>

novosti logo

Društvo Društvo

Antifašistička fronta Evrope

Sudionici konferencije ‘Fašizam i antifašizam u Europi danas’ za Novosti govore o antifašizmu nekad i sad, o borbi za slobodnu i demokratsku Evropu i o spornoj rezoluciji EP-a. ‘Antifašizam mora biti osnovna vrijednost, a mi u borbi protiv fašizma ne smijemo sjediti skrštenih ruku’, rekao je predsjednik Međunarodne federacije antifašista Vilmos Hanti

Skoro tričetvrt vijeka nakon što se mislilo da je nacifašizam pobijeđen, on se u evropskim društvima ponovno pojavio. Teškoće i problemi u borbi protiv njega uglavnom su slični: mladi su u velikom broju nezainteresirani ili podržavaju desne ekstremiste, starije i mlađe generacije vode svaka svoju borbu, antifašističke snage ne čeznu za tim da se ujedine… Situaciju nije olakšala ni rezolucija Evropskog parlamenta ‘Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819)’, donesena lani u septembru, u kojoj se kao krivci za Drugi svjetski rat ističu SSSR i Hitlerova Njemačka, a kao uzrok rata sporazum MolotovRibbentrop potpisan osam dana prije agresije Njemačke na Poljsku, čime su nacizam i komunizam praktički izjednačeni. O tome je nedavno u Zagrebu, u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, održana međunarodna konferencija ‘Fašizam i antifašizam u Europi danas’ na kojoj su bili predstavnici antifašističkih organizacija iz 15 zemalja, kao i čelni ljudi Svjetske federacije veterana (WVF) i Međunarodne federacije antifašista (FIR). Na temu borbe protiv fašizma razgovarali smo s predstavnicima pojedinih evropskih antifašističkih udruženja.

Mladi znaju za deportacije Židova, ali ne znaju ništa o deportacijama političkih protivnika, homoseksualaca, Roma… Kad im govorim o svom ocu, prvo me pitaju je li bio Židov. Nije bio Židov, bio je socijalist, odgovaram im – kaže Guido Lorenzetti

- Antifašizam mora biti osnovna vrijednost suvremenog društva, a mi u borbi protiv fašizma ne smijemo sjediti skrštenih ruku - rekao je Vilmos Hanti, predsjednik Međunarodne federacije antifašista koja u Evropi i Izraelu okuplja 40-ak organizacija s višemilionskim članstvom.

- Nužna je zajednička borba protiv fašizma koji se, iako je prije 75 godina pobijeđen oružanom silom, danas ponovno vraća. Jedan od uzroka tog trenda je nestanak Sovjetskog Saveza, za vrijeme kojeg je situacija u svijetu bila izbalansirana. Velik broj populističkih lidera u brojnim zemljama EU-a dolazi na scenu demokratskim putem. Snage ekstremne desnice šire svoj utjecaj u mnogim zemljama, a iako se demokratske izabrane vlasti nastoje boriti protiv tih pojava, populistička struja doživljava ekstremnu desnicu kao svog saveznika - kazao nam je Hanti, ističući da je jedan od takvih primjera i Mađarska, odakle dolazi.

- Populistički vođe imaju duboko korijenje u mađarskom društvu, što posljedično jača ekstremnu desnicu koja nastoji fragmentirati Evropu. Ne bismo smjeli dozvoliti ovim ekstremno desnim snagama da ponovno pridobiju moć, tako da bi se svi demokrati koji vjeruju u svijetlu budućnost trebali okupiti i ustati protiv ovog izazova. Ekstremno desne snage nastoje falsificirati povijest Europe pa ljudi koji su bili heroji antifašističkog pokreta danas bivaju predstavljeni kao teroristi. Znamo da su se oni borili za slobodnu i demokratsku Evropu i to je ono što moramo prenijeti budućim naraštajima - dodao je Hanti i naveo jedan u najmanju ruku kontroverzan podatak. Naime, u shvaćanju da moraju surađivati sa svima koji su za borbu protiv fašizma otišli su toliko daleko da čak surađuju s notornim Jobbikom: smatraju da se ta stranka, nakon što ju je napustilo radikalno desno rukovodstvo i članstvo, sada približava centru i da je manji problem od trenutne Fideszove vlade.

