>

novosti logo

Ugovor s đavlom

Dok papa Franjo tvrdi da je 'novac đavolji izmet', financijske potrebe Crkve u Hrvatskoj iz godine u godinu rastu

Novac je đavolji izmet. Kada novac postane idol, zapovijeda čovjekovu izboru, uništava ga i proklinje, pretvara ga u roba. Novac u službi života održiv je samo unutar iskonske i istinske zadruge u kojoj kapital ne zapovijeda ljudima, već ljudi zapovijedaju kapitalu, rekao je papa Franjo na prvoj audijenciji nakon privremenog povlačenja na duhovne vježbe.

Kao i obično, ni ove papine riječi nisu izazvale nikakvu reakciju Katoličke crkve u Hrvatskoj, koja i u sveopćoj gospodarskoj krizi uživa beskrajne (novčane) povlastice, osigurane ponajprije ugovorom između Svete Stolice i Hrvatske o gospodarskim pitanjima, koji je 1998. sklopila HDZ-ova vlast Franje Tuđmana. ‘Novosti’ su još na početku mandata Kukuriku koalicije izračunale da je u 13 godina od sklapanja ugovora Katoličkoj crkvi iz državnog proračuna isplaćeno ukupno 3,1 milijarda kuna ili 424 milijuna eura samo na osnovu najvažnije stavke koja se odnosi na uzdržavanje klera, gradnju crkava i doprinos za karitativnu djelatnost. Usporedbe radi, recesijskih 2009. i 2010. novčane tranše Crkvi kretale su se između 283 i 266,5 milijuna kuna, da bi prošle godine (opet usprkos recesiji) Milanovićeva vlada drastično povećala proračunska izdvajanja za crkvu na 390 milijuna kuna godišnje.

- Talijanska poslovica kaže: Crkva uzima, a gdje daje, možete biti sigurni da je prije toga neusporedivo više uzimala - kaže teologinja i povjesničarka Anna-Maria Gruenfelder, ilustrirajući time opravdanost zamjerki upućenih Crkvi zbog njezine pohlepe i premalo senzibiliteta za gospodarske poteškoće zemlje.

Ona smatra da podršku zaslužuje i opravdan zahtjev velikog broja ljudi po kojem država treba provjeriti i preispitati crkveno služenje općem dobru, prije svega u dijelu koji se odnosi na transparentno očitovanje prihoda, izvore novca i ciljeve crkvenih zadataka. No umjesto da to raščistimo, dežurni domoljubi radije se bave godišnjom ‘sićom’ koju država izdvaja za nevladine udruge, a čiji je angažman kudikamo društveno svrsishodniji od crkvenog.

I dok sam crkveni poglavar, čini se, radikalno zagovara i živi ‘opciju za siromašne’, pozivajući vjernike na solidariziranje s njima, želeći valjda tako i Crkvu potaknuti da se odrekne tog ‘đavoljeg izmeta’, kod nas Crkva još uvijek – s vragom tikve sadi.

1/1