>

novosti logo

Društvo Društvo

Zakon o radu - dokle više?

Najavljena još jedna ‘fleksibilizacija rada’: Kako koja vlada stupi na vlast, počne se baviti još radikalnijim rezanjem radničkih prava nego prijašnja i plesati po notama poslodavaca

Umjesto da, kako su 1. maja i najavile, krenu u borbu za povećanje plaća, uključivo i one minimalne, sindikalne su središnjice dobile novu pljusku iz Vlade. Ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić najavio je na skupu američke gospodarske komore u Hrvatskoj nove izmjene Zakona o radu (ZOR). Premda nije otkrio detalje, izmjene radnog zakonodavstva najavio je za početak iduće godine. Natuknuo je da bi se izmjene mogle kretati u pravcu ‘daljnje fleksibilizacije rada te zakonskog reguliranja novih oblika rada koji su rezultat novih tehnologija’. Najavljena reforma ZOR-a naišla je, očekivano, na odobravanje iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), čiji su dobro situirani glavešine požurili s izjavom da se u posljednjih deset godina promijenio način rada, čije trendove Hrvatska ne slijedi.

Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), izjavio je da sindikati neće prihvatiti američki model otpuštanja radnika jer on ne postoji nigdje u Europi pa neće ni kod nas. Mirando Mrsić, bivši ministar rada u vladi Zorana Milanovića, kazao je pak da stranka neće dići ruku za izmjene ZOR-a, mada je upravo on proveo posljednje izmjene tog zakona 2014. godine. Njima je nastavio upravo fleksibilizaciju tržišta rada, kojom se olakšava otpuštanje i smanjuju prava radnika. Smanjene su otpremnine i skraćeni otkazni rokovi; zaživio je prekovremeni i privremeni rad. Produljen je rad na određeno vrijeme i posebno diskriminatorni agencijski rad po kojem se radnici, poput automobila na leasing, poslodavcima iznajmljuju po potrebi.

Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, kazao je Novostima da ni sam ne zna o kakvim tehnologijama priča ministar, ali upozorava da je svaka dodatna fleksibilizacija rada vrlo opasna jer je riječ o daljnjem razvoju brojnih zloupotreba na štetu radnika.

- Ako ljudi rade 45 sati tjedno, njima se piše 40 sati jer se na primjer u trgovini ne računa vrijeme kad radnik na posao dođe sat vremena prije i s njega ode sat kasnije. Možemo li biti sigurni da im sutra neće pisati da su odradili samo 30 sati? Budući da već imamo fleksibilizaciju radnih odnosa, zahtjev sindikalnih središnjica za povećanje minimalne plaće je jako skroman. Kod nas se primarno ne poštuje Ustav, gdje se govori o dostojanstvenoj plaći. Ministar rada bi se time trebao baviti i tek tada možemo razmišljati o nekim fleksibilizacijama, a ne da se dodatno fleksibilizira radnika koji ionako radi za minimalac od kojeg ne može preživjeti - kaže Iveković.

Dodaje da je problem u tome da svaka vlast pod izlikom slobode poduzetništva želi smanjiti prava radnika, ali ta sloboda ne donosi ništa dobro društvu. Nameće se pitanje kome je cilj daljnja prekarizacija radnika, dok s druge strane Vlada drvi o natalitetnoj politici.

- To je znak da se između prekarizacije i povećanja nataliteta ne razumije povezanost. Zbog toga će ljudi i dalje fleksibilno odlaziti, da ne kažem bježati, u Irsku, Njemačku ili Švedsku - smatra Iveković.

No još je teža činjenica da ne postoji izravna veza između funkcioniranja sindikalnih središnjica i sve lošijih uvjeta rada u kojima radnici egzistiraju. Valja nam se prisjetiti 2010. i vlade Jadranke Kosor kada su sindikati prikupili 720.000 potpisa građana za referendum protiv daljnje fleksibilizacije rada, koji nikada nije održan.

- Trebalo je inzistirati na referendumu pa i na rušenju vlade. To su građani htjeli i tada bi sindikati postali neki društveni faktor. Međutim, išlo se linijom manjeg otpora. S vladom Jadranke Kosor potpisan je sporazum da se neće ići u izmjene ZOR-a, koji se dolaskom Milanovića na vlast pokazao potpuno bezvrijednim. Modeli funkcioniranja u sindikatima su zastarjeli. Potrebno je demokratizirati sindikalni pokret, da se ljudima dadu veće mogućnosti da utječu na izbore u svojim središnjicama - kaže Iveković i dodaje kako se neki sindikati više ističu u pakostima prema svojim kolegama nego u tome kako skršiti samovolju poslodavaca.

- U drvnoj industriji u Lipovljanima trenutačno moramo ići u štrajk za povećanje plaće koja je skoro minimalna. Umjesto da se središnjice aktivno s nama uključe u rješavanje Lipovljana, mi se moramo sami time baviti. A to je jedini način da se traži povećanje plaća. Ne deklarativno nego štrajkom. I da, vrijeme je da se plaće podignu - zaključuje Iveković.

Ana Milićević Pezelj, izvršna tajnica za socijalni dijalog i javne politike Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, kaže da su u SSSH-u očekivali ovakav potez Vlade.

- Kako koja vlast zauzme pozicije, udare po ZOR-u, pri čemu radnici uvijek nešto gube. Mi smo europski rekorderi u trendu prekarizacije rada. Podaci govore da je udio ugovora o radu na određeno vrijeme došao na razinu od 24 posto u ukupnoj zaposlenosti. Prije desetak godina to je iznosilo 12 posto. Pamtim izjavu Davora Majetića iz HUP-a koji je kazao da je poslovanje rizično i da je zbog nesigurnog poslovanja logično očekivati da poslodavci daju takve ugovore. Dakle riječ je o prebacivanju rizika poslovanja na teret radnika. Ista je priča i s agencijskim radom, jer su vladajući 2014. godine ZOR učinili dodatno fleksibilnim i time rad jeftinijim. Time agencija i krajnji korisnik mogu samo profitirati nauštrb radnika. Praćenjem primjene tog zakona u godini od donošenja zadnjeg ZOR-a vidljivo je da je agencijski rad već bio porastao za 12 posto - ističe naša sugovornica.

Kao socijalni partneri, sindikati od ministra Ćorića očekuju da se uozbilji i pozove ih na sastanak kako bi im objasnio što kani mijenjati u radnom zakonodavstvu. U protivnom, sve ide u korist poslodavaca, kojima nitko ništa ne može čak ni onda kada ne isplaćuju plaće radnicima. A takvih je i previše.

Ne treba posebno napominjati da je ministrova najava bila upadljivo reklamirana u korporativnim medijima, čiji novinari otvoreno navijaju za Hrvatsku udrugu poslodavaca.

1/1