Svatko tko zna barem malo o suvremenoj povijesti zna da je ruka sankcija spora, ali (ponekad) dostižna. Potvrđuju to primjeri Južnoafričke Republike (do željene promjene politike došlo je nakon desetljeća sankcija) i Savezne republike Jugoslavije, u čijem slučaju se promjena dogodila za nekoliko godina - ali i taj primjer pokazuje da sankcije i na ekonomski slabašnima sporo djeluju. Ima li se to na umu bjelodano je da je očekivati kako će sankcije Rusiji uvedene prije nepunih godinu dana zbog napada na Ukrajinu brzo djelovati i ekonomski slomiti Moskvu bila iluzija. A da je ta iluzija činjenica razvidno je iz nedavno objavljenih podataka o ruskoj ekonomiji u prošloj godini. Studeni je bio prvi mjesec otkako je počeo rat u kojem je vrijednost uvoza u Europske unije iz Rusije bila manja nego u istom mjesecu 2021. godine. Do tada, svim paketima sankcija usprkos članice Unije su svakoga mjeseca Rusiji uplaćivale više nego prije rata. Razlog tomu nije teško dokučiti: energenti - posebno plin - su znatno (neki bi rekli zastrašujuće) poskupili, a Unija je generalno (iako ne svaka država ni približno podjednako) ovisila o uvozu energenata iz Rusije. No, to je tek djelić priče o sporom djelovanju sankcija, koje, a i to valja imati na umu mnoge države (po broju stanovnika veći dio svijeta) i nije uveo.
Brojni su mediji analizirali učinak sankcija, a unisonog zaključka nema. Ocjene se kreću u rasponu od sankcije jedva da djeluju, preko sankcije sporo djeluju do sankcije djeluju ili, pak, neutralne tvrdnje u smislu – nije jasan učinak sankcija. Rusija je uvođenje sankcija dočekala dobro pripremljena. Za nju je 2014. godina bila generalna proba iz koje je mnogo naučila. Tada su joj uvedene sankcije (u mnogo skromnijem opsegu nego danas) zbog aneksije Krima, a u kratkom su roku imale pogubniji efekt na rusku ekonomiju nego sankcije uvedene 2022. Mnogi kao ključnu osobu u tome navode guvernerku Ruske narodne banke Elviru Nabiulinu. Guvernerka je nepunih deset godina, a rusku središnju banku, bankarski sektor i javne financije itekako je dobro pripremila barem za ovu početnu fazu sankcija. Rusija je krajem pretprošle godine imala 630 milijardi dolara deviznih rezervi i rezervi u zlatu po čemu je peta na svijetu, a u siječnju 2022. povećala ih je za još osam milijardi. Rezerve zlata bile su u vrijednosti 132 milijarde dolara (usporedbe radi, sredinom devedesetih kada je Rusija bila na dnu iznosile su tek nešto više od dvije milijarde). To znači da je Moskva imala čime parirati EU, iako se do kraja godine istopilo oko 95 milijardi rezervi, uz naznaku da će ponovno rasti zbog vanjskotrgovinski uspješne 2022. godine.
Rusija je u prvih devet mjeseci 2022. bila u vanjskotrgovinskom plusu rekordnih 198 milijardi dolara što je 120 milijardi više nego godinu prije. Osim visokih cijena energenata koje izvozi takvoj bilanci doprinos je dao i smanjeni uvoz koji je u prvih šest mjeseci bio osam do devet milijardi dolara manji. Bilanca plaćanja ukazuje na ranjiva mjesta ruske ekonomije: prihod u golemoj mjeri ovisi o izvozu energenata, a nemogućnost nabavke zapadne robe, posebno tehnologije o kojoj ovisi, već osjećaju pojedine industrijske grane. Osjetan pad zabilježile su i automobilska i avionska industrija. Ruski proračun lani se dobro držao. U prvih pet mjeseci bio je u plusu, punio se iznad očekivanja, nakon toga su nastupili problemi i oštar pad. Zapadni prognostičari nagovještavaju probleme za prihodovnu stranu ruskog proračuna i u budućnosti, a to će utjecati na smanjivanje stope investicija (posljedično i na BDP) te, vjerojatno, smanjivanje socijalnih davanja i time pad životnog standarda. Najveće iznenađenje je dobra forma financijskog sektora. Zapad je upravo u tom sektoru očekivao da će sankcije biti brze i efikasne. Sankcije su sveobuhvatne, ruske su banke uvelike odsječene od pristupa dolaru i euru, dvjema glavnim svjetskim valutama, imovina im je zamrznuta, izbačene su iz međunarodnog sustava plaćanja SWIFT, a upravo ovo posljednje smatrano je "nuklearnom opcijom". Za sada uspješnu obranu financijskog sektora zapadni analitičari apostrofiraju kao najveći uspjeh Nabiuline. Ekonomski think-tank Bruegel raspravu je sažeo zaključivši da do kraja 2022. prihodi Rusije nisu smanjeni koliko su zapadne zemlje htjele da budu, Rusija je zbog toga mogla nastaviti financirati rat, ali to bi se uskoro moglo početi mijenjati.
