S Borisom Miloševićem, bivšim saborskim zastupnikom (SDSS), bivšim potpredsjednikom Vlade RH za društvene djelatnosti i ljudska prava te bivšim članom Savjeta za nacionalne manjine, koji je u ožujku drugi put izabran za predsjednika Srpskog narodnog vijeća (u prvom mandatu to je bio 2019. – 2020. godine), razgovaramo o aktualnim događajima vezanim za položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

Krenimo s recentnim zbivanjima, uskratom 35 posto sredstava Novostima. Kako to vidite i kako komentirate to što je takvu odluku donio Savjet za nacionalne manjine?

Moram priznati da nisam očekivao da će se ikad dogoditi, pogotovo dok budem predsjednik jedne manjinske organizacije, da će Savjet za nacionalne manjine na ovakav način uskratiti sredstva jednom manjinskom mediju, pogotovo Novostima. Savjet za nacionalne manjine je i naša kuća, kuća SNV-a, kuća Novosti. Ovo je loša, presedanska odluka. Njome je srušeno mnogo toga što je građeno zadnjih 20-ak godina otkako je donesen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i formiran Savjet za nacionalne manjine. Tom presedanskom odlukom su probijene brojne granice i sada je pitanje gdje je kraj, što je iduće i tko je sljedeći. Savjet i svi njegovi članovi nisu svjesni simboličke dalekosežnosti jedne ovako loše odluke.

Odluka ne djeluje samo kao udar na Novosti, koji je najavljivan barem godinu dana, nego i kao izraz antimanjinske politike, čak i narušavanja prava manjina arbitrarnošću nasuprot propisa, a što je provelo tijelo osnovano radi zaštite, afirmacije i unapređenja prava nacionalnih manjina.

U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina jasno piše zašto je osnovan Savjet za nacionalne manjine – da rješava pitanja koja se tiču ostvarivanja i zaštite prava i sloboda nacionalnih manjina. Donošenje odluke o raspodjeli sredstava je samo jedna od funkcija Savjeta. Financiranje kulturne autonomije je samo jedna od funkcija. Osnovna funkcija je zaštita prava, a pravo na informiranje pripadnika nacionalnih manjina je zajamčeno Ustavnim zakonom. Niti u jednom propisu ne stoji da se manjine limitira u sadržaju informiranja. Toga nema. Tako da se ne može drugačije nego arbitrarno odrediti što se može, a što se ne može. Ima li politike ili nema i koliko je politike dopušteno. Ne postoji takva vrsta vage. SNV kao manjinski nakladnik Novosti ima pravo da utvrdi programsku politiku svog medija, ali u konačnici konkretan sadržaj određuje redakcija na čelu s glavnom urednicom.

 

Govor mržnje u kampanjama

Iznenadila nas je i prva reakcija ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek koja je komentirajući i komparirajući Novosti s listom "La Voce del popolo" rekla da se i oni bave općim temama, ali da je riječ o sadržaju na talijanskom jeziku za pripadnike talijanske nacionalne manjine. Dakle, kao da bismo smjeli proizvoditi sadržaj koji govori samo o pripadnicima srpske nacionalne manjine i koji se obraća samo pripadnicima te manjine, što je evidentna getoizacija, suprotno intenciji Ustavnog zakona?

Naravno. "La Voce del popolo" je iznimno važan dnevni list talijanske manjine duge tradicije. Izlazi na kioscima i svatko ga može kupiti. Nitko od kupca ne traži iskaznicu ili izjavu da je pripadnik talijanske nacionalne manjine. Svatko tko razumije talijanski se može dobro informirati o dnevnim općim temama. Tako je i s Novostima koje se dijelom nalaze na kioscima, nitko kupca ne pita je li Srbin ili nije niti zašto ih kupuje. Slično je i s obrazovanjem. Postoje brojne osnovne i srednje talijanske škole na području Istre i Kvarnera koje ne upisuju samo Talijani. Opće je poznato da ih upisuju i Hrvati, Srbi, svi stanovnici tog područja. Nisu zato te škole manje manjinske. U Zagrebu djeluje Srpska pravoslavna opća gimnazija koju sve više upisuju učenici drugih nacionalnosti, ne samo Srbi. To je moguće, dopušteno, poželjno i inkluzivno. Medij je dobar način za inkluzivnost.

Srpski kulturni centri već se neko vrijeme proglašavaju obavještajnim centrima, a postali su i tema predizborne kampanje. U Slavonskom Brodu Domovinski pokret zbog toga napada gradonačelnika Mirka Dusparu koji se bori za novi mandat.

