>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Anja Kožul

Više sreće nego državne pameti

Unatoč očajnim uvjetima života u romskim naseljima i rijetkim pokušajima pomoći pojedinih županija i manjinskih da se stanovnici zaštite od pandemije, čini se da su pripadnici ove manjine za sada bez osobitih posljedica prebrodili veliku zdravstvenu krizu. Nedostojni uvjeti života za koje država nema lijeka, mogli su donijeti fatalne posljedice

Na europskom tlu vjekovno deprivilegiranoj romskoj populaciji, u trenutku krize izazvane pandemijom koronavirusa, prijeti humanitarna i zdravstvena katastrofa. Generacije getoiziranih Roma životare na rubu društva, a novonastala situacija samo je produbila temeljne probleme poput pristupa zdravstvenoj skrbi, pitkoj vodi i osnovnim radnim pravima. Brojne romske i ljudskopravaške europske organizacije zadnjih tjedana šalju pozive upomoć međunarodnim institucijama, upozoravajući na očajan socioekonomski položaj ove manjine. Kada je riječ o Romima u Hrvatskoj, saborski zastupnik Veljko Kajtazi u izjavi za Večernji list je kazao da, ukoliko koronavirus uđe u romska naselja, bit će to novo žarište bolesti s teškim posljedicama. S obzirom da statistike oboljelih od Covida – 19 ne sadrže podatke o etničkoj pripadnosti pacijenata, broj zaraženih u romskoj zajednici je nepoznat no naši sugovornici s terena tvrde da bi sigurno bili upoznati s činjenicom da ih ima.

Prema informacijama kojima raspolaže Ured pučke pravobraniteljice, većina općina, gradova i županija podršku romskim zajednicama zadržala je na razinama koje su postojale prije pojave pandemije, dok je tek nekolicina poduzela pojačane mjere u suradnji s romskim predstavnicima. Zamjenica pučke pravobraniteljice Tena Šimonović Einwalter u razgovoru za Novosti kaže da u tom smislu treba pozdraviti Bjelovarsko-bilogorsku županiju i tamošnjeg predsjednika vijeća ove manjine Stevu Gjurgjevića - Kuma koji održava kontakt sa stanovnicima romskih naselja, posebno socijalno ugroženima, starima, nemoćnima i onima s invaliditetom koje opskrbljuje zaštitnom opremom, hranom i drugim potrepštinama.

- Međimurska županija je podijelila nekoliko tisuća sapuna u romskim naseljima, kao i edukativne materijale vezane uz koronavirus, prevedene na romski jezik. Naravno da su ovi primjeri dobrodošli, no isto tako su tek kap u moru svega što je potrebno poduzeti kako bi se mogućnosti širenja zaraze u romskim naseljima svele na minimum, odnosno zaštitilo pravo na zdravlje i život njihovih stanovnika, koji su zbog uvjeta života u daleko nepovoljnijem položaju od većine nas - govori Šimonović Einwalter. Ističe da je iznimno važno da tijela na svim razinama vlasti – općine, gradovi i županije, ali i različita ministarstva, prvenstveno zdravstva i socijalne politike, kao i druga nadležna tijela, poput Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo – dodatnu pažnju posvete podizanju razine zdravstvenih usluga i sanitarne zaštite u romskim obiteljima i naseljima te osiguraju dostupnost pitke vode i sredstava na dezinfekciju.

Na listi prioritetnih skupina u protokolu za testiranje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na Covid-19 izdvojeni su i neodređeni ‘pripadnici etničkih i kulturoloških skupina čiji način života pogoduje prijenosu bolesti kapljičnim putem i direktnim kontaktom, a koji zbog svojih osobina imaju visok potencijal zaražavanja velikog broj ljudi s rizikom brzog širenja infekcije i stvaranja klastera’. Iz HZZO-a objašnjavaju da se tu ne misli specifično na romsku populaciju u Hrvatskoj, jer, kako kažu, jedan dio njih živi na jednaki način kao i pripadnici ostalih etničkih skupina. Prvenstveno je riječ o rizičnoj skupini među Romima beskućnicima koji žive nomadskim načinom života, koji stalno migriraju i nemaju jedinstveno mjesto prebivališta.

