U službenom posjetu Zagrebu boravi regent Aleksandar. Novine javljaju da mu je hrvatska metropola priredila veličanstven doček. Cijeli grad je iskićen šarenim cvijećem, raznobojnim žaruljama, a na mnogim prozorima, kao znak srdačne dobrodošlice, izvješeni su sagovi s narodnim vezovima. U čast visokog gosta pjesnik Ilija Despot spjevao je i podužu pjesmu pod naslovom ‘22. lipnja 1920.’ I u njoj napisao i ovo: ‘Hrvat je danas sretan u moru svoje krvi, pa klikće: Slava tebi koj’ dolaziš da prvi blagosloviš je! Ona izli se zato sva da ovaj danak sine, da ova zbilja dođe, da s tobom budem – ja..!’ Na svakom koraku regenta dočekuju ovacije građana, a za vrijeme svečanog ručka u Banskim dvorima, na Markovu trgu okupilo se mnoštvo svijeta koji je, pišu novine, ‘zanosno klicao kraljeviću ‘Živio naš regent’ i pjevao sve tri himne…’ Regent je primio i brojna izaslanstva iz cijele zemlje, među kojima i onu primorskih izbjeglica koju je predvodio riječki veliki župan Rikard Lenac. Kraljević je također posjetio više kulturnih, znanstvenih, crkvenih i vojnih ustanova, a osobno je izrazio i želju da obiđe Mirogoj, gdje se duže vrijeme zadržao pred spomenikom pjesnika Petra Preradovića.
Prilikom posjeta JAZU obratio mu se govorom nadbiskup Antun Bauer, rekavši uz ostalo: ‘Duboko osjećam čast, što mogu Vaše Kraljevsko Visočanstvo u ime Jugoslavenske akademija znanosti i umjetnosti pozdraviti u ovom dvoru, što ga je požrtvovani hrvatski narod po pobudi i namjeri besmrtnog utemeljitelja podigao ideji kulturnog jedinstva naroda našega hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga… Danas, skoro poslije 850 godina, Hrvatska naša prvi puta u drevnom svom Zagrebu može da pozdravi svoga vladara naše krvi i jezika… Stojeći ovdje iz grudi punih najboljih nada kličemo: Dobro nam došao! Sretno vladao i vodio otadžbinu našu sretnoj i slavnoj budućnosti…’
Kraljević je posjetio i Zagrebačko sveučilište gdje ga je svečanim govorom pozdravio rektor dr. Ladislav Polić, rekavši uz ostalo i ovo: ‘Herojska srpska vojska i junačke jugoslavenske legije ujedinjene sa silama Sporazuma i Sjedinjenim Državama hametice pobijediše neprijatelje, te Hrvatski sabor raskide sve okove i proglasi nezavisnost. Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba proglasi ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom… Stoga vječna slava svim tvorcima narodnog ujedinjenja, glasovitim prvacima i neznanim borcima…’
Talijanske trupe napustile su Bar i Ulcinj, kao i čitavo Crnogorsko primorje. Novine javljaju da su odmah potom ‘vladine čete zaposjele evakuirana područja…’ Isto tako se u vijestima navodi da u cijeloj Crnoj Gori više nema ni jednog talijanskog vojnika.
Peštanski listovi pišu da je nedavno cijeli grad pričao o šeširu jedne beogradske dame sumnjiva morala koja ga je kupila za 44.000 kruna ‘Na šeširu su dva skupocjena nojeva pera. Ta dama inače ima ‘prijatelje’ u američkoj misiji u Budimpešti’ zlobno primjećuju listovi na kraju.
