Obećanje aktualnog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića o otvaranju novih 100.000 radnih mjesta izazvalo je svojevremeno salve satiričnih i podsmješljivih komentara i do dana današnjeg služi kao primjer bahatog i neodgovornog političkog marketinga u Bosni i Hercegovini, skoro kao i ranije obećanje njegovog pokojnog oca Alije o zlatnim kašikama. Nakon isteka još jednog izbornog ciklusa u BiH, došlo je vrijeme novih obećanja, pa je Šefik Džaferović, pretendent na Izetbegovićevu poziciju u državnom Predsjedništvu, nastavio u istom tonu, obećavši ni manje ni više nego otvaranje jednog milijuna novih radnih mjesta. Nerealna obećanja, lažne nade i većinom irelevantne teme, obilježile su još jednu predizbornu kampanju, uoči općih izbora koji će biti održani u nedjelju, 7. listopada.
Ukupno 7488 kandidata, raspoređenih na 804 liste, prijavilo se za ovogodišnju izbornu utrku na državnoj, entitetskim i kantonalnim razinama vlasti. Središnje izborno povjerenstvo bilježi učešće 128 političkih subjekata, od toga 58 političkih stranaka, 36 koalicija i 34 nezavisna kandidata, a birat će ih ukupno 3.352.933 birača sa pravom glasa. Statistika kaže da se broj kandidata uvećao za 30 procenata u odnosu na izbore 2014., a državu će sve to koštati dobrano preko četiri milijuna eura. Evo još malo detalja: za državno Predsjedništvo biraju se tri mandata; za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH ukupno 42 (iz Federacije 28 i iz Republike Srpske 14); za Zastupnički dom Federalnog parlamenta bira se ukupno 98 mandata, a za Narodnu skupštinu Republike Srpske 83; birat će se predsjednik i dva potpredsjednika Republike Srpske te poslanici u 10 kantonalnih skupština.
Polarizacija birača u Republici Srpskoj nikada nije bila izraženija, baš kao i razlika između dvojice takmaca. Dok Ivanića krasi hladnokrvna pragmatičnost, Dodik je poznat po bahatim i sirovim javnim nastupima i otvorenoj separatističkoj politici
Iako je pozicija u tročlanom Predsjedništvu suštinski najmanje značajna za obične građane, jer je tijelo limitirane nadležnosti opterećeno imperativom obaveznog konsenzusa u donošenju odluka, oko nje se na svakim općim izborima najviše lome koplja. Začudo, upravo je utrka za Predsjedništvo u ovom ciklusu bila najdosadnija jer je mjesecima prije početka kampanje bilo jasno tko će biti kandidati. Na ovom mjestu ćemo nabrojati samo neke od njih.
Za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva, koje je u prethodna dva mandata držao predsjednik SDA Bakir Izetbegović, natječe se tradicionalno najveći broj kandidata. Iz iste stranke, Izetbegovića želi naslijediti već spomenuti Šefik Džaferović, veteran zakonodavne vlasti i odani stranački aparatčik. Njegova kandidatura istaknuta je nakon spekulacija o mogućnosti da na to mjesto krene Izetbegovićeva supruga Sebija, pa je i u stranci i u izbornoj bazi ta kandidatura tretirana kao drugi izbor.
Socijaldemokratska partija (SDP) kandidirala je Denisa Bećirovića, koji je u izbornu utrku unio ono što je nosio sa sobom i ranije kao parlamentarni zastupnik – jak bošnjački patriotski naboj, naročito izražen u proteklih desetak godina, koji je udaljio SDP od tema inače svojstvenih ljevici. Nije isključeno da će Bećirović svojom patriotskom retorikom privući dio razočaranih glasača SDA, iako mu preliminarne sonde javnog mnijenja ne daju prevelike šanse za pobjedu.
Savez za bolju budućnost BiH (SBBBiH) podržava svoga kandidata, utemeljitelja, predsjednika, vlasnika stranke i pripadajuće medijske imperije Fahrudina Radončića, kome će ovo biti treći pokušaj da uđe u Predsjedništvo. Opisati politički kapital SBBBiH-a u jednoj rečenici nije lako jer je ta stranka prešla put od rigidne desnice do tehnomenadžerskog centrizma, gradeći svoj imidž na kritici SDA, a istodobno učestvujući u vlasti s tom strankom. Radončićeve kritike na račun SDA bi bile daleko utemeljenije da on sam nije izgradio svoje milijunsko poslovno carstvo upravo uz pomoć SDA i stvarajući putem Dnevnog avaza i njegovih satelita medijski ambijent kakav je uvijek odgovarao vlasti.