Prema istraživanju Centra za mirovne studije ‘Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka’ iz 2018., Romi u Hrvatskoj najčešće žive u siromašnim skučenim kućanstvima, u gusto napučenim i izdvojenim romskim naseljima u kojima nema zdravstvenih ustanova. Čak 50 posto kućanstava nema kupaonicu s tušem ili kadom, a 54 posto nema WC u kući ili stanu, dok kuhinju nema petina od 1.550 romskih kućanstava. Posebno ozbiljan je podatak da 40 posto onih koji su bili uključeni u ovo istraživanje u dobi od 31 do 65 godina ima neki oblik dugotrajne bolesti, što romsku populaciju uveliko smješta na listu rizične skupine u pandemiji koronavirusa. A koliko je ekonomska situacija kod Roma loša, pokazuje podatak da četvrtina pripadnika romske nacionalne manjine, iz financijskih razloga na spavanje odlazi gladna u prosjeku najmanje jednom tjedno ili dijeli kućanstvo s takvom osobom. Čak 84,7 posto romskih kućanstava koristi barem jedan oblik socijalne pomoći, a najviše ih koristi zajamčenu minimalnu naknadu – 53,7 posto, navodi se u istraživaju.

Ukidanje javnog prijevoza i zabrana napuštanja mjesta prebivališta bez propusnice Romima su dodatno otežali pristup zdravstvenoj skrbi, trgovinama i ljekarnama, s obzirom da čak 68 posto romskih kućanstava nema motorno vozilo. Siniša Senad Musić iz Fonda za obrazovanje Roma (REF) kaže da je onima koji primaju socijalnu pomoć veliki problem ići u nabavku u trgovine i ljekarne.

- Kao što znate, teško se dolazi do zaštitnih maski za lice. Ljudi iz naselja kada bi uspjeli doći do najbliže ljekarne nisu ih uspjeli nabaviti, a trgovci im ne bi znali reći kad točno dolazi sljedeća pošiljka. Primateljima socijalne pomoći je to problematično jer ne smiju imati motorno vozilo, a ne smiju također voziti ni tuđe, pa tako ne mogu često obilaziti ljekarne, osim da hodaju. Imamo suludi zakon koji siromašnima oduzima vozačku sposobnost. Romima je generalno teško da se ponašaju u skladu s preporukama struke jer nemaju uvjete za to, iako se pokušavaju pridržavati propisa - govori Musić koji je u stalnom kontaktu s ljudima iz neformalnih naselja. Govori da socijalna pomoć koju Romi primaju, nije ni u normalnim uvjetima dostatna da se pokriju neke osnovne životne potrebe, te da su ljudi naučeni da se snalaze na razne načine koji su sad suspendirani.

- Uz socijalnu pomoć, Romi sakupljaju sekundarne sirovine. Problem je što se naš sustav oslanja na njihovo osobno snalaženje. Dio ljudi koji prikuplja željezo plaća porez, ali mnogi se bave nečim što je u pravilu rad na crno. Dolazimo do situacije da Romima sad treba pomoći zato što nisu u mogućnosti obavljati rad koji nije u skladu sa zakonom. S jedne strane ti ljudi uistinu trebaju pomoć, ali s druge strane pitanje je po kakvim smjernicama trebaju pomoć - objašnjava Musić. Posebno je teško obiteljima koje nisu na popisu korisnika socijalne pomoći. Riječ je o osobama koje su u procesu čekanja odobrenja dječjeg doplatka ili naknade za nezaposlene koji su u okolnostima pandemije dobili otkaze. Problem je što se sve radi administrativno, a ne po potrebi, komentira Musić. Problem uočava i zamjenica pučke pravobraniteljice koja upozorava da je zabrana napuštanja prebivališta i mjesta stalnog boravka značajno ograničila mogućnosti privređivanja, što još više osiromašuje ionako siromašne obitelji.

Čak 50 posto kućanstava nema kupaonicu, a 54 posto nema WC, dok kuhinju nema petina od 1.550 romskih kućanstava. 40 posto uključenih u istraživanje u dobi od 31 do 65 godina ima neki oblik dugotrajne bolesti, što romsku populaciju uveliko smješta na listu rizične skupine u pandemiji koronavirusa

Savez Roma ‘Kali Sara’ u suradnji s Veljkom Kajtazijem, prošlih je dana dostavljao humanitarne pakete u romskim naseljima. Isprva su ovi paketi bili zamišljeni kao pokloni za proslavu katoličkog i pravoslavnog Uskrsa, ali im je prvobitna namjena proširena pa je bilo još važnije da se svaki paket dostavi na adresu ugroženih. Predsjednica Saveza Roma Suzana Krčmar govori da zajednica ima previše problema, bez obzira na koronavirus.

