Zlorabe li neki poslodavci potpore države za radnike?

Radnici većinom ni ne znaju je li njihovom poslodavcu odobrena potpora. Neki poslodavci ne isplaćuju razliku između potpore i ugovorene plaće, iako to mogu. Neki skraćuju radno vrijeme i visinu potpore nakon što su radnike HZZ-u prijavili na puno radno vrijeme. Neki, posebno ako ne rade odlukom Stožera, isplaćuju potporu na račun radnika koji je moraju podići i vratiti im u gotovini. Neki vlasnici ‘dijele’ potporu s radnicima jer nemaju pravo na nju. Takvim postupcima poslodavaca izloženiji su radnici bez sindikata.

Prevaljuju li tvrtke teret krize na radnike, dok je sustav Zavoda za zapošljavanje preopterećen?

Potpora je dizajnirana kao potpora poslodavcima, međutim zahtjev SSSH-a bio je očuvanje radnih mjesta i očuvanje prihoda radnika. To bi omogućilo da u krizi manje padnemo i da se lakše dignemo kada krene oporavak. Da je potporu dobio radnik, neupitno je da bi se time okoristio i njegov poslodavac, ali i oni od kojih radnik kupuje robu i usluge. Kada potporu po radniku dobije poslodavac, upitno je što će radnik dobiti. Da je dizajn mjere bio bolji, bila bi transparentnija i s manje prilika za zloupotrebu javnih sredstava, a HZZ ne bi bio zagušen poslom.

Imaju li smisla odluke o skraćivanju ili produžavanju radnog vremena?

Negdje se radi duže nego prije, negdje jednako, negdje kraće, a negdje se uopće ne radi. Ako je potražnja smanjena, može se ugovoriti privremeno skraćivanje radnog vremena – tada bi poslodavac trebao platiti odrađeno radno vrijeme, a država razliku do ugovorene plaće, ali ne više od iznosa naknade za nezaposlenost. Tako je to u uređenim zemljama. SSSH je to zagovarao, ali što napraviti kada je Vlada Zakon o skraćivanju radnog vremena ukinula u veljači 2017., i to bez obrazloženja i bez savjetovanja sa socijalnim partnerima.

Bilo je čak govora u suspenziji Zakona o radu?

Kriza je ogolila niz slabosti, ali tržište rada nije najveći problem, već struktura naše ekonomije – predimenzioniranost turizma i usluga, industrija u tragovima, neuređenost države, nerazumijevanje radnih odnosa i važnosti kolektivnih ugovora. Ne očekujem da će Vlada, nakon naših i europskih reakcija, posegnuti za suspenzijom odredbi Zakona o radu.