Umjesto da se ukrca na avion i odleti na vikend u Rio de Janeiro, u petak je ujutro na aerodromu u gradu Maceió, glavnom gradu brazilske Savezne države Alagoas, uhapšen i u zatvor sproveden Fernando Collor de Mello, nekadašnji predsjednik demokratskog Brazila.

Vodio je zemlju dvije godine i osam mjeseci, od 1990. do 1992. Bio je prvi predsjednik izabran na izravnim izborima otkako je Jânio Quadros pobijedio 1960. godine, na posljednjim izborima prije no što su generali preuzeli vlast i uspostavili diktaturu (1964. do 1985.). Nije bio baš uspješan predsjednik. Zatekao je hiperinflaciju i postavio osnove plana stabilizacije znanog kao "Plan Collor". Zamrznuo je cijene i plaće, kao i dio novca na računima i uveo novu valutu, cruzeiro (sadašnji real bit će uveden 1994.), donio plan otpuštanja u državnim i javnim službama i smanjivanja birokracije, otvorio domaće tržište inozemnoj konkurenciji. Plan je ispočetka bio dobro prihvaćen, no na koncu je doveo do recesije i gašenja više od 920 hiljada radnih mjesta. BDP je pao za 3,86 posto, a dohodak po glavi stanovnika za 6,97 posto. On je u ime svoje zemlje potpisao Ugovor iz Assuncióna kojim su Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj osnovali Zajedničko južno tržište (na portugalskom jeziku Mercosul, na španjolskom Mercosur).

Na kraju je podnio ostavku, u pokušaju da spriječi postupak smjene (impeachment), koji je pokrenut zbog korupcije i u kojem je kongresna istražna komisija već bila pronašla veoma ozbiljne dokaze da je sudjelovao u nezakonitoj shemi prikupljanja novca za predizbornu kampanju i nakon nje. No parlamentarci su na plenarnoj sjednici odlučili ne prihvatiti njegovu ostavku, nego nastaviti postupak i naposljetku ga je smijenio Kongres. Osuđen je i na gubitak političkih prava na razdoblje od osam godina.

Za korupciju ga je javno bio optužio njegov brat, Pedro Collor de Mello koji je ukazao javnosti da je financijski direktor predsjednikove kampanje, poduzetnik Paulo César Farias, nastavio s prikupljanjem novca i nakon izbora, obećavajući zauzvrat predsjednikovu milost u raspodjeli proračunskih sredstava. Uspio je ubrati tadašnjih osam milijuna dolara od poduzetnika koji su nabijali fakture za državnu potrošnju, pa mu prosljeđivali dio novca.

Nekoliko godina nakon toga Farias i njegova partnerica pronađeni su mrtvi na plaži. Istraga je zaključila da je riječ o zločinu iz strasti, da ga je ona ubila i potom izvršila samoubojstvo, no više je stručnjaka izrazilo sumnju da su naprosto likvidirani. Jedan je tužilac i poveo istragu u tom smjeru, no ništa nije dokazano.

U kaznenom postupku koji je sad pri kraju, započetom 2015. godine, donesena je konačna osuđujuća presuda 2023., no obrana je ulaganjem raznih dilatornih podnesaka, tj. podnesaka čiji je jedini cilj odugovlačiti stupanje presude na snagu, uspijevala do petka odgađati Collorov odlazak u zatvor. Osuđen je na osam i pol godina zatvora, zbog primanja mita od 20 milijuna reala (malo više od tri milijuna eura) i pranja novca. Novac je primio od građevinskog poduzeća UTC Engenharia u zamjenu za politički utjecaj, između 2010. i 2014. kod poduzeća BR Distribuidora, jedne od filijala goleme brazilske državne kompanije za naftu i plin Petrobras.

