Novosti

Stogodnjak

Anacionalni elementi

3. 2. – 10.2. 1923: Na raznim skupovima mnogi već upozoruju o novoj najezdi tuđinaca, osobito u Zagrebu, koji uporno i agresivno govore tuđim jezikom. S jednoga skupa je stiglo i ovo upozorenje: 'Čuvajmo se. Ti stranci su nosioci prevratničkog pokreta u Jugoslaviji…' "

Large stogodnjak

Ilustrativna fotografija (foto Tomislav Miletić/PIXSELL)

Nakon kraćeg predaha u Hrvatskoj su, a osobito u Zagrebu, zaredali novi napadi na one koji govore onako kako, misli se, ne bi smjeli. Grubom tuđinštinom, kako je kolokvijalno nazivaju jezični čistunci. Zovu ih i anacionalnim elementima "koji su se uvijek služili tuđim jezikom, a onda nastojali da govore hrvatski". Jedan zagrebački list s tim u vezi objavljuju i ovo: "Naša omladina povela je bila živu akciju da se istrijebi tuđinština, pa je svuda bilo vidjeti natpise: 'Govori hrvatski!'. Anacionalni elementi, izgubivši zaleđe u Beču i Pešti, nisu se više osjećali tako sigurnim kao prije, pa su se pokorili volji našeg naroda da isticanjem svoje tuđinštine ne smiju izazivati naše građanstvo i vrijeđati jugoslavenski karakter našega grada. Ali otkako se počelo manje paziti na ove anacionalne elemente, postadoše oni opet drzoviti, pa izazivaju isticanjem svoje tuđinštine u tolikoj mjeri da je to već prevršilo svaku – mjeru… Na raznim skupovima mnogi već upozoruju o novoj najezdi tuđinaca, osobito u Zagrebu, koji uporno i agresivno govore tuđim jezikom. S jednoga skupa je stiglo i ovo upozorenje: 'Čuvajmo se. Ti stranci su nosioci prevratničkog pokreta u Jugoslaviji…' "

 

Kako bi se izbjegle nesnosne gužve na putničkim vlakovima između Beograda i nekih evropskih gradova, na beogradskoj željezničkoj stanici uvedena je prodaja specijalnih voznih karata u vagonima prvoga i drugoga razreda, na linijama prema Beču i Pragu. Na sve to u Zagrebu otvoreno jadikuju: "Ne bi bilo zgorega da se nešto slično ne uradi i na našem kolodvoru, ali ne samo za Beč i Prag, već i za Beograd…"

 

Još jedna iz galerije osebujnih likova svoga doba. Riječ je o prelijepoj Anki, ženi iz Brčkog, koja se – a samo ona zna kako – preko noći našla u Zagrebu. U priči iz sudnice novine je ovako opisuju: "Vrlo je ugodna, lijepa. Sve na njoj je na svom mjestu. Kratke, postrižene kose neodoljivo podsjeća na filmsku glumicu Astu Nielsen. Ima masku za sve – od sretnog anđela do očajnog demona. Igrala je bezbroj uloga, završila mnoga zvanja i proživjela bezbroj događaja. Jedno je vrijeme bila tamburašica u krčmi i – krala. Zatim je bila foto-model i asistentica u ateljeu 'Rekord' i opet – krala. Iz toga ateljea je, naime, provalila kroza zid u susjednu trgovinu trgovca Greifa i ukrala gomilu čipaka, 25 metara bijelog pliša, 40 metara modernog smeđeg baršuna… Onda se zaljubila i opet – krala. Sa svojim ljubavnikom uvukla se u draguljarnicu 'Schnittlinger' i odnijela više kilograma dragulja i zlatnih predmeta. Kad su je uhapsili počinje glumiti da je neubrojiva. Iz stenjevačke ludnice stiže dijagnoza: 'Ona plače, a i ne plače. Smije se, a i ne smije se. Ona je bolesna, a i nije bolesna. Ubrojiva je, svakako! Ako ju se osudi, opet će doći k nama…' Na kraju su je prognali iz Zagreba, a ljubavnika joj osudili na 14 mjeseci zatvora. On ju nije zaboravio. Dopisuje se s njom i novčano joj pomaže. Nikomu ne govori da je Anka opet tamburašica koju obožava mala bosanska varoš. I da će opet, po svemu sudeći, doći k njemu u Zagreb…Možda i opet krasti, pitamo se mi."

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više