Novosti

Stogodnjak

Zagorac u Beogradu

11. 3. – 18. 3. 1922: Kako mladi Gustav Krklec doživljava Beograd? O tome 23-godišnji književnik piše u reportaži "Dojmovi Zagorca u Beogradu". Potužio se da ga je, kad je prvi put pisao o Beogradu, "cenzura križala crvenom olovkom"

Large stogodnjak

Gustav Krklec (foto Wikipedia)

Kako mladi Gustav Krklec doživljava Beograd? O tome 23-godišnji književnik piše u Jutarnjem listu, u reportaži "Dojmovi Zagorca u Beogradu". Potužio se da ga je, kad je prvi put pisao o Beogradu "cenzura križala crvenom olovkom jer je onda na hotelu 'Moskva' visjela slika kaizera Karla, okrunjena vijencima lovora i crno-žutim zastavama". Sada te crvene olovke više nema, pa može mnogo slobodnije pisati o jugoslavenskoj prijestolnici, kako kaže. "Uistinu, lijepo je pospanim okom pogledati crni Dunav koji teče iz Crne šume u Crno more… Slika je, dobri druzi, upravo rođena za impresionistu i čini se da čeka i svoje trubadure. I kao što se – s divnom radošću – sjećam prve slike, tako se – 'suprotnim osjećajima' – sjećam sada prvih utisaka. Neću da ih nižem i nabrajam nekim redom, nego u kratko. Prvi grijeh prijestolnice: kaldrma; drugi grijeh: skupoća; treći grijeh: korupcija; četvrti grijeh: nestašica stanova; peti grijeh: strančarstvo; šesti grijeh: površnost; sedmi grijeh: lijepe nožice. Evo sedam glavnih grijeha, od kojih je posljednji svakako najopasniji…" A onda: "Jugoslavenska prijestolnica i prva dimenzija: u uredima, naročito ministarskim, sjedi se skrštenih ruku i od časa do časa, dok ne dođe koji odličniji gost, pije crna kava. Druga dimenzija: u trgovinama dinar trijumfira, jer su cijene ogromne, upravo fantastične. Treća dimenzija: par njih sa Parnasa ostadoše burgijaši i sanjaju o nebeskim teatrima, o vasionskim samovarima i gromobranima. Eto, to bi ukratko bilo nekoliko poteza fizionomije Jugoslavenske Prijestolnice. U detalje se nikako ne smijem upuštati, jer bi bilo opasno. Onaj isti gospodin zvani Crvena Olovka, odmah bi stupio u akciju i umjesto članka, izašli bi bijeli stupci kao da je po njima pao bijeli božićni snijeg."

 

Jedan pak drugi pisac, mnogo manje poznat, neki Lazar Dodoš, bavi se – "diskretnim mjestima u Zagrebu", pa piše novinama. "Ovih dana nalazio sam se u zgradi jednog poznatog zagrebačkog poduzeća, gdje sam bio prisiljen da zavirim na jedno vrlo diskretno mjesto, što će reći - zahod. Na vratima sam našao veliki proglas pisan strojem i proviđen štambiljem poduzeća i potpisima. Proglas glasi: 'U zadnje vrijeme opaža se sve više žalosna činjenica da namještenici i ostala publika, koja ovamo zalazi, ne zna održavati potrebnu čistoću na ovom mjestu… Ukoliko pojedinci budu i dalje vrijeđali naše estetske i etičke osjećaje o čistoći ovoga mjesta, osjećaje priznate u cijelom civilizovanom svijetu, bit ćemo prisiljeni da se organizujemo i svi kao jedan ustanemo protiv takvih nesavjesnih pojedinaca…' Mnogo vike nizašto ili, kako bi Francuzi kazali, oko jednog smrdljivog omleta", kaže na kraju rečeni Lazar!

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više