Domovinski pokret je u predizbornoj kampanji na parlamentarnim izborima tražio smanjenje sredstava za Novosti. To su najavljivali i sada se time hvale. Slično je i s drugim stvarima. Nisu samo Novosti problem. Sve naše aktivnosti su problem: od ćirilice, komemoriranja žrtava, gdje nam je jasno dano do znanja na pojedinim mjestima da smo nepoželjni i da ne možemo npr. bacati vijence u Dunav, do kulturnih centara, obrazovanja na jeziku i pismu po modelu A, osporavanja udžbenika iz kojih djeca uče na toj nastavi, sporne su izložbe, knjige, tribine. Teško je pronaći neku našu aktivnost za koju bismo mogli reći da nije sporna. U 2025. godini postoji politika čiji je osnovni sadržaj osporavanje manjinskih prava.

Logičan zaključak svega toga je da su im sporni Srbi.

To se nameće kao je jedini logičan zaključak – da im je i ovaj broj Srba prevelik, a svaka naša aktivnost, aktivnost previše.

Presedanskom odlukom Savjeta u vezi Novosti probijene su brojne granice i sada je pitanje gdje je kraj, što je iduće i tko je sljedeći. Savjet i svi njegovi članovi nisu svjesni simboličke dalekosežnosti jedne ovako loše odluke

Istoga dana kad je donesena odluka o Novostima u Saboru se raspravljalo o Zakonu o grobljima. DP je najavio da će maknuti sve navodno četničke nadgrobne spomenike. Očekujete li u provedbi tog zakona probleme, pa da se i ćirilične nadgrobne ploče mogu naći na udaru, neovisno o sadržaju? Neke ploče postoje stoljećima, na Mirogoju su nadgrobni spomenici na ćirilici iz 19. stoljeća.

Na Mirogoju su pokopani brojni Srbi značajni za povijest Zagreba, pa i Hrvatske, na čijim su grobovima ćirilični spomenici. Takvi spomenici postoje u cijeloj Hrvatskoj. Konkretan zakon je donesen isključivo "za 30-ak četničkih spomenika" koji se moraju ukloniti u roku od 30 dana od stupanja zakona na snagu. Zakon je predvidio upravni postupak, mogućnost žalbe, formiranje povjerenstva koje će davati mišljenje. Teško je sagledati kako će se procedura odraditi i sporni spomenici ukloniti u roku od 30 dana. Ako bi to i bilo tako, ako bi se svi sporni nadgrobni spomenici uklonili u tom roku, ostaje pitanje važenja zakona. On nije donesen samo za prvih 30 dana primjene. Što će poslije biti svrha tih odredbi? Naravno da nas je strah zlonamjernog postupanja, manipulacije i zloupotreba. Imamo nimalo benigan primjer od lani u Općini Vrsi, gdje je lokalno komunalno društvo, ničim izazvano, tražilo uklanjanje ćirilice s nadgrobnih spomenika. Tko nam garantira da neće biti više takvih slučajeva koji će se pozivati upravo na ovaj zakon?

Što će biti s nadgrobnim spomenicima s ustaškim obilježjima postavljenim posljednjih godina?

Zakonom se ciljalo samo na "četničke spomenike" podignute poslije 1990. Postoje brojni nadgrobni spomenici podignuti u zadnjih 30-ak godina koji imaju neskrivena ustaška obilježja i slave ustašku ideologiju. Građani postojanje takvog spomenika mogu prijaviti, ali pitanje je što će se u praksi dogoditi. Hoće li netko reći da to treba ukloniti ili će reći da zakon ne dira takvu vrstu spomenika.

Ili će se dogoditi ono što se događa kad netko prijavi organizaciju koja ima rogato U ili ZDS u svom znakovlju, ili kad tko zna koliko građana uzvikuje ustaški pozdrav ili pjeva ustaške pjesme.

Javnost u takvim slučajevima uglavnom nema informaciju što se na kraju dogodilo, imamo li sudske odluke u tim slučajevima. Nisam optimističan da će kod takvih nadgrobnih spomenika reakcija biti odgovarajuća i da će oni, prema novom zakonu, biti uklonjeni.

Pučka pravobraniteljica je u svom izvještaju za prošlu godinu navela inicijative koje streme ili smanjivanju ili ukidanju prava nacionalnih manjina. Čini li vam se da je trenutna situacija najlošija otkako je Hrvatska ušla u EU i u odnosu na 2016. godinu?