Postupak je rezultat jedne među brojnim istragama poznatima pod nazivom "Ekspresna perionica" (Operação Lava Jato), iz koje je proizašlo stotinjak, često i kontroverznih slučajeva, i osuđeno za korupciju više od sto okrivljenika, među kojima nekadašnji i današnji predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva. On je proveo u zatvoru 580 dana, dok proces nije završen i osuda proglašena ništavom zbog postupka očito vođenog političkom rukom: sudac Sergio Moro koji ga je vodio (i slao mailove tužiocima s uputama što da napišu u optužnici) potom je imenovan ministrom pravosuđa i javne sigurnosti u vladi Jaira Bolsonara. Tad je Collor bio senator u Kongresu. Prije toga bio je i guverner Alagoasa, član Zastupničkog doma i prefekt Maceióa. Promijenio je ukupno deset desnih i ekstremno desnih stranaka. Posljednja, iz koje je u petak izbačen, bila je Stranka demokratske obnove (PRD), stranka nacionalnog konzervativizma (tj. nacionalizma), ekonomskog liberalizma i... bolsonarizma, osnovana 2022., ali već ima više od milijun i tristo tisuća članova.

Proceduralno kompliciran postupak još nije do kraja završen. Vrhovni sud još nije donio odluke o svim žalbama obrane i zatraženoj reviziji, no sudac Alexandre de Moraes (vodi i Bolsonarov slučaj) zaključio je kako podnesci koji se razmatraju ne sadrže nove činjenice niti ukazuju na povredu kaznenoga postupka te je dakle njihov cilj isključivo otezati odlazak optuženika u zatvor, pa je donio rješenje da se Collora pošalje na izdržavanje kazne.

Odmah nakon De Mellovog zatvaranja obrana je uložila žalbu. Navela je da boluje od Parkinsonove bolesti, bipolarnog afektivnog poremećaja i teške apneje, poremećaja disanja tokom spavanja, hrkanja. Osuđenik je zatvorskim vlastima izjavio da se osjeća dobro i da ne uzima nikakve lijekove

Obrana je odmah uložila žalbu, navodeći da osuđenik boluje od Parkinsonove bolesti, bipolarnoga afektivnog poremećaja (to se nekad zvalo "manična depresija") i da ima tešku apneju, poremećaj s prekidom disanja tokom spavanja, hrkanje, te da je za nj, "a i s obzirom na visoku dob" (ima 75 godina!), najbolje da bude upućen u kućni zatvor. No na prvom intervjuu u zatvoru Collor je odgovorio da se osjeća dobro i da ne uzima nikakve lijekove te na taj način dezavuirao odvjetničke tvrdnje, jer bi morao redovno uzimati terapiju bar za prve dvije navedene bolesti.

U ponedjeljak je održana i plenarna sjednica suda, na kojem je sa šest naprama četiri glasa potvrđeno Moraesevo rješenje. Ali istovremeno je zaključeno da postupak mora biti što prije završen i ostavljena mogućnost da mu ubuduće kazna u kaznionici bude zamijenjena kaznom kućnoga zatvora.

Collor je dakle drugi predsjednik koji je završio u zatvoru s kaznenom presudom (prvi je bio Lula). Michel Temer, predsjednik koji je nakon impeachmenta naslijedio Dilmu Rousseff, dva je puta pritvoren 2019. godine, također u jednom od pravosudnih rukavaca "Ekspresne perionice", no bez kaznenih posljedica. Juscelino Kubitschek, povijesni predsjednik koji je izgradio glavni grad Braziliju, za vrijeme diktature također je 1968. bio zatvoren, kao i predsjednik Jânio Quadros, no ne zbog kaznenih presuda, nego zbog toga što su kritizirali generalski režim.

Jedan od razloga za sadašnju žurbu jesu i kritike Bolsonarove sljedbe. Ona je tvrdila da brzina odvijanja njegovo postupka za poticanje na državni udar svjedoči o političkom karakteru postupka, jer će njemu suđenje završiti u manje od godine dana (iduće su godine izbori), a Collor eto nije u zatvoru ni dvije godine nakon presude. Sada pak mogu reći da je ovaj završio u zatvoru zbog njihovog pritiska, dakle opet iz političkih razloga.