- Ova situacija je usporila sve naše napore. Što da vam kažem, imamo dosta pritužbi i molbi za pomoć. Nitko ne zna koliko dugo će ovo trajati, a ljudima je sve gore. Veljko Kajtazi je zamolio Crveni križ da ljudima dostavi dezinfekcijska sredstva, što su oni učinili i veliko im hvala na tome. Zaštitnih maski nije bilo, ali nadamo da se će ih uskoro biti. Također smo tražili da se osigura neka pomoć u hrani, jedan obrok će puno značiti - objašnjava Krčmar. Ovaj prijedlog pozdravlja Ured pučke pravobraniteljice gdje se smatra da bi zajamčen obrok ‘umnogome pomogao najsiromašnijima da prebrode ova izazovna vremena, a time bi se smanjila potreba odlaska izvan naselja, što sa sobom nosi i rizik zaraze’.

Predsjednica Saveza Roma kaže da ima informaciju da je nekoliko ljudi iz Sisačko-moslovačke županije dobilo otkaze, a prema njihovim procjenama posljedično je 30 obitelji ostalo bez ikakvih primanja. Krčmar navodi primjer sveprisutne diskriminacije čak i u ovoj situaciji – žena iz općine Podturen dobila je otkaz pri čemu joj je gazdarica otvoreno rekla da u novim okolnostima ‘ne može raditi jer je Romkinja’.

Na pitanje o maloj zajednici Roma koja prebiva u šumi u Gorskom kotaru, u Brodu na Kupi, Krčmar kaže da ti ljudi žive u uvjetima koji su neprihvatljivi i za 19. vijek. Kao problem navodi nedostatak dobre volje lokalne samouprave da omogući bolji život ljudima koji žive bez struje i odlaze na prirodne izvore po vodu. Sa gorčinom se prisjeća negodovanja vlasti da se tamošnjim Romima osiguraju kontejneri za stanovanje. Uslijed popuštanja mjera i mogućnosti kretanja unutar županije, najavljuje da će predstavnici vijeća obići s paketima i ta odsječena naselja.

Polovica djece ne pohađa nastavu na daljinu

Posebna tema je obrazovni aspekt u situaciji kada se čitava nastava osnovnih i srednjih škola odvija na daljinu, putem televizora, kompjutora i Whatsapp grupa. Prema procjeni REF-a, preko 50 posto djece ne pohađa redovito ovaj oblik nastave, pa se očekuje produbljivanje jaza u obrazovnim ishodima između romske i druge djece. Neke škole u Međimurskoj županiji nisu podijelile tablete djeci iz straha da će ih njihovi roditelji prodati. Među Romima ima onih koji kod kuće posjeduju svu potrebnu tehnologiju, ali, kako navodi Siniša Senad Musić, važnije je koliko roditelji vrednuju obrazovanje i koliko potiču djecu na učenje.

Osnovni problemi u pohađanju nastave na daljinu su uvjeti u kućnoj atmosferi: obitelj je velika, televizor je jedan i svi su u jednoj prostoriji. U tom smislu, REF je identificirao nekoliko skupina koji su unutar ranjive skupine još ranjiviji, a to su učenici četvrtih i osmih razreda. Također, smatraju da bi se novac od Ministrarstva obrazovanja, koje ulaže oko 12 milijuna kuna godišnje u obrazovanje Roma, trebao biti preraspodijeljen kako bi bila osigurana nastava kroz ljetne škole, s naglaskom na prošlogodišnje gradivo.

- Na nacionalnoj razini, od ukupnog broja Roma koji pohađaju peti razred, godišnje imamo oko 15 posto ponavljača, a u nekim županijama do 30 posto. Peti razred je problematičan, stoga djeci koja prelaze iz četvrtog u peti treba pomoći, inače ćemo se naredne školske godine sresti s ogromnim brojem ponavljača. Druga stvar su osmaši; pratimo koliko ih se sljedeće nastavne godine upiše u srednju školu. Tu je tranzicija u pravilu oko 54 posto. Taj upis se vodi online, ali u mnogim školama, pogotovo u Međimurskoj županiji, upis za romsku djecu vode školski pedagozi zato što djeca nemaju pristup internetu ili nemaju pomoć roditelja. Ako će srednje škole biti zatvorene u vrijeme upisa, pitanje je koliko će ih se upisati - zabrinut je Musić.

Tena Šimonović Einwalter kaže da je iznimno problematično što djeci predškolskog uzrasta nije osigurana pripremna nastava hrvatskog jezika.

- Ako se ništa ne promijeni, pripremna nastava će im ostati nedostupna, pa će im biti daleko teže nadoknaditi zaostatke u poznavanju hrvatskog jezika. Time bi se dodatno povećala nejednakost njihovih početnih pozicija u odnosu na njihove neromske vršnjake. To će nedvojbeno ostaviti trag tijekom cijelog školovanja, utjecati na rano napuštanje škole, a za mnogu djecu će, nažalost, time biti zatvorena vrata izlaza iz siromaštva i društvene isključenosti - zaključuje zamjenica pučke pravobraniteljice.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.

1/4