Filippo Giuffrida Repaci, Hantijev zamjenik u FIR-u i delegat talijanske asocijacije antifašističkih boraca ANPI, koji živi i radi u Bruxellesu, ističe da je situacija oko pojavnih oblika fašizma slična u objema zemljama. U Italiji Liga igra važnu ulogu u rehabilitaciji nekih pojava vezanih uz fašizam, dok u Belgiji desne flamanske stranke prepoznaju bivše SS-pokrete kao pozitivan dio historije zemlje.

- Zbog toga edukacijom pomažemo mladim ljudima da znaju koje su to antifašističke teze, što im pomaže da shvate što je pogrešno, a što ispravno. Mladi Talijani u školama ne uče previše i njihovo znanje zavisi o dobroj volji učitelja koje imaju. Programi se često mijenjaju pa se prebrzo prijeđe period uspona fašizma u Italiji i Njemačkoj. Udruženje bivših partizana potpisalo je prije desetak godina memorandum s ministrom obrazovanja po kojem imamo ovlasti da idemo po školama i objašnjavamo djeci što su bili pokreti otpora i što je bio fašizam od 1919. godine. Komemoriramo partizanske žrtve i žrtve Mussolinijevog režima i Nijemaca. Ono što je u Evropi 8. maj, Dan pobjede, to je za nas 25. april, Dan oslobođenja Italije i Nacionalni dan otpora, kao i 27. januar, dan kad je oslobođen Aušvic i kad se sjećamo da žrtve logora nisu bile progonjene samo zbog svoje rase ili religije, nego su to bili i borci pokreta otpora - kazao nam je Giuffrida Repaci. Osvrnuo se i na famoznu rezoluciju EP-a.

- Trudit ću se da ne psujem, ali moramo uzeti u obzir dvije činjenice. Prvo, rezolucija nema legalnu vrijednost, ona je jedna od hiljada rezolucija koje je usvojio taj parlament i zato joj ne dajmo moć koju nema. Drugo, velika je pogreška što je prihvaćena, ali to je rezultat dobre pripreme istočnih i baltičkih zemalja koje su iskoristile prvu sjednicu novog saziva da je proguraju, računajući na neiskustvo novih zastupnika i vodstava delegacija. Da su baltičke i istočne zemlje pokušale s njenim usvajanjem mjesec dana kasnije, ona ne bi bila prihvaćena. Dakle, ovo je bila zasjeda u kojoj je EP, nažalost, pao - istaknuo je Giuffrida Repaci.

Hrvatski državni vrh nema što tražiti na Bleiburgu, a hrvatski biskupi trebali bi se ugledati na Crkvu u Koruškoj koja je zabranila misu. I druge susjedne države i eu trebale bi zakonski odrediti da neofašisti nemaju pravo da dolaze na Bleiburg – smatra Andrej Mohar

- Kako u Njemačkoj i Italiji imamo iskustva nacizma i fašizma, kod nas su aktivnije antifašističke organizacije. U Poljskoj ili Mađarskoj je antifašistička borba mnogo teža jer im mogu blokirati novac i otežati rad - zaključio je Giuffrida Repaci.

Guido Lorenzetti, potpredsjednik sekcije ANED-a (udruženja bivših deportiraca) u Milanu, ističe da njegova organizacija ima 2.500 članova u cijeloj Italiji.

- Radi se o ljudima koji su bili u njemačkim i talijanskim logorima, od kojih su najznačajniji Fossoli, koji je bio tranzitno-radni i u kojem je moj otac proveo nekoliko mjeseci, i Risiera di San Sabba (Rižarna) u Trstu, koji je tehnički bio njemački jer su Trst 1943. direktno preuzeli Nijemci - opisuje Lorenzetti i potvrđuje da mladi o Drugom svjetskom ratu znaju jako malo jer ni učitelji ne znaju više.

- Kad im govorim o deportacijama, o tome ne znaju skoro ništa, taj im je rat kao Prvi svjetski ili Punski ratovi. Oko 27. januara, Dana sjećanja na holokaust, svaka škola mora učiniti nešto da osvježi sjećanja na te događaje pa nas zovu i obično provedem više od tjedan dana obilazeći škole. U škole idem i za 25. april, Dan oslobođenja Italije, kad djeci objašnjavam mehanizme rasističke ideologije nacizma i kažem im da budu oprezni jer su ti mehanizmi itekako prisutni u današnjem društvu. Mladi znaju za deportacije Židova, ali ne znaju ništa o deportacijama političkih protivnika kao što je bio moj otac, homoseksualaca, Roma, Jehovinih svjedoka. Kad im govorim o svom ocu, prvo me pitaju je li bio Židov. Nije bio Židov, bio je socijalist, odgovaram im - kazao nam je Lorenzetti, koji rezoluciju EP-a ocjenjuje kao falsifikat i također kaže da je donesena pod pritiskom desničarskih režima s istoka Evrope.

