Budu li finansirani ili potpomognuti na drugi način iz inostranstva, mediji čiji su osnivači nevladine organizacije biće proglašeni "agentima stranog uticaja". Pored stigmatizacije, radnice i radnici u medijima suočit će se sa drugim izazovom: pod lupom će biti njihov uticaj na organe, institucije vlasti, izabrane predstavnike, uticaj u formulisanju političkog ili javnog interesa i formiranju javnog mnijenja. To proizlazi iz prijedloga zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija u bh. entitetu Republika Srpska, a ko će i kako kontrolisati medije bit će odlučeno pravilnikom Ministarstva pravde RS-a, dokumentom koji će biti usvojen iza zatvorenih vrata, bez javne i stručne rasprave.

Mediji moraju u najboljoj namjeri informisati građane i otkrivati ono što nije tako očigledno i što vlast često želi da sakrije, upozorava Nikolija Bjelica Škrivan, novinarka portala Direkt iz Trebinja.

- Kako će to uticati na javnost ili kako neko može da dokaže taj uticaj posve je drugo pitanje. Medije ne možemo odvojiti od politike i institucija, jer mediji prosto prate njihov rad, postavljaju pitanja i traže odgovore o njihovim aktivnostima i potezima. Kako će to neko ministarstvo tumačiti, ne znam - kaže Bjelica Škrivan za Novosti.

Predloženi zakon apsolutno guši slobodu govora i mijenja ulogu medija podstičući autokratski režim, ocjenjuje Sanja Vasković, urednica portala Spin iz Istočnog Sarajeva.

- Nije tačno da se ovim i ranije usvojenim zakonom kojim je kriminalizovana kleveta tobož uvodi red. Cilj zakona je obračun sa neistomišljenicima, jer i jedan i drugi targetiraju tačno određene medije, civilni sektor koji još uvijek pruža otpor. Posmatrati rad medija organizovanih u obliku udruženja odrednicom "političkog djelovanja" je udaranje u srž postojanja medija - kaže Vasković, opisujući dekadenciju u odnosu na civilizacijske vrijednosti.

Ukoliko vlast zaista želi regulisati ovu oblast, neka očisti medijski prostor od onih koji objavljuju lažne vijesti i od portaloida bez impresuma, upozorava Vasković.

- Apsurdno je da novinar koji imenom i prezimenom stoji iza napisanog teksta može odgovarati za klevetu, sve uz odrednicu stranog agenta kojom se crtaju mete na čelo, dok nepotpisani tekstovi i njihovi autori nemaju apsolutno nikakvu odgovornost, ni prema javnosti ni institucijama, jedino prema onima koji su ih kreirali da budu dio uvezanog koruptivnog sistema koji dobro poznatim mantrama evo već godinama opstaje na vlasti. Stvari su ozbiljne, a da toga i nismo svjesni, jer nam se servira potpuno suludi sistem vrijednosti gdje za kriminal i korupciju nisu krivi oni koji ih počine, već novinari koji su to objavili. Zato ih je potrebno na sve načine ućutkati - zaključuje Vasković.

Nije tačno da se ovim i ranijim zakonom kojim je kriminalizovana kleveta tobož uvodi red. Cilj zakona je obračun sa neistomišljenicima, jer i jedan i drugi targetiraju tačno određene medije, civilni sektor koji još uvijek pruža otpor – kaže Sanja Vasković

Najpribližniji ulozi profesionalnih medija jesu oni onlajn portali koje osnivaju nevladine organizacije u kojima rade ljudi sa iskustvom u medijskoj industriji, tvrdi Katarina Panić, novinarka iz Prijedora.

- Transparentnost kao u radu javnih organa poželjna je i u nevladinom sektoru jer i donacije iz, na primjer, fondova EU-a jednako potiču iz javnih budžeta. Imamo primjere političkih partija koje osnivaju svoje omladinske i nevladine organizacije, po zakonima koji uređuju udruženja građana i fondacije, čak i skrivenih vođenja predizbornih kampanja iz tih resursa, pa je transparentnost i zbog toga poželjna. Ono čemu se protivim jesu etiketiranja stranim agenturama. Uloga medija jeste informisati javnost, legitimno kritikovati, omogućiti javnu debatu između građana i donosilaca odluka i obezbijediti čujnost različitih stavova i mišljenja. Pokušaj sužavanja uticaja medija isto je kao kad bi neko rekao da se ne objavljuje vremenska prognoza - ističe Panić, ocjenjujući da se institucije Republike Srpske u velikoj mjeri finansiraju iz inostranih izvora.