Osvježenje u kampanji donio je Mirsad Hadžikadić, nezavisni kandidat iz reda bošnjačkog naroda, svojim kreativnim i zapaženim javnim nastupima, poput istupa na Federalnoj televiziji, kada je demonstrativno napustio TV-debatu, optuživši FTV da favorizira vladajuće stranke. Senad Šepić je kandidat nezavisnog bloka, stranke koja je potekla iz SDA kada je Šepić isključen nakon više od dvadeset godina članstva.
Utrka za hrvatskog člana Predsjedništva obilježena je sukobom na relaciji dva najagilnija pretendenta – Željka Komšića, predsjednika Demokratske fronte (DF), i Dragana Čovića, vječitog predsjednika HDZ-a BiH. Komšić je već u dva navrata bio član Predsjedništva, kao i Čović, i u ove izbore je unio sve što ima – konfrontacionu politiku prema susjedima, verbalno jaku državnu patriotsku platformu i nadu da će ponovo pobijediti zahvaljujući bošnjačkim glasovima, s obzirom da u kantonima sa hrvatskom većinom tradicionalno bilježi katastrofalne rezultate. Dragan Čović, Komšićev glavni oponent, nosilac je mnogobrojnih optužbi za korupciju i kriminal, od kojih nikada niti jedna nije završila pravomoćnom presudom. On je inicijator osnivanja Hrvatskog narodnog sabora, tijela koje je svojevremeno i formirano sa ciljem homogenizacije Hrvata u BiH i sprečavanja eventualne ponovne pobjede Željka Komšića. Osim Čovića, kandidati za Predsjedništvo iz većinski hrvatskih stranaka su i Jerko Ivanković Lijanović iz Narodne stranke Radom za boljitak te Diana Zelenika iz HDZ-a 1990.
Novost na političkoj sceni u BiH je svakako pojava mladog ekonomista sa američkom diplomom Boriše Falatara, koji će nastupiti kao kandidat Naše stranke (NS). Iako mu ankete ne daju velike šanse, njegova kandidatura je sama po sebi značajan iskorak, kao treći put nasuprot zapjenjenog sukoba na relaciji Komšić-Čović. Falatar je u kampanju nedvojbeno unio dašak svježeg zraka staloženom i racionalnom retorikom, iako se i sam tijekom kampanje često dohvatao tema koje izlaze iz okvira nadležnosti državnog Predsjedništva.
U utrci za člana državnog Predsjedništva iz Republike Srpske vodi se bespoštedna bitka između dva glavna kandidata – aktualnog člana Predsjedništva i predsjednika Partije demokratskog progresa (PDP) Mladena Ivanića i aktualnog predsjednika Republike Srpske i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika.
Polarizacija birača u Republici Srpskoj nikada nije bila izraženija, baš kao i razlika između dvojice takmaca. Dok Ivanića krasi hladnokrvna pragmatičnost, Dodik je poznat po bahatim i sirovim javnim nastupima i otvorenoj separatističkoj politici u smjeru osamostaljenja RS-a. Predizborne skupove SNSD-a obilježili su Dodikovi nervozni ispadi, poput otvorenih prijetnji da će svi koji ne glasaju za SNSD dobiti otkaz na poslu. Doslovno: ‘Nemoj slučajno ko je zaposlen u Gacku da glasa za Govedaricu i SDS. Izbacit ćemo ga sa posla. A vas molim, koga vi vidite da glasa, a da radi, samo mi javite, ja ću ga izbaciti.’
Ivanić odlično kotira na međunarodnom planu, dok je Dodik, a odnedavno još i neki viđeniji članovi SNSD-a, poput Nikole Špirića, na američkoj ‘crnoj listi’, sa listom prijatelja koja ne odmiče dalje od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Rusije Vladimira Putina. Slična rovovska borba se vodi za mjesto predsjednika Republike Srpske, u kojoj su glavni oponenti aktualna premijerka tog bosanskohercegovačkog entiteta i članica Dodikovog SNSD-a Željka Cvijanović te predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Vukota Govedarica.
