Novosti

Društvo

Bez spasa za klimu

Prema izračunima znanstvenika, emisije stakleničkih plinova moraju do 2030. biti reducirane za čitavu polovinu kako bi uopće postojala izgledna šansa da se globalno zagrijavanje ograniči na 1,5 Celzijevih stupnjeva

Large internacionala jerko

(foto Marko Mrkonjić/PIXSELL)

Unatoč svjetskoj pandemiji koronavirusa uslijed koje su tijekom 2019. zaustavljene ekonomije brojnih zemalja, koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi je dosegla rekordne vrijednosti, priopćila je UN-ova Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Emisije plinova koji dovode do povećanja temperature i izazivanja ekstremnijih vremenskih uvjeta, topljenja ledenjaka i dizanja razine mora u 2020. iznose između 4,2 i 7,5 posto. Zatvaranje ekonomija snizilo je emisije mnogih plinova, poput ugljičnog dioksida (CO2). Međutim, sniženje nije bitno veće nego što su redovne godišnje fluktuacije uzrokovane prirodnim fenomenima. Emisije ugljičnog dioksida znatno su se povećale tijekom 2019. i dosegle su 410 čestica na milijun. Od 1990. utjecaj plinova na zagrijavanje klime povećao se za 45 posto, pri čemu su emisije CO2 odgovorne za četiri petine tog iznosa.

"Slične koncentracije CO2 je Zemlja posljednji put iskusila prije tri do pet milijuna godina, kada su temperature bile dva do tri stupnja više, a razina mora bila je viša od 10 do 20 metara. Međutim, tada na planeti nije bilo 7,7 milijardi stanovnika", poručio je glavni tajnik WMO-a, profesor Petteri Taalas. WMO-ovi podaci pokazuju da je koncentracija CO2 u atmosferi danas čitavih 50 posto veća nego što je bila 1750. godine, odnosno prije industrijske revolucije. U globalnom zagrijavanju udio od 17 posto imaju emisije metana, koji najviše proizvode stočarska industrija, rižina polja i eksploatacija fosilnih goriva. Njegova koncentracija danas je dva i pol puta veća nego što je bila u predindustrijskoj eri. Važnu ulogu igra i dušikov oksid, koji nastaje uslijed upotrebe umjetnih gnojiva i spaljivanja šuma. Njegova koncentracija danas je 23 posto veća no spomenute 1750.

Taalas dodaje da je prag od 400 čestica ugljičnog dioksida na milijun probijen tijekom 2015., a razina od 410 čestica dosegnuta je svega četiri godine kasnije. "Takva stopa rasta nije viđena nikada u našim mjerenjima. Pad emisija vezan uz lockdown predstavlja tek sićušnu devijaciju na grafikonu koji mjeri dugoročne promjene. Trebamo održati izravnavanje krivulje. Pandemija Covida-19 nije rješenje za klimatske promjene, međutim omogućava nam platformu za ambiciozniju klimatsku akciju kojom bi se emisije reducirale do nule, a putem potpune transformacije našeg industrijskog, energetskog i prometnog sustava. Takve promjene su ekonomski dostupne i tehnički moguće, a tek bi marginalno utjecale na naš svakodnevni život. Nema vremena za gubljenje", dodao je Taalas.

Prema izračunima znanstvenika, emisije stakleničkih plinova moraju do 2030. biti reducirane za čitavu polovinu kako bi uopće postojala izgledna šansa da se globalno zagrijavanje ograniči na 1,5 Celzijevih stupnjeva. Sve iznad toga znači da će stotine milijuna ljudi biti suočene s toplinskim udarima, sušama, poplavama i siromaštvom, piše britanski Guardian. Ovog mjeseca je u škotskom Glasgowu trebao biti održan samit Ujedinjenih naroda na kojem su predviđeni razgovori o daljnjem smanjenju plinskih emisija, međutim uslijed pandemije sastanak je odgođen do sljedeće godine.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više