U Beogradu je, uz najveće državne počasti i uz prisustvo velikog broja građana i političara, pokopan u Delnicama ubijeni ministar Milorad Drašković. U novinama je objavljen i ovaj izvještaj sa sahrane: "Najprije je nošen krst i žito, iza toga 120 vijenaca, onda ordeni, iza ovoga je išla vojska sa glazbom, pjevačke družine sa svojim zastavama, studenti, svećenstvo (28 svećenika, 4 đakona i episkop Hilarijon Radonić), svečana kola s pokojnikovim tijelom, a za njima žena i dvoje djece sa ostalom pokojnikovom rodbinom, kraljevska vlada, narodni poslanici, predsjednik i članovi državnog savjeta, predsjednik i članovi kasacionog suda, predsjednik glavne kontrole i članovi Srpske kraljevske akademije nauka, izaslanici akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba, akademije nauka iz Ljubljane, rektor i profesori univerziteta i izaslanici zagrebačke i ljubljanske univerze, činovnici ministarstva unutarnjih djela, predsjednik općine grada Beograda, oficirski zbor, načelnici i šefovi odjeljenja svih ministarstava, činovnici iz ostalih nadleštva, predstavnici i izaslanici raznih udruženja, te mnoštvo činovnika i građanstva… Opijelu u crkvi prisustvovao je princ Đorđe u uniformi majora, čitav diplomatski kor s vojničkim atašeima, te predstavnici svih beogradskih korporacija. U ime kraljevske vlade od pokojnika se oprostio ministar Kumanudi, a u ime demokratskog kluba Ljuba Davidović… U ime Hrvata na groblju je prvi govorio bivši ban Tomljenović, rekavši uz ostalo: 'Njega neće nikad zaboraviti ni Srbi, ni Hrvati, ni Slovenci?' Sprovod je završio u 1 sat…"

"Veliki jugoslavenski junak, stvaraoc jugoslavenske države, poginuo je od ruke Jugoslavena. Ali njegova smrt ne znači smrt našega naroda i njegove velike ideje, nego znači naše uskrsnuće. Naša je ideja velika i besmrtna, jer je to jugoslavenstvo. Omladina će to jugoslavenstvo braniti svojom krvlju i svojim životima. Neće se bojati smrti, jer padne li netko, hiljade boraca ustaje za njim…" To su samo neki od naglasaka govora sa velikog protestnog zbora održanog u Zagrebu, a u povodu ubojstva ministra Draškovića. Poslije zbora došlo je do sukoba između sudionika manifestacije i komunista, te frankovaca, pa su tom prilikom demonstranti upotrijebili i oružje. Nemiri su se nastavili sve do kasno u noć.

Velika grupa zagrebačkih maturanata zaželjela je posjetiti istočne dijelove kraljevine, pa su otputovali u Skoplje, odakle su obišli mnoge obližnje manastire. Odatle su se otputili u Bitolj, Ohrid, Strugu, Kičevo, Tetovo i Gostivar. Posjetili su i Kosovo polje, pa se Ibarskom dolinom vratili u Beograd. "Zagrepčani su neobično oduševljeni dočekom i očarani spomenicima naše slavne historijske prošlosti", pišu uz ostalo zagrebačke Novosti.