O slabostima radničkog pokreta u Hrvatskoj, o eventualnoj zamjeni tog pojma nekim širim poput pučkog pokreta, o potrebi organizirane borbe protiv neokonzervativne ekonomske politike i o ulozi lijevih stranaka u tome za Novosti govore politolog Stevo Đurašković, sindikalist Mario Iveković i član Radničke fronte Hrvoje Štefan
Piše Srećko PuligGeneralni direktor RTZ-a Ivo Bojanić uzeo me za savjetnika da mu pomognem u nekim pitanjima. Jedan razgovor završio je prilično neodređeno: kakav pristup odabrati? Ne kulturni, ne kulturnjački, nego civilizacijski. Od te definicije kretao je i moj zadatak. Prvo što sam napravio bilo je da je RTZ na visokostručnoj razini osuvremenio svoje lice kojim se javlja u javnosti
Piše Srećko PuligKoličina opranog novca se stalno povećava, a povremene afere, kao što je ona koju je razotkrio Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara, sporadično zatalasaju površinu kriminalnog mora
Piše Srećko PuligPostojeća sindikalna politika je kratka. Ona je vatrogasna, prepuna apela da se ljudi ne bacaju na cestu, da im se ne umanjuju radna prava, propisana zakonom. Suprotno tome, treba imati maksimalističke zahtjeve da bi se dogodili i mali pomaci u položaju radnika
Piše Srećko Pulig‘Radnička partija vidi povezanost između rada unutar i izvan Dume sasvim drukčije od načina kako je vidi liberalna buržoazija… Za nas postoji samo jedan, jedinstven i nedjeljiv radnički pokret – klasna borba proletarijata. Svi njezini posebni, djelomični oblici, uključujući i parlamentarnu borbu, moraju joj biti u potpunosti podređeni. Za nas, presudna je borba proletarijata izvan Dume’, govorio je Lenjin
Piše Srećko PuligGrađanska kritika stranačkog života i političkih partija prošla je, ugrubo govoreći, kroz tri faze. U prvoj su stranke promatrane kao oruđe razdora koje narušava društvenu harmoniju, u drugoj se kritiziraju enormna faktična moć koju su stranke zadobile u društvu i negativne tendencije u samim partijama poput korupcije i oligarhije, dok se u trećoj naglašava njihov neuspjeh u ostvarivanju društvenih funkcija
Piše Srećko PuligPočetak boljeg shvaćanja kako da živimo leži u razbijanju stare terminologije, dakle mentalnoj higijeni. Dva primjera su: ne ‘pandemija Covid-19’ nego ‘koronizacija’, pa onda ne epoha ‘globalizacije’ ili ‘svjetskog tržišta’, nego ‘kapitalocen’, epoha kapitala kao ogromne i slijepe mega-snage usporedive s geološkim katastrofama
Piše Srećko PuligOdluke EU-a kojima se kriminalizira solidarnost neće pogoditi samo aktiviste, nego i lokalno stanovništvo: grčke i talijanske ribare, farmere koji su nekom dali čašu vode
Piše Srećko PuligKao da je ono što se događalo u SFRJ istovremeno beskonačno udaljeno, a opet i prisutno i aktualno. Problem možemo formulirati i ovako: ako se raspala jedna država, je li se raspalo i društvo koje je ona činila, u svim svojim segmentima?
Piše Srećko PuligSlijediti ograničenja koja nam nameću institucije više razine, makar bile i kontradiktorne, poput Stožera ili WHO-a, moguće je i usporedno sa stvaranjem vlastitog i proaktivnog epidemiološkog menadžmenta, koji vodi pozitivnom scenariju. Izostanak takve svijetle točke te sposobnosti znanosti ili politike da na nju upru prstom plaši me više negoli sam virus
Piše Srećko PuligU raznim tipovima pristupa bivšoj državi koji su se rascvali zadnjih godina, izložba o ‘raspjevanom socijalizmu’, s omotima ploča posvećenima NOB-u, partizanima, drugu Titu, revoluciji, mladima itd., i reakcije na nju spadale bi pod onu vrstu koja implicitno Jugoslaviju smatra dobrom predradnjom za ono pravo, koje je osnivanjem nacionalnih država došlo
Piše Srećko PuligKoje su sličnosti i razlike između uklanjanja spomenika NOB-u i ‘brisanja’ povijesti u postsocijalističkim zemljama i aktualnih događaja na zapadu, ponajviše u angloameričkom svijetu, potaknutih antirasističkim pobunama i pokretima? Usporedba ta dva procesa plodna je iz gotovo epohalnih razloga jer vraća povijesno mišljenje u velikom stilu i na sam zapad
Piše Srećko PuligU mainstream novinara, koji su burno reagirali na prijedlog Katarine Peović da država posegne u džepove bogataša, očito je na djelu ono što Serge Halimi naziva pokornim i tržišnim novinarstvom. ‘Obazrivo s novcem’ vrijedi za taj svijet dobrovoljnog ropstva
Piše Srećko PuligDa će vladajuće klase svoju vlast predati dobrovoljno, da će se desiti naprosto neko postepeno ‘urastanje’ kapitalizma u socijalizam, to nije vjerojatno. Najviše što su građanske klase u povijesti ‘dale’, a u stvari radničke klase izborile, bilo je na zapadu vrijeme tzv. države blagostanja. No ona je bila rezultanta jednokratnih okolnosti
Piše Srećko PuligDanašnji medijski intelektualci, bez obzira na to bili formalno na fakultetima ili ne, kidaju svaku vezu s bazom. Želeći ili bivajući prisiljeni da stupe u opću javnost koja to odavno nije, pristaju da ih se odvoji od rada zbog kojega i dobivaju epitet autoriteta, ako ga još uopće i imaju. Danas svi, pa i lijevi intelektualci, znaju kada i gdje je umjesno kako govoriti
