>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Nikola Bajto

Većina i trećina

Penava je drugu godinu zaredom zaključio da se nisu stekli uvjeti za proširenje prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru. Zbog toga bi trebao intervenirati Ustavni sud koji ga je lani upozorio da se primjena zakona ne može odgađati unedogled

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uputio je prošlog tjedna Gradskom vijeću na usvajanje prijedlog zaključka po kojem, očekivano, ni ove godine neće biti ništa od proširenja prava pripadnika srpske nacionalne manjine u Vukovaru na upotrebu vlastitog jezika i pisma, odnosno ćirilice. Takav zaključak Gradskog vijeća mogao bi se protumačiti kao ignoriranje odluke Ustavnog suda iz srpnja prošle godine u kojoj je vukovarske gradske vlasti na čak tri mjesta izričito upozorio da se proširenje opsega spomenutih prava ne može odgađati unedogled. Ustavni je sud štoviše napomenuo da zbog toga pridržava pravo samoinicijativno pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti takvog propisa sa zakonom i Ustavom.

Bila bi to četvrta intervencija Ustavnog suda u vukovarske gradske akte od nastanka ovog problema 2013. godine, kada je tadašnji HDZ-ovac Penava postao gradonačelnik na valu antićiriličnih prosvjeda, pa izmijenio Statut Grada Vukovara tako da se cijelo gradsko područje izuzima od primjene Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina. Statut iz 2009., koji je dotad bio na snazi, omogućavao je primjenu njegovih odredbi i prije nego što je ona postala zakonski obavezna kada je popis iz 2011. pokazao da Srbi čine nešto više od trećine gradskog stanovništva. Vladala je pomirljiva politika. No političke prilike su se promijenile, HDZ se radikalizirao u vrijeme Tomislava Karamarka, a pokušaj SDP-ove vlade da provede zakon postavljanjem dvojezičnih ploča na pročelja državnih institucija suočio se sa žestokom nacionalističkom kampanjom. Dogodine će se već raditi novi popis stanovništva, a da zakonska prava pripadnika srpske nacionalne manjine u međuvremenu nisu primijenjena, dapače, derogirana su s najvišeg mjesta. Ustavni sud svojim je intervencijama povjerio Ivanu Penavi da sam odlučuje o količini zakona koja će u Vukovaru vrijediti.

Logika Ustavnog suda bila je ovakva: što je u gradu više međunacionalnih tenzija, to je manje provođenja zakona. Dakle, dovoljno je da proizvodiš tenzije. Prema Penavinoj najnovijoj ocjeni, uvjeti za ostvarivanje zakonskih prava Srba nisu se stekli zato što bi to predstavljalo nepoštovanje i nerazumijevanje većine građana ‘koji su se usprotivili velikosrpskoj agresiji 1991. i njihove žrtve’ te u konačnici dovelo do ‘neželjenih posljedica po suživot u Gradu Vukovaru’. Penava tvrdi da se većini građana krše temeljna ljudska prava ‘sustavnim odgađanjem provođenja postupaka protiv počinitelja zločina tijekom velikosrpske agresije na Vukovar’. Za ugrožavanje sigurnosti građana Vukovara okrivljuje one koji su 2013. postavljanjem dvojezičnih natpisa pokušali provoditi zakon, dok lokalne predstavnike srpske nacionalne manjine optužuje za nepoštovanje žrtve i vrijednosti Domovinskog rata. Potpuno iste razloge za nemogućnost suživota s ćirilicom naveo je i u zaključku iz listopada prošle godine. Penava, koji je u međuvremenu prešao iz HDZ-a u redove Domovinskog pokreta, ovim zaključkom priznaje da kao gradonačelnik Vukovara u sedam i pol godina mandata nije postigao ništa na unapređenju međunacionalnih odnosa, što ne začuđuje, s obzirom na to da je uporno radio na njihovom narušavanju.

