“Onaj ko uđe u konklavu kao papa, izađe kao kardinal”, kaže stara italijanska izreka i upozorava da ne treba verovati ili se kladiti u novac za favorita budućeg pape, dok ne počne konklava, zatvoren skup kardinala koji će 7. maja u 16:30 početi sa izborom novog pape u Vatikanu.
Za sada se pretpostavlja da bi filipinski, italijanski i kardinal iz Gane, mogli da ponesu tu titulu, međutim, konačni rezultat ipak može biti iznenađujući. Filipinski kardinal Luis Antonio Tagle trenutno je favorit i smatra se da je najpodobniji za nastavak Franjine agende. S druge strane, italijanski kardinal Pietro Parolin je jedan od najiskusnijih zvaničnika Vatikana. On je državni sekretar Vatikana od 2013. godine i ima značajnu ulogu u diplomatskim poslovima, uključujući pregovore sa Kinom i liderima Bliskog istoka. Kardinal Peter Turkson, rođen u Rimu, a poreklom iz Afrike, poznat je po promovisanju pitanja kao što su ljudska prava, klimatske promene, siromaštvo i ekonomska pravda. Njegov eventualni zbor bi bio presedan, pošto bi to bio prvi papa poreklom iz Afrike, od kada hrišćanstvo postoji.
Iako je reč samo o favoritima, krajnji rezultat ipak zavisi samo od onoga što će se dogoditi unutar i tokom konklave. Okupljanje kardinala iz celog sveta, poznato kao konklava, potiče od latinskih reči “cum clavis”, što znači “pod ključem“, jedini je mogući način za izbor novog pape. Smatrana jednom od najvećih tajni istorije, sa svojim drevnim ritualima, obavijena velom misterije, intigrirala je oduvek javnost, dok u književnosti i na filmu podsticala je cvetanje legendi i zavera.
Baš kao što interpretira film “Conclave”, iz 2024. godine, dobitnik Oskara, zasnovan na istoimenom romanu Roberta Harisa, koji ulazi u svet crkve kao u tajno društvo puno rivalstava i tenzija, a veličanstvenoj glumi Ralpha Fiennesa u ulozi kardinala Lorensa poverava zadatak da bude kormilar kroz opasne struje papinskih izbora. Ovog puta ipak nije reč o filmu, već se u veličanstvenoj Sikstinskoj kapeli, unutar Apostolske palate u Vatikanu, 133 kardinala sa pravom glasa, od kojih su se dvojica povukla zbog zdravstvenih problema, spremaju da izaberu naslednika pape Franje koji je preminuo 21. aprila u 88. godini života.
Ono što se dešava iza zatvorenih vrata Sikstinske kapele, strogo je opisano u apostolskoj konstituciji “Universi Dominici Gregis”, koju je 22. februara 1996. proglasio Jovan Pavle II, a izmenio 2013. godine papa Benedikt XVI. Tokom poslednjih vekova mnoge procedure su promenjene i modernizovane, kako bi se obezbedila izolacija i tajnost, koje su ozbiljno dovedene u pitanje razvojem novih tehnologija.
Trenutak kada ceremonijar izgovori “Extra omnes” (svi napolje), obeležava početak izbora za oca Svete stolice, kada iz Sikstinske kapele izlaze svi oni koji ne učestvuju u izboru pape. Izbor za papu može trajati danima, nedeljama, ali i duže, u zavisnosti koliko su kardinali udruženi ili podeljeni. Svakog dana mogu da se održe do četiri kruga glasanja kako bi se pokušala postići potrebna dvotrećinska većina. Ako nakon 33 kruga i dalje nema odluke, dva najbolja kandidata suočavaju se u drugom krugu.
Dok kardinali odlučuju, nije im dopušten nikakav kontakt sa spoljašnjim svetom. To je tradicija koja datira vekovima unazad, a zanimljivo je da je sredinom 13. veka, jedna konklava trajala skoro tri godine, kada je izabran papa Grgur X. Kako bi ubrzali taj proces, stanovnici Rima skinuli su krov sa palate u kojoj su kardinali raspravljali, te ograničili njihove obroke na hleb i vodu. Dešavalo se to u Srednjem veku, dok danas kardinali neće sigurno ostati gladni dok biraju novog izabranika Vatikana, mada je njihov jelovnik daleko od gurmanskog. Oni takođe ne smeju da slušaju radio, gledaju televiziju, čitaju novine ili koriste telefon. Njihov zadatak je da izaberu najboljeg kandidata, i sve što rade tokom glasanje, jeste da raspravljaju o kvalitetima potencijalnih “papabila”.
Postoji verovanje da kardinalima upravlja Sveti duh i da je izbor svakog novog pape Božija volja. Tokom konklave, dva puta u toku dana, okupljeni ispred Vatikana čekaju da vide crni ili beli dim koji označava da je novi papa izabran. Iz razloga tajnosti, na ovaj način ne ostaje nikakav opipljiv trag glasanja u vezi sa izborom. Posebna peć za paljenje glasačkih listića, se postavlja unutar Sikstinske kapele za potrebe konklave, a boju dima određuje dimna naprava sastavljena od hemikalija, koja se ubacuje u trenutku kada se listići spaljuju.
Kada kardinali, čitajući imena, shvate da je novi papa izabran, počinju da apludiraju, iz Vatikana tada kreće beli dim, dok kardinali novoizabranog papu pitaju: “Da li prihvata kanonski izbor za Vrhovnog poglavara?" On potom bira ime po kom želi da bude poznat i oblači svoju službenu mantiju. Okupljeni kardinali mu se zaklinju na poslušnost i poverenje, te sa rečima „habemus papam", što na latinskom znači: “Imamo papu", okupljenoj masi se obraćaju sa balkona bazilike Svetog Petra. Verovatno najpoznatiji trenutak celokupne konklave, koji katolički svet sa nestrpljenjem očekuje, zabrinut da li će papu Franju naslediti kardinal koji će nastaviti njegov put ili se očekuje izbor pape koji će crkvu vratiti na konzervativne katoličke doktrine.