Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski potpisao je zakon kojim želi ograničiti političku i ekonomsku moć oligarha. Kako ocjenjujete taj njegov potez?
Zelenski u posljednjoj godini mandata ispunjava jedno od većih očekivanja svoje biračke baze. Time će si, vjerujem, osigurati pobjedu na idućim izborima. Borbu protiv oligarha time stavlja u središte svoje kampanje, a ne neispunjeno obećanje o potpunom oslobođenju Ukrajine za koje se unaprijed znalo da se neće ostvariti. Vjerojatno bi bilo primjerenije da se naslovom i sadržajem zakon odnosi na suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala jer to je bit političkog djelovanja oligarha. No Zelenski dobro poznaje ukrajinski politički kontekst u kojem je važno gotovo poimenično navesti kome se točno suprotstavlja: Medvedčuk, Firtaš, Ahmetov, Pinčuk, Kolomojski, Porošenko. Nadajmo se da će ishod njegove borbe protiv oligarha biti drukčiji nego ishod sličnog Putinovog poduhvata u Rusiji. Ondje je jedna skupina oligarha zamijenjena drugom.
Prema zakonu, osobe koje bi bile u registru oligarha ne bi mogle sudjelovati u privatizaciji državnih tvrtki. Analitičari navode da bi Zelenski zakon mogao koristiti za osobne obračune s oligarsima.
Zbog činjenice da uski krug dobro poznatih oligarha Ukrajinom upravlja od proglašenja samostalnosti, osobni sukobi bit će neizbježni. Predsjednik Juščenko i premijerka Timošenko u tim su sukobima izgubili. Kad su shvatili da predsjednik Janukovič više ne može biti jamac ostvarivanja njihovih interesa, oligarsi su se i njega odrekli. Zelenskom je važno da pokaže kako djeluje u interesu naroda, građana koji su ga izabrali, a ne oligarha koji su dosad političare financirali da bi njima upravljali. Njegova moć proistječe iz podrške birača koja će donošenjem ovog zakona postati još veća.
Može li se zakon tumačiti kao njegova emancipacija od Kolomojskog koji je imao veliku ulogu u njegovom političkom usponu?
Ako bi Zelenski ostao poslovno blizak i politički ovisan o bilo kojem oligarhu, njegov projekt ne bi bio uvjerljiv. Pretpostavljam da mu je doista stalo do toga da pokaže kako predsjednik nije lutka oligarha, nego legitimni vođa nacije. Sve što je dosad kao predsjednik poduzeo pokazuje da se prema svom mandatu odnosi krajnje odgovorno. Zasad, njegovu vlast možemo smatrati primjerom pozitivnog, emancipacijskog populizma. Nadajmo se da se poslije iduće izborne pobjede neće preobratiti u svoju suprotnost.