Nakon što je Penava izmjenom gradskog statuta u studenome 2013. naprosto proglasio da na području Vukovara hrvatski zakoni ne vrijede, Ustavni je sud na prijedlog Vlade u kolovozu 2014. donio kratku odluku kojom je ukinuo tu očigledno protuustavnu izmjenu. Uz nju je donio i jednu dužu odluku kojom je zabranio raspisivanje antićiriličnog referenduma, ali je istovremeno Gradskom vijeću Vukovara naložio da u roku od godinu dana u gradskom statutu propiše jezična prava nacionalnih manjina u suženom umjesto u punom zakonskom opsegu, što je bila kompenzacija Penavi i njegovima. Vladi je naložio da u istom roku predloži Saboru izmjene Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina kojima će urediti mehanizam za slučajeve kada lokalne vlasti opstruiraju njegovu provedbu. Odredio je još da državna tijela dotad neće na području Vukovara provoditi zakon upotrebom prisilnih mjera. Time je Ustavni sud zapravo odgodio primjenu punine zakona i izašao Penavi ususret, sam mu omogućivši ono što mu je spočitao u odluci iz srpnja prošle godine – da oteže unedogled.

Ustavni sud je kraćom odlukom iz 2014. ustvrdio da se zakoni ne mogu lokalno suspendirati u cjelini, ali je dužom odlukom ustvrdio da se mogu suspendirati dopola. Njome je opseg zakonskih prava koja treba sadržavati vukovarski statut suzio samo na ona najosnovnija, individualna prava na služenje vlastitim jezikom i pismom u postupcima pred državnim tijelima te u dobivanju javnih isprava. Primjenu kolektivnih prava iz Zakona, u koje spadaju dvojezični natpisi, nije ni tražio, uvaživši ‘potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije’. Statutarne izmjene koje je Penava donio 2015. nisu poštovale ni te minimalne zahtjeve Ustavnog suda jer se gradski dokumenti nisu dvojezično ovjeravali, a izdavanje isprava na ćirilici bilo je predviđeno samo na zahtjev, umjesto redovno. Penavin statut je primjenu punih zakonskih prava odgodio i uvjetovao budućim procjenama koje će gradske vlasti jednom godišnje donositi o dostignutom stupnju ‘razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga’. Temeljem takvih procjena predvidio je da će se svake druge godine dopunjavati statutarna odluku kojom se manjini priznaju prethodno dogovorena nova prava. No ni te procjene i odluke Penava nije donosio. Zbog toga je na prijedlog saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Ustavni sud u srpnju 2019. ponovo intervenirao u vukovarske statutarne akte.

Tek u lanjskoj odluci je Ustavni sud zaključio da Grad Vukovar proteklih godina nije učinio ama baš ništa na planu postupnog proširivanja manjinskih prava prema punom zakonskom opsegu. Problem je, međutim, što mu Ustavni sud to svojom odlukom iz 2014. nije ni naložio, nego je 2019. primijetio da Gradsko vijeće nije donosilo ni procjene ni odluke o proširenju prava koje je samo statutarno predvidjelo, pa se sad dosjetio da ga na to natjera, upozoravajući da se hrvatski zakoni ipak ‘ne mogu odgađati unedogled’. Naredio je Gradskom vijeću da u listopadu 2019. donese odluku o mogućnosti proširivanja prava pripadnika srpske nacionalne manjine, a ono je na Penavin prijedlog to i učinilo, jednostavno zaključivši da takve mogućnosti još nema. Otkako je uzeo stvari u svoje ruke, Ustavni sud se pobrinuo da više nitko ne može rasplesti ovo pitanje osim njega. Ni Sabor zbog predizbornog raspuštanja 2015. nikada nije usvojio izmjene Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina, pa je Ustavni sud lani naložio Vladi da ih ponovo uputi u proceduru, što ona do danas nije učinila. Ali čak i kada bi se te izmjene provele, nije jasno kako bi Vlada nametnula Vukovaru punu provedbu zakona za koji je sam Ustavni sud naredio da se provodi dopola.

Penava je prošlog tjedna ponovno predložio zaključak po kojem mogućnosti za primjenu zakona u Vukovaru i drugu godinu zaredom nema, čime izaziva Ustavni sud da se shodno prošlogodišnjem upozorenju upusti i u svoju četvrtu intervenciju u ovaj problem. Vidjet ćemo hoće li do nje doći ili će nominalni čuvar ustavnog poretka nastaviti s otezanjem uspostave zakona, možda nadajući se promjeni na predstojećim lokalnim izborima ili pak tome da će naredni popis stanovništva pokazati da zakonskih razloga za uvođenje dvojezičnih natpisa više ni nema. Penavin Vukovar rapidno gubi stanovništvo, što je još jedan od njegovih gradonačelničkih uspjeha. Odlaze i Hrvati i Srbi, krajnje je neizvjesno čiji postotak brže opada.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1