Prošlotjedni sporazum o iskorištavanju prirodnih resursa, koji su 30. travnja potpisali ministar financija Sjedinjenih Država Scott Bessent i ukrajinska ministrica privrede Julija Sviridenko ukazuje na promjenu kursa nove američke administracije prema pitanju rata na istoku Europe.
Sporazum, kojime SAD dobiva preferencijalni pristup brojnim rudnim bogatstvima Ukrajine – od rijetkih metala do fosilnih goriva – mogao bi dovesti do novog zaoštravanja odnosa između Amerike i Rusije i time označiti kraj višemjesečnog detanta koji je inicirao američki predsjednik Donald Trump. Potpisivanje ovakvoga sporazuma samo po sebi ne predstavlja nikakvo iznenađenje.
Trumpova administracija je od samoga početka svog drugog mandata izražavala jasnu želju za prisvajanjem ukrajinskih prirodnih resursa: posebice litija i rijetkih metala, neophodnih za proizvodnju suvremene elektroničke opreme. Prema prvim nacrtima sporazuma, Ukrajina je SAD-u trebala predati kontrolu nad svojim rudnim ležištima kao oblik kompenzacije za dotadašnju vojnu i financijsku pomoć, bez čvrstih jamstava da će se ta pomoć nastaviti i kasnije.
Ukrajinska je strana bila nevoljka potpisati takav sporazum, te je on neslavno propao nakon svadljivog sastanka Trumpa i Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući održanog krajem veljače. Za razliku od tadašnjih događaja, predsjednik Zelenski nazvao je novi sporazum "ravnopravnim dogovorom", no teško je oteti se dojmu da se i dalje radi o jedva prikrivenom imperijalističkom grabežu.
Ipak, današnji je sporazum u usporedbi sa starom verzijom doživio nekoliko značajnih izmjena. Sa simboličnog aspekta, SAD u potpisanom sporazumu daje punu podršku samostalnosti i suverenosti Ukrajine, te rat u Ukrajini jasno naziva ruskom agresijom. Najznačajnije su izmjene ipak one materijalne: tekst sporazuma više ne spominje otplatu ranijih dugovanja, čime je naizgled uklonjen najveći kamen spoticanja.
S druge strane, eksplicitno je određeno da će sva buduća američka vojna pomoć biti pribrojena početnom kapitalu Američko-ukrajinskog investicijskog fonda za obnovu, koji bi trebao nadzirati eksploataciju rudnih bogatstava. I zaista, svega par sati nakon potpisivanja sporazuma, američki je State Department odobrio slanje vojne pomoći u vrijednosti 50 milijuna dolara, što predstavlja prvi takav paket od početka Trumpove administracije.
Iako je 50 milijuna dolara tek kap u moru ukrajinskih vojnih potreba, možemo zaključiti da se američki odnos prema ratu u Ukrajini ponovno počeo mijenjati. Nakon potpisivanja sporazuma o prirodnim resursima SAD je dobio vrlo jasan materijalni poticaj za nastavak slanja oružja Ukrajini, ali i za zauzimanjem strožeg stava prema Rusiji, čije dugotrajne ofenzive prijete sve većem broju ukrajinskih rudnih ležišta.
Ovu je promjenu stava jasno izrazio američki ministar financija Bessent, kada je izjavio da "ovaj sporazum jasno signalizira Rusiji da je Trumpova administracija predana mirovnom procesu usmjerenom na očuvanje slobodne, suverene i prosperitetne Ukrajine." Frustracija Trumpove administracije neuspjelim pokušajima postizanja mira u Ukrajini očita je već nekoliko tjedana.
Predsjednik Trump i američki državni tajnik Marco Rubio još su sredinom travnja izjavili da će se SAD povući iz uloge medijatora ukoliko obje zaraćene strane ne pokažu dobru volju za nastavak pregovora. Ni Ukrajina ni Rusija do sada nisu odustale od svojih maksimalističkih ciljeva, no Vladimiru Putinu zasigurno postaje jasno da se "medenom mjesecu" Rusije i SAD-a približava kraj. Proglašenje jednostranog uskršnjeg primirja skeptičnom je Trumpu vjerojatno trebalo dokazati postojanje "dobre volje" na ruskoj strani.
Trodnevno primirje za Dan pobjede nad fašizmom može se shvatiti kao nastavak iste prakse, iako se u ovom slučaju očito radi i o pokušaju osiguravanja moskovske vojne parade od novih napada ukrajinskih dronova koji bi Putina mogli osramotiti pred stranim gostima. Među tim je gostima svakako najvažniji kineski vođa Xi Jinping, čije je partnerstvo s Rusijom jedna od glavnih meta Trumpove "istočne politike".