Situacija za Srbe u Hrvatskoj je bila najbolja uoči ulaska u EU, ali nakon što država kandidatkinja postane članica, Unija nema mehanizme zaštite prava nacionalnih manjina. Postojale su inicijative da se za članice Unije propiše određeni minimum manjinskih prava, ali to se nije dogodilo. Smatram da je zadnjih nekoliko godina Hrvatska, pa i dok sam ja bio u Vladi, napravila dobre iskorake u zaštiti i ostvarivanju prava nacionalnih manjina. Oni su bili važni upravo iz razloga što nisu bili plod vanjskih pritisaka već unutrašnjih političkih odluka. Nažalost, u zadnjih godinu dana situacija se pogoršala, prvenstveno u pogledu srpske nacionalne manjine. Kampanja za lanjske parlamentarne izbore je bila dosta prljava. Nakon izbora 20-ak dana se pregovaralo, govorilo da se ne želi da legitimni predstavnici Srba budu za stolom. To je sigurno dovelo do toga da se i na lokalnoj razini ohrabre oni koji slično misle, a dotad su njihovi glasovi bili prigušeni. Oni odbijaju suradnju s manjinskim organizacijama, ne financiraju njihove programe, na neki način toleriraju i govor mržnje.

Boris Milošević, predsjednik SNV-a (Foto: Sandro Lendler)

Sve to mi je samo potvrdilo ranije razmišljanje da su najbolja zaštita manjinskih prava politički predstavnici manjina. Saborski zastupnici su najbolja garancija zaštite prava nacionalnih manjina. Kad su saborski zastupnici jaki, postoji politička volja, i ta su prava bolje zaštićena. Kad nije tako, bez obzira na sve konvencije i zakone, nedostaje politička volja za provedbu zakona koji reguliraju prava manjina.

Kad govorimo o pravima nacionalnih manjina, osim što se pokušalo ukinuti političko predstavništvo svih osam saborskih zastupnika, propituju se samo prava zajamčena srpskoj nacionalnoj manjini.

Dijelom se s tim mogu složiti. Prava srpske nacionalne manjine se najviše propituju i osporavaju, ali postoje slučajevi i situacije u kojima se propituju prava i nekih drugih nacionalnih manjina, gleda se kako da im se ona uskrate. Aktualan je negativan primjer u Međimurskoj županiji. Skandalozno je da netko administrativnom promjenom nacionalnosti želi dezavuirati pravo političke zastupljenosti romske nacionalne manjine koja je prvi put stekla pravo da ima dožupana. Sve je po zakonu, ali ostavlja gorak okus umanjenja prava Roma na izbor i političku zastupljenost.

Rekli ste da je bitno predstavništvo manjina u Saboru. Pretpostavljamo da je sadašnja podijeljenost manjinskih zastupnika – pola ih podržava vladu HDZ-a i DP-a, pola ne – rezultirala nizom nepovoljnih političkih situacija, a možda je dijelom utjecala i na odluku Savjeta o financiranju Novosti?

Sigurno je da to nije dobra i prirodna situacija i ona može slabiti upravo političko predstavništvo svih nacionalnih manjina. U najnepovoljniji položaj stavljena je najveća nacionalna manjina. Sa slabljenjem pozicije najveće nacionalne manjine sigurno neće profitirati ostale manjine. Samo mogu očekivati da će i one doći na red.

Što očekujete od kampanje za lokalne izbore, inače poznate kao dosta "krvave"?

Zakon o grobljima je donesen isključivo "za 30-ak četničkih spomenika" koji se moraju ukloniti u roku od 30 dana od njegovog stupanja na snagu. No, on nije donesen samo za prvih 30 dana primjene. Što će poslije biti svrha tih odredbi?

Te su kampanje uvijek najostrašćenije. Očekujem da će u određenim sredinama tema ili meta biti prava srpske nacionalne manjine, neke naše aktivnosti, da će prijetiti time da će nam se osporavati ono što je zakonom propisano ili do sada ostvareno. Pokazalo se da u svim tim kampanjama bude povećan govor mržnje i bude izrečeno ono što i pučka pravobraniteljica upozorava u svojim godišnjim izvještajima. Upravo pučka pravobraniteljica upozorava da javne osobe, saborski zastupnici i drugi visoki dužnosnici imaju veću društvenu odgovornost jer svojim javnim istupanjima dopiru do većeg broja ljudi. Ukoliko se neprimjereno izražavaju, građanima se šalje poruka o prihvatljivosti takve komunikacije i ona se normalizira.