Vlast želi da jednim potezom uguši kritički glas medija koji su dosad otkrivali brojne afere i nisu sklapali trule kompromise, ocjenjuje Siniša Vukelić, glavni i odgovorni urednik portala Capital.ba iz Banjaluke.

- Ovdje se ne možete finansirati od marketinškog tržišta koje je siromašno, ne možete se finansirati prljavim novcem od vlasti i državnih tajkuna, i preostaje samo da se kandidujete za grantove koje dodjeljuju međunarodni donatori. Tako se, uostalom, finansira i vlast u entitetu i državi. Ušutkati preostali mali broj nezavisnih glasova koji dolaze iz civilnog sektora i medija jedina je intencija izvršne vlasti koja želi društveno jednoumlje - ocjenjuje Vukelić.

Vlast ne želi da razgovara sa izvjestiocima Ujedinjenih nacija, ne brinu za mišljenje OSCE-a, Savjeta Evrope, Delegacije EU-a, upozorava Vukelić.

- Oni uopšte ne žele razgovor, ne prihvataju ničiju argumentaciju, žele autokratiju i žele zaustaviti demokratski napredak u slobodnom govoru, mišljenju i udruživanju. Postoji samo jedan cilj – spriječiti nezavisne glasove koji su sve glasniji što je veća vladavina korupcije i kriminala koji su preuzeli sve poluge u ovoj zemlji - zaključuje Vukelić, navodeći da u pravcu obračuna sa nepoćudnima idu i najavljeni zakon o medijima i zakon o LGBT populaciji.

Gomilu organizacija ovaj zakon uopšte ne dotiče, smatra Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik magazina BUKA iz Banjaluke. Riječ je, tvrdi Trifunović, o organizacijama koje rade u polutajnosti, organizacijama koje ne izlaze javno sa rezultatima svog rada, pa je otud situacija takva da se svega nekoliko njih javno suprotstavlja zakonskom rješenju.

- Sadržaj koji objavljujemo dopire do građana i proizvodi reakcije onih koji žele da utiču na rad institucija. To je osnovna djelatnost medija, pogotovo kada je riječ o istraživanju o korupciji. Nažalost, veliki broj medija u Republici Srpskoj upravo funkcioniše tako da hvali aktuelnu vlast, pišu romantičarske prikaze rezultata, ne bave se katastrofalnim rezultatima ove vlasti. Naravno da takvi mediji ne mogu uopšte uticati na javne zvaničnike i institucije vlasti. Sa druge strane, nekoliko medija pokušava da radi suprotno: da objasni stvarne rezultate ove vlasti i tako žele da utiču na izvršnu vlast s namjerom da stanje bude bolje. To je više nego potrebna aktivnost kojoj svi treba da se posvetimo, a ne da bježimo od nje jer bismo mogli biti sankcionisani - govori Trifunović.

Stigmatizacija u društvu koje je dovedeno u stanje paranoje svjesnom aktivnošću ovdašnje vlasti može biti opasna za ljude koji rade u nevladinim organizacijama i za ljude koji kritikuju, upozorava Trifunović.

- Ozbiljno počinjemo da razmišljamo o načinima djelovanja razmišljajući o našem uticaju, ali i o sigurnosti zaposlenih u redakciji koji ne smiju biti ugroženi restriktivnim, nedemokratskim zakonom. Zakon je toliko nedosljedan da se ne zna šta je njegova svrha. Olakšice koje se daju nisu jasne. Može se u civilnom društvu raditi sve ono što se ne bavi političkim životom. Problem je u tome što smo mi veza između stanovništva i vlasti. Pitanje je zašto bismo od našeg medija pravili ćutljivi mediji koji će se baviti perifernim stvarima u društvu - zaključuje Trifunović.

Bosanskohercegovačke i međunarodne organizacije civilnog društva te diplomatski kanali upozoravali su da ovim zakonom entitet RS želi da se svrsta u red zlokobnih, represivnih, autoritarnih režima koji proganjaju neistomišljenike. Ipak, zakon je dospio u parlamentarnu proceduru.