Juraj Drotar, potpredsjednik Slovačke unije antifašističkih boraca, kao problem ističe dobnu strukturu članstva.

- U cijeloj Slovačkoj imamo 18.000 članova u 53 organizacije, a mladih nemamo toliko koliko bismo htjeli. Čak 60 posto članova starije je od 70 godina. Tu je 350-400 živih boraca za slobodu Slovačke i oko 300-ak pomagača partizana, a svi su stariji od 93 godine. Mladi ne znaju što su rat i njegovi užasi. Izgleda da su to zaboravili i njihovi roditelji, pa o tome ne uče ni kod kuće. A poglavlja o historiji Slovačke u Drugom svjetskom ratu, represalijama i nasilju fašista ne mogu učiti ni u školama. Ranije vlade podcijenile su snagu fašizma i utemeljile put za njegov razvoj, dok preko 50 posto građana ne razlikuje istinu od tzv. alternativne stvarnosti, tako da krajnje desna stranka Naša Slovačka, koju je lani i vrhovni sud odbio zabraniti, i njen vođa Marian Kotleba nesmetano glorificiraju tzv. slovačku državu u ratu i kvislinge na čelu sa svećenikom Jozefom Tisom - objašnjava Drotar.

- Ono što vidimo u Evropi danas je noćna mora i nikad nisam mislio da bi se to moglo desiti našem kontinentu - kaže mađarski antifašist Andre Erdos iz Međunarodnog centra za demokratsku tranziciju, koji je 1990-ih bio predstavnik Mađarske u Vijeću sigurnosti UN-a.

- Proveo sam mandat baveći se ratovima u Jugoslaviji i bio sam frustriran vidjevši da mnogi ne znaju što je Jugoslavija ili što je bila. U srcu Evrope, a ne u Kambodži, Zambiji ili Salvadoru, vidjeli smo scene okrutnosti i razaranja koje su podsjećale na Drugi svjetski rat. Shvatio sam da su obični ljudi vrlo ranjivi i podložni ultranacionalističkim ksenofobnim uticajima, kao u BiH gdje žive tri vrlo slične zajednice. Dakle, 30 godina nismo išli u dobrom smjeru, što je bilo plodno tlo da ljudi budu zatrovani i pretvore se u Drakule 20. stoljeća. U Mađarskoj vidimo ekstremno desne snage, vidimo populističku, nacionalističku i ksenofobnu vladu kojoj vjeruje velik dio populacije i koja falsificira historiju, dok mnogi marširaju ulicama i slave one koji su gurnuli Mađarsku u pakao rata - rekao nam je Andre Erdos, kojem je bilo drago da razgovara s nekim iz manjinskog medija.

- Manjine su obično žrtva; za mnoge, ako niste Mađar u Mađarskoj ili Hrvat u Hrvatskoj, morate van. To je opasan fenomen prisutan u Evropi i plodno tlo za profašiste - zaključio je Erdos.

O situaciji u Austriji govorili su nam članovi Zveze koroških partizanov in prijateljev antifašističnega odpora. Andrej Mohar, generalni sekretar Zveze, osvrnuo se i na famoznu komemoraciju na Bleiburgu čiju zabranu traže koruški antifašisti.

- Hrvatska politika i državni vrh nemaju što tražiti na Bleiburgu, a hrvatski biskupi trebali bi se ugledati na Katoličku crkvu u Koruškoj koja je zabranila misu. I druge susjedne države i EU trebale bi zakonski odrediti da ustaše i neofašisti nemaju pravo da prelaze austrijsku granicu i dolaze na Bleiburg - rekao je i osudio usvajanje rezolucije EP-a.

- Gdje je bila pamet zastupnicima socijaldemokrata i zelenih koji su također glasali za tu rezoluciju? - zapitao se Mohar.

