Iz Beča vijest da je tamo u bolnici završio zloglasni Franz Conrad von Hoetzendorf, austrougarski feldmaršal, šef generalštaba austrougarske vojske od 1906. do 1911. i ponovno od 1913. do 1917. Postao je poznat po tome što je predlagao preventivni rat protiv Italije, kojoj kao savezniku nikad nije vjerovao, a posebno je zagovarao napad na Srbiju koju je smatrao jednom od najvećih opasnosti za monarhiju zbog njezinih težnji za ujedinjenjem južnih Slavena. U vrijeme aneksijske krize predložio je da se Srbija, kao savezna država, pripoji monarhiji. Bio je čovjek od posebnog povjerenja Franje Ferdinanda i istomišljenik Vilima Drugoga, pruskog kralja i njemačkog cara, u politici potpirivanja ratnih sukoba na ovom području.

U Pragu je, u 67. godini života, umro "slikar i pustolov" Vlaho Bukovac. Podsjeća se da se Bukovac "nakon pustolovnog i mladenačkog lutanja po gradovima Južne Amerike 1877. našao u Parizu, gdje studira na 'Ecole des Beaux Arts' kod vodećeg predstavnika akademizma i iznimno popularnog francuskog slikara Aleksandra Cabanela…" Za vrijeme boravka u Parizu nastale su brojne njegove slike i portreti s temama iz crnogorskoga života. Godine 1893. dolazi u Zagreb gdje "postaje centralna figura umjetničkog i kulturnog života grada oko kojeg se okupljaju mladi umjetnici (Frangeš, Čikoš-Sesija, Iveković i dr.). Tu pokreće inicijativu za izgradnju Umjetničkog paviljona, kao i brojnih ateljea…" U Zagrebu ostaje do 1898. a zatim se povlači u Cavtat, gdje će boraviti samo tri godine, jer je u međuvremenu dobio poziv iz Praga da predaje na tamošnjoj likovnoj akademiji. U Pragu ostaje sve do smrti.

Svaka upitana Srpkinja, Hrvatica i Slovenka – iako njihov broj nije bio osobito reprezentativan – uglavnom se slaže s odgovorima na pitanje u anketi objavljenoj u jednom stranom listu o tome kakav mora biti idealan suprug, a rezultate domaće ankete objavljuju beogradske novine. Po njima, i kod nas se, po uzoru na svijet – kako kažu – "od supruga traži: da ne smije biti škrtica, da se ne smije prenemagati svojom spoljašnošću i odijevanjem, da mora muževno izgledati, da ne smije biti sklon drugim ženama, da u svojim odlukama mora biti popustljiv, da nikad ne smije kritikovati toaletu ili frizuru svoje žene, da ne smije biti ljubomoran, da prema svojoj ženi uvijek mora biti iskren, da ne smije tratiti vreme pričajući drugim ženama što je njegov poseban ukus…" Novinar koji je o svemu napisao članak, završava ga ovim riječima: "Prema svojstvima što ih žene zahtevaju od muževa postoji bojazan da će i vrlo mnogo Srpkinja, Hrvatica i Slovenki ostati usidelice…"