 

"Circolo" kao uzor

Odnedavno ste ponovno predsjednik SNV-a. Kakvi su planovi? Što uskoro možemo očekivati od programa?

Važno je da očuvamo sve dobre programe koji se trebaju razvijati u smjeru podizanja kvalitete. Posebno je važno da razvijemo dobre socijalne programe, ali naglasak je na stavljanju u puni pogon kulturnih centara u lokalnim sredinama, da oni budu mjesto okupljanja ne samo zajednice nego svih ljudi koji žive u tim sredinama. Nije nam cilj da programi koje razvijamo budu isključivo za srpsku zajednicu. Cilj nam je postići na neki način ono što Talijani imaju u Istri. Svi u Puli znaju gdje je "Circolo", svi onamo idu na predstavu, tribinu, kavu. Želimo da naši kulturni centri budu ono što je "Circolo" u Istri.

Izdvojio bih i da smo zgotovili tri biltena. Odnose se na ratne zločine, na govor mržnje u prošloj godini i na zastupljenost nacionalnih manjina u zapošljavanju. Ovaj zadnji je veoma interesantan jer prati iz godine u godinu pad zastupljenosti Srba, ali i svih ostalih manjina u državnoj upravi. Kad je Hrvatska ulazila u EU, i tad je zastupljenost bila niska. Manjine su imale udio u stanovništvu od 7,6 posto, a zastupljenost među zaposlenima u državnoj upravi bila je 3,4 posto. Dakle, manjine su bile podzastupljene i usvojen je Akcijski plan zapošljavanja nacionalnih manjina s ciljem da se dosegne 5,5 posto. No, ne samo da nije dosegnuto ciljanih 5,5 posto, nego je pad stalan i danas je udio manjina među zaposlenima u državnoj upravi 2,9 posto, a Srba 1,83 posto. Dakle, udio je u stalnom padu unatoč percepciji javnosti i tom famoznom pravu prednosti pripadnika nacionalnih manjina. Mnogi misle da se netko samo pozove na pravo prednosti i odmah bude zaposlen, što uopće ne odgovara istini.

Koliko okruženje djeluje na funkcioniranje SNV-a i srpske zajednice u Hrvatskoj. Vidimo što se događa u svijetu, Srbiji, Republici Srpskoj...

Kao manjinska srpska organizacija želimo imati što bolje odnose s Vladom. Želimo imati i što bolje odnose s Republikom Srbijom koja je naša država matica i s Republikom Srpskom. Nažalost, oni su opterećeni lošim odnosima Srbije i Hrvatske. Ti odnosi nikad nisu bili dobri, samo su nekom trenutku bili manje ili više loši. Još uvijek ima dosta otvorenih pitanja, uvijek istih koja se ponavljaju, a napredak ako se i ostvari je mali. Od 2019. nije se sastao međudržavni mješoviti odbor za zaštitu prava nacionalnih manjina što bi trebao biti minimum u odnosima. Kao organizacija uvijek smo nastojali, i nastojat ćemo, biti most koji će spajati dvije zemlje, doprinijeti napretku u odnosima, ali naši dosezi u tome su ograničeni.

Ova godina je godina okruglih obljetnica. Uskoro će se navršiti 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata i pobjede nad fašizmom, za nekoliko dana 30 godina "Bljeska", a za stotinjak 30 godina "Oluje". Kako gledate na proces pomirenja? Kao potpredsjednik Vlade intenzivno ste radili na tome i tada su zabilježena uzajamna komemoriranja žrtava.

Mislim da su određeni plodovi te politike ostali, ali se, nažalost, stalo. Ta politika, iako nedovoljno vrednovana, bila je ljekovita za društvo. Ova godina neće biti u smjeru budućnosti i koraka naprijed u politici pomirenja. Na neki način opet ćemo se zatvoriti, svatko u svoje dvorište. To je šteta. Trebalo je nastaviti raditi na tome da se svi osjete dobrodošlima na svakoj komemoraciji, na obilježavanju bilo kakve obljetnice.

Kako pravosudni postupak utječe na vaš rad?

To je sigurno nešto što opterećuje, ali od čega ne bježim, svjestan da to treba što prije riješiti. Nadam se da potvrda optužnice znači ubrzavanje rješavanja tog predmeta kako bi sud mogao u postupku utvrditi da sam kao zastupnik radio ispravno.