Iako kandidatu Naše stranke Boriši Falataru ankete ne daju velike šanse, njegova kandidatura je sama po sebi značajan iskorak, kao treći put nasuprot zapjenjenog sukoba na relaciji Komšić-Čović
Upadljiva dominacija Milorada Dodika u medijskom prostoru najvećim je dijelom rezultat njegove potpune kontrole nad nizom medija u RS-u, a posebice nad entitetskim javnim servisom RTRS, pokazala je analiza medija koja je prošloga tjedna predstavljena u Sarajevu. Profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i voditeljica istraživanja Lejla Turčilo kazala je kako je primjetno i znatno veće prisustvo u medijima stranaka i kandidata koji već učestvuju u vlasti, nasuprot gotovo potpunoj nevidljivosti novih stranaka i pokreta. Vladajuće stranke su nametnule dominantan narativ tijekom kampanje, pa su tako SDA, HDZ i SNSD zauzeli više od trećine medijskog prostora – oko 35 procenata.
Sama predizborna kampanja je obilježena strahom, nasilnom retorikom i ispraznim porukama. Kako je to objasnio banjalučki profesor Miodrag Živanović, radi se o ‘ispražnjenosti političkog prostora, nedostatku ideja i nedostatku ljudi’.
- Prosječno stanje ljudskog duha u Bosni i Hercegovini je apsolutna rezignacija. Oni su zapravo jedna pasivna, sterilna, bezoblična masa, koja ništa posebno ne može uraditi. Vlasti su ih tokom četvrt stoljeća dovele do takvog stanja - kaže Živanović.
Zato je, smatra on, retorika ista kao devedesetih, ‘do zareza’.
- Iz predizbornih kampanja neophodno je eliminisati govor mržnje, klevete i uvrede, a pogotovo fizičko ugrožavanje ljudi. Najmanje polovini kandidata treba zabraniti izlazak na izbore i to bi trebala učiniti Centralna izborna komisija, međutim, ona nema te instrumente u rukama. Najmanje polovina kandidovanih ljudi iz različitih stranaka su presuđeni ili nepresuđeni kriminalci, lopovi, hohštapleri, to je grupa koja podriva u temelju naš ukupan život, ne samo što čine zločin protiv pojedinca, već podrivaju rad institucija koje bi trebale raditi u korist građana - kaže profesor Živanović.
Sarajevski Centar za izborne studije, koji godinama prati medijski monitoring izborne kampanje u BiH, u svojem je posljednjem izvještaju zabilježio kako je polovina izbornih poruka naprosto – irelevantna. CIS prikuplja podatke na osnovu sedam tematskih oblasti koje su identificirane kao najaktuelnije i to ekonomija, socijalna politika i borba protiv siromaštva, zdravstvo, obrazovanje i mladi, korupcija, sigurnost i EU integracije i NATO. Voditeljica ovoga projekta Medina Mujić za Novosti pojašnjava kako preliminarni rezultati medijskog monitoringa predizborne kampanje ukazuju da je po metodološkim kriterijima tek 14 posto medijskih izjava političkih subjekata konkretno.
- Preostali dio medijskih izjava je nekonkretno, njih 36 posto, dok je 50 posto medijskih izjava nerelevantno za građane i građanke BiH. Trend nerelevantnih izjava također je nastavljen i u drugom dijelu kampanje. Drugim riječima, teme za koje su građani i građanke istakli da su im najbitnije nisu dominirale u nastavku kampanje - kaže Mujić.
Posebno zabrinjava i to što CIS bilježi govor mržnje i neprimjereno oglašavanje.
- Kao primjer neprimjerenog oglašavanja može se navesti reklama u jednim dnevnim novinama koalicije HKDU-HRAST u kojoj se navodi ‘Opstanak ili’, a s druge strane je slika sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una, gdje stranke impliciraju da se bore za opstanak i da prijeti diktatura ukoliko se ne izabere ta opcija. Jedan član HDZ-a je u Zenici ukazao na opasnost velikog broja Hrvata na bošnjačkim listama. SDS optužuje premijerku Željku Cvijanović da je unuka ustaškog satnika te da joj je ujak bio član HVO-a koji je ubijao Srbe u Posavini. Milorad Dodik je prijetio da će otkaz dobiti ljudi u jednom malom hercegovačkog gradu ukoliko budu glasali za SDS, te je kazao da ne želi da ih vidi tamo. Sve navedeno aludira da retorika političkih stranaka nije politički korektna i da se ne zasniva na etičkim načelima diskursa - zaključuje Mujić.