Piše Srećko PuligU vrijeme kada je, prividno paradoksalno, neoliberalna globalizacija odvela pojedina društva u parohijalizam, obuzetost isključivo samima sobom, osvježavajuće djeluje sama činjenica da se netko bavi svjetskim problemima kao svojim, a upravo to čini Ankica Čakardić u svojoj produbljenoj i promišljenoj studiji o kapitalizmu
Piše Srećko PuligKao što Velenje više nije Titovo Velenje, nije ni Gorenje što je nekad bilo. Jedna država je propala, no firma je opstala. Tako je bilo u devedesetima. No, hoće li i dalje? Sudeći po načinu kako tim poduzećem upravljaju kineski vlasnici, uz podršku slovenskih vlasti, veliko je pitanje što čeka nekad uglednu tvrtku
Piše Srećko PuligRadnicima migrantima se poručuje: jako vas trebamo kada nam je potrebno popuniti tržište rada, a onda vas više ne trebamo. Tako se radne migracije vrte u krugu (sistemske) eksploatacije, kaže voditelj Radničkog savjetovališta u Ljubljani
Piše Srećko PuligČetrdeseta godišnjica Titove smrti pada u vrijeme kada se o njemu samo rijetko pišu ozbiljne studije i biografije. Zato se vrijedi prisjetiti tekstova koje mu je svojevremeno posvetio Miroslav Krleža, danas nepravedno zapostavljenih unutar cjelokupnog piščevog opusa
Piše Srećko PuligCovid-19 neće dovesti samo do velikih trenutnih fluktuacija kapitala i radne snage, nego i do krahova u srži sistema. ‘Spirala beskonačne akumulacije kapitala se iznutra urušava, od jednog dijela svijeta do svih ostalih’, kaže David Harvey
Piše Srećko PuligLijevi teoretičari i organizacije predlažu mjere za prevladavanje krize koje ne bi opet bile na strani kapitala i banaka: ukidanje valutne klauzule, nacionalizacija banaka i drugih sektora, uvođenje univerzalnog dohotka, privremeno pretvaranje dijela štednje u državne obveznice i ukidanje drugog mirovinskog stupa samo su neke od njih
Piše Srećko PuligSigurno je da na ljevici nedostaju jake organizacije, no nedostaje i imaginacije. Cijela ona, kako bi rekao Ernst Bloch, ‘topla struja u marksizmu’, danas stavljena u zagrade i na čekanje. Utopija je postala ne toliko omrznuti koliko iščezavajući pojam
Piše Srećko PuligIndijskim vlastima trebalo je više od mjesec dana da priznaju da opasnost postoji, da proglase uglavnom represivne a ne preventivne mjere, dok se pravi razmjeri ove katastrofe nikada neće saznati, pa ni onda kada pandemija prođe
Piše Srećko PuligPored fonda iz kojeg se malim poduzećima i slobodnjacima isplaćuje od pet do 15 tisuća eura potpore, grad Berlin je u kriznim vremenima izdvojio još 300 milijuna eura za zajmove poslodavcima u kulturnom i kreativnom sektoru
Piše Srećko Pulig‘Što je društvo koje nema drugih vrijednosti no što je preživljavanje?’ pita se Giorgio Agamben, Slavoj Žižek se ne boji kaosa na ulicama već ‘barbarizma s ljudskim likom’, a Alain Badiou današnju situaciju namjerno naziva SARS 2 da bi umanjio njezinu novinu
Piše Srećko PuligKreirajući zasluženi odnosno bestjelesni teatar, Indoš i Živadinov aktivno participiraju u diskusiji o svim važnim temama iz sfere političkog: o zajedništvu, odgovornosti, ekologiji, radu, umjetnosti i o tome što znači biti čovjek. Po tom pravu koje su si uzeli – da ignoriraju granice između rada, umjetnosti i tzv. prave politike – oni su najpolitičniji. I najavangardniji
Piše Srećko PuligAmerički biolog Rob Wallace tvrdi da pojava virusa poput COVID-19 nije nikakav izolirani incident. To je samo najnovija u nizu opasnih zaraza koje neće prestati sve dok čovječanstvo ne promijeni svoj odnos ne samo spram ove ili one divlje ili domaće životinje i njihovih staništa, već spram cijelog načina proizvodnje hrane u svijetu
Piše Srećko PuligUnija je postala nešto poput trgovačkog društva, naoko bez ikakvih političkih vizija i stavova u pojedinim krizama. Još i gore: evropske institucije, koje gube moć pred narastajućim novim ‘suverenizmom’ pojedinih država, ponašaju se kao da se novcem mogu riješiti svi unutarevropski i svjetski problemi, bez da se ta slijepa ekonomika ikad zapita o političkim posljedicama svoje ‘sljepoće’
Piše Srećko PuligNa redovnoj konferenciji o globalnoj sigurnosti u Münchenu političari su, govoreći o Evropi, zauzeli različita stajališta – pozicija Macronove Francuske je suverenistička, Trumpova administracija oslanja se na suradnju postsocijalističkih država, a njemačka je politika negdje između te dvije krajnosti
Piše Srećko PuligWilliam Morris, ‘O umjetnosti i socijalizmu’ (BLOK, Zagreb 2019): Tekstilni dizajner, pjesnik i socijalistički aktivist William Morris u svojim govorima i člancima inzistira na razlici između pojma bogatstva i pojma imućnosti te naglašava da umjetnost može doći do svoje istine samo promjenom društva u socijalističkom smjeru
Piše Srećko Pulig