Povodom prosvjeda zaposlenih u dječjim vrtićima, koji će se održati danas, 11. svibnja, s početkom u 18 sati na Trgu bana Jelačića, razgovarali smo s Božicom Žilić, predsjednicom Sindikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK).
Zbog čega ste u Zagrebu organizirali prosvjed svih zaposlenih u dječjim vrtićima?
Pod parolom ‘Pravo na rad bez straha’ želimo stati na kraj mobbingu na radnom mjestu, a ujedno tražimo smjenu Merice Matijević, ravnateljice Dječjeg vrtića Remetinec. Očekujemo velik odaziv naših članova na ovaj prosvjed, koji kreće od našeg sjedišta na Krešimirovom trgu, a pozivamo i sve građane da nam se pridruže. Želimo upozoriti na zlostavljanje radnika dječjih vrtića koji trpe pritiske na poslu i narušavanje njihovog radničkog dostojanstva. Dosad smo putem telefona, maila, ali i osobno čuli mnoge potresne priče od radnica vrtića, najviše odgajateljica, o sustavnom dugogodišnjem pritisku šest ravnatelja zagrebačkih vrtića.
O kakvom se mobbingu radi u Dječjem vrtiću Remetinec?
Radnice u DV Remetinec još od 2008. godine trpe različite oblike zastrašivanja i prijetnji. Otkad je postavljena tamošnja ravnateljica, konstantno trpe vrijeđanja u vezi kvalitete svog rada, pa čak do omalovažavanja svoga fizičkog izgleda i toga da ih se naziva debelima. Svaki razgovor s ravnateljicom zbiva se nasamo, u četiri oka, jer ona ne dozvoljava prisustvo sindikalne povjerenice. Na red poziva na dnevnoj bazi, pa svakog dana u njezinu kancelariju na mučnu bukvicu dolaze po dvije-tri radnice. Također, ravnateljica dodatan pritisak vrši i na članice sindikata, kojima je rekla da će im problem riješiti ukoliko se iščlane.
Godinama su se zbog toga radnice obraćale nadležnim institucijama, pisale prijave ne bi li se proveo inspekcijski nadzor, ali sve anonimno, u strahu zbog gubitka posla. Odgovor nikada nisu dobile. Radnice su tražile i zajednički razgovor s ravnateljicom, no ona nikad nije pristala
na njega što je sve, kao i onemogućavanje rada tamošnje podružnice sindikata, protivno kolektivnom ugovoru zaposlenih u predškolskim ustanovama Grada Zagreba. Iako se po Zakonu o radu mora imenovati osoba za zaštitu dostojanstva radnika koja bi trebala reagirati u slučaju prijava, problem je u tome što je imenuje ravnatelj vrtića. To inače ne mora biti loše, ali kako da se radnice u ovom slučaju obrate osobi koja je od povjerenja takvoj ravnateljici? Zbog toga većina radnica šuti i trpi.
Obratilo vam se za pomoć tridesetak radnica dječjih vrtića Zagreba?
Požalilo nam se 36 radnica zbog pritisaka koje doživljavaju od ravnatelja u šest zagrebačkih vrtića. Među njima, šest radnica Dječjeg vrtića Remetinec opisalo je kako su pod prisilom potpisale sporazumni raskid ugovora o radu da ne bi dobile otkaz, no time su izgubile pravo da primaju naknadu s burze rada. Da bi pristale na sporazumni raskid, ravnateljica ih je ucijenila opomenama o radu, izvlačeći ih odnekud iz ormara, a za koje nitko od njih dotad nije znao da postoje. Isti obrazac ponašanja ravnateljica vrtića Remetinec imala je i dok je tu dužnost obavljala u Kninu, gdje su je također radnice prijavile za mobbing, a jedna je i dobila parnicu protiv nje. Jedino njezina smjena s mjesta ravnateljice vrtića može umanjiti strah radnica, jer mnoge kolegice odlaze na psihoterapiju zbog svega što su od nje pretrpjele, a što je veoma ozbiljna stvar. Kolegice planiraju pokrenuti i tužbe za povredu dostojanstva.
Unatoč pokušajima rješavanja problema, nailazili ste na zid?
Osobno sam ravnateljicu Dječjeg vrtića Remetinec pismeno upozorila da svojim postupcima krši Zakon o radu, kao i kolektivni ugovor, no ona je svako pismeno obavještenje i telefonski poziv ignorirala. Iako ravnateljica i dalje vrši pritiske na radnice, putem sindikalne povjerenice smo je uspjeli uvjeriti da krši određeni članak iz kolektivnog ugovora, pa nakon što im očita bukvicu, na kraju radnicama ipak odobri njihovo pravo, poput korištenja dana dopusta ili prava na sate za sindikalni rad.
Obraćala sam se gradonačelniku Milanu Bandiću i Ivici Lovriću, pročelniku Gradskog ureda za odgoj i obrazovanje, ali nisam dobila povratni odgovor sve dok im putem medija nisam uputila otvoreno pismo. Nakon dva mjeseca sam zajedno s kolegicama iz sindikata, među kojima i s psihologinjom koja nije htjela potpisati sporazumni ugovor, pa je nakon 22 godine rada dobila otkaz iz vrtića Remetinec, pozvana na sastanak na kojem nije postajala nikakva volja za rješenjem ovog problema. Štoviše, Lovrić je ustvrdio da radnici i sindikat izmišljaju, da su svi nalazi u vezi vrtića u redu te da je ravnateljica najpoželjnija za to radno mjesto.
Zbog čega ravnateljicu štite zagrebački gradonačelnik i njegov pročelnik za odgoj i obrazovanje?
Od kad smo 2014. godine pokrenuli kampanju za bolje uvjete rada u predškolskim ustanovama, želimo pronaći rješenja, uspostaviti dijalog i suradnički odnos s gradskim uredom. Upozoravamo na postojeće probleme u dječjim vrtićima jer se dvadeset godina ništa ne radi po pitanju rješavanja problema koji postoje u dječjim vrtićima, poput nabavke sredstva za rad. Prošlog svibnja, kad smo organizirali veliki prosvjed zbog nepoštivanja Državnog pedagoškog standarda, situacija se pokrenula, no sada vidimo da je socijalni dijalog ponovno vraćen na početak. Kao netko tko je 34 godine radio u sustavu kao odgajateljica, a sada u svemu tome sudjelujem profesionalno kao sindikalistkinja, ne razumijem zašto se to dešava. Upoznata sam sa svime, i s dobrim stranama ovog sustava, ali i s njegovim manjkavostima. Nažalost, očito su prioriteti gradskog ureda nešto drugo, no apeliram da ne zatvaraju oči pred onim što ne valja u predškolskom sustavu.
Mobbing na radnom mjestu je uistinu šokantan i ne treba se dopuštati da šest ravnatelja, dakle pojedinaca u vrtićima koji stvaraju pritisak na kolege, stvara sliku o svim ravnateljima dječjih vrtića. Pod hitno je potrebno sankcionirati one koji vrše pritisak na svoje kolege, jer ako jedan čovjek ima problem, možemo reći da je to slučajnost, no ako ovoliki broj njih ukazuje na mobbing, onda je riječ o velikom problemu. Pozivam radnike dječjih vrtića da nam se s primjerima takvih problema jave na mail: somk@somk.hr. Neka nam slobodno bez straha prijave svaki oblik nepravilnosti u radu poput prijetnji, zastrašivanja, uznemiravanja, povreda dostojanstva i drugih vrsta neprihvatljivog ponašanja u dječjim vrtićima.
