače, u ATRIUM se ne uključuju spomenici već se uključuju gradovi koji imaju manje ili više vitalne kvartove, kako je i ranije navedeno, s urbanističkom ili arhitektonskom vrijednošću, ali podiskorištene, zapuštene, s visokom stopom kriminala i slično. Drugim riječima, ovo što je autor krivo nabrojio su izolirane strukture koje svakako ne bi mogle biti dio rute jer ne odgovaraju njenom konceptu, čak i da ih se hoće povezati s totalitarnim režimom. Ono na što ste vi mislili jest, moguće, bila izložba fotografija ‘Totally lost’ koju su organizirali Spazi Indecisi, talijanski NGO, a koji su iskoristili ATRIUM valjda za fundiranje. Zašto su neki fotografi iz bivše Jugoslavije odlučili da njihovi objekti fotografiranja spadaju u totalitarnu kategoriju stvarno ne bih znala.

Teza da će se u rutu ubaciti kakav antifašistički spomenik je u rangu teze da bi mogao pasti meteor pa da od toga neće biti ništa.