Mirko Messner ističe da je Zveza nestranačka organizacija koja je povezana s više partija u Austriji, među kojima i socijaldemokratima i zelenima, ali i članica Antifašističke mreže u Koruškoj koju čini 20-ak organizacija.

- Kod nas u Koruškoj i Austriji općenito neokonzervativna sredina surađuje s krajnje desnim krilom austrijskog društva, a neofašizam je integriran u državnu strukturu. Zapravo se nije ništa promijenilo u odnosu na stoljetnu austrijsku nacionalnu tradiciju koja je sredinom prošlog vijeka prešla u nacionalsocijalizam. Imali smo vladu u kojoj su bili i neofašisti, odnosno Slobodarska stranka, a koji nisu otišli zbog otpora građana nego zbog jednog skandala s videosnimkom. Investira se oko osam miliona eura za komemoracije i priredbe u sklopu proslave stogodišnjice plebiscita kojim je Koruška ostala u Austriji, ali ni jedan jedini cent za proslave 75-godišnjice oslobođenja od nacifašizma - ističe Messner, koji smatra da se treba zauzimati za donošenje evropskog zakona za zabranu neonacističkih obilježja.

- To što u članstvu ima malo žena i mladih nije njihov problem, to je problem nas svih: kako se prezentira kultura antifašizma, ima li socijalnu komponentu, ima li žensku komponentu. NOB-a ne bi bilo bez omladine, a ti su omladinci danas starci. Moramo dići ruke od antifašističkog folklora i staviti antifašizam u centar društva, znači baviti se problemima ekologije ili socijalne uključenosti mladih u društvo - rekao je.

Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Srbije broji više od 135.000 članova, najviše u Vojvodini i Beogradu. A i Niš i južna Srbija se u smislu brojnost i aktivnosti dobro drže, kaže član predsjedništva SUBNOR-a Vladimir Babšek Orešković, sin narodnog heroja Marka Oreškovića.

- Raduje nas porast broja mladih ljudi. Voleli bismo da ih je i više, ali to zavisi od istorije, nauke i školovanja dece. Država Srbija se prema SUBNOR-u odnosi, da upotrebim jednu neobičnu reč, pristojno. Uključeni smo u razne državne aktivnosti, uključujući i proslave godišnjica, naš program se delimično finansira iz državnih sredstava koja su namenjena za društvene organizacije i to preko projekata. Sredstva su pristojna: kako ide zemlji, tako i mi možemo da računamo na njih. Muči nas što su 2004. izjednačeni četnici i partizani i što je rehabilitovan Draža Mihailović. Što se tiče Nedića, neka pravosuđe radi svoj posao, ali oko toga nema histerije, nema polarizacije - ističe Babšek Orešković.

- Očigledno i EU skreće udesno jer je rezolucija EP-a prekrajanje istorije, da nazovemo stvari pravim imenom. Sad najednom ispadoše krivi samo Rusi i Nemci, i to na inicijativu Poljske koja je pre toga sklapala ugovore s Nemcima i uzela delove Čehoslovačke. Revizionizam nije nikakva naša specijalnost, ni postjugoslovensko ni evropsko nego svetsko pitanje, kao da se pravi nova organizacija svetskog poretka - smatra on.

Zdenko Duplančić, nekadašnji borac Prve proleterske brigade koja je oslobađala rajon Zagreba, ističe da i u Hrvatskoj i u Srbiji ima što da se kaže o borbi protiv fašizma.

- U Hrvatskoj imate antifašizam u Ustavu, ali od antifašizma nema ni ‘a’. U Srbiji ima onih koji žele povratak kralja i opravdavaju zločine četnika koji su klali svoj narod, čak i decu u kolevci, od Vranića, Drugovca, Boleča i drugih sela i stratišta. Državna vlast je shvatila potrebu saradnje s našom organizacijom jer smo pomogli da se promeni stav prema Srbiji koja je važila kao agresor i destabilizujuća država na Balkanu, tako da smo dobili više odlikovanja od vlade i predsednika. Izjednačeni su četnici i partizani, iako to nije predmet skupštine nego predmet istorije. Ali na svim skupovima o istoriji srpskog naroda, kad se radi o Drugom svetskom ratu, spominje se samo nas, kače se naše zastave i pevaju naše pesme - rekao nam je Duplančić.

1/4