Otkad su se opozicijske stranke okupljene u Savezu za Srbiju odlučile da će bojkotirati redovne parlamentarne i lokalne izbore koji će se ovog proljeća održati u Srbiji, zagovornici bojkota uvjeravaju javnost da vladajući Vučićevi naprednjaci na njega nemaju adekvatan odgovor. No od prošloga tjedna, kad je dnevnik ‘Politika’ najavio da će SNS dva-tri mjeseca prije izbora spustiti izborni cenzus sa sadašnjih pet na tri posto glasova izašlih birača, priča se značajno promijenila. Dvopostotno spuštanje izbornog praga za ulazak u nacionalni, ali i sve lokalne parlamente, primamljiv je mamac brojnim manjim strankama i njihovim koalicijama da pokušaju uzeti svoj dio državnog i lokalnog parlamentarnog kolača, a veća brojnost i šarenilo stranačkih, koalicijskih i nestranačkih izbornih lista istovremeno je motivirajuća i za veću izlaznost birača na izbore i bojkotiranje opozicijskog bojkota izbora.
Nakon što je predsjednik Srbije i Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić javno priznao da je osobno predložio spuštanje izbornog cenzusa unatoč protivljenju dijela stranačkih suradnika, postalo je očito da će opozicija vrlo teško delegitimirati izbore i vlast koja će se konstituirati na temelju njihovih rezultata, što joj je bio primarni cilj koji želi postići bojkotom izbora. To potvrđuju i reakcije na inicijativu za spuštanje izbornog praga, jer među njima sada prevladava prozivanje vladajućih da mijenjanjem izbornog zakonodavstva nekoliko mjeseci prije izbora krše zlatne demokratske standarde po kojima se u izbornoj godini ne mijenjaju izborna pravila, iako se predloženom promjenom ide na ruku opoziciji, a na štetu vladajućih naprednjaka kojima izborne ankete prognoziraju uvjerljivu izbornu pobjedu, koju bi uz viši izborni cenzus dodatno uvećali osvajanjem većeg broja mandata zbog prelijevanja palih glasova birača na njihov konto. Žrtvujući ponešto zastupničkih mandata u državnom i lokalnim parlamentima, Vučićev SNS krenuo je u političku kampanju protiv bojkota izbora i bitku za obranu legitimiteta izbora i buduće vlasti. Naprednjaci su prethodno pristali sudjelovati u pregovorima s opozicijom o poboljšanju izbornih uvjeta koje su organizirale nevladine organizacije, a potom i u pregovorima u kojima su posredovali europarlamentarci, pa i na zakonske promjene kojima se poboljšavaju uvjeti za održavanje izbora. No kako ni nakon toga opozicijski SzS nije odustao od bojkota izbora, već ga je još žešće nastavio propagirati kako bi na njega nagovorio i dio opozicijskih stranaka koje još uvijek dvoje hoće li u njemu sudjelovati, Vučić ne krije da je ‘mislio da je dijalog sa opozicijom vođen da bi oni učestvovali na izborima, a oni su u stvari vodili dijalog da bi mi bili budale. OK, mi smo budale, vi ste pametni i ne učestvujete na izborima. Pustite ljude koji učestvuju na izborima, koji će, saglasno potrebama, da određuju izborne uslove’.
Europarlamentarci Tanja Fajon i Vladimir Bilčik koji su posredovali u pregovorima vladajućih i opozicije kritizirali su odluku SzS-a da bojkotira izbore, ali su sada kritički reagirali i na inicijativu da se spusti izborni prag. Pritom prvo podsjećaju da se o tom prijedlogu nije razgovaralo u pregovorima koje su moderirali, a potom zbog toga što, kako kaže Bilčik, ‘svaka politička inicijativa koja menja izborna pravila vremenski blizu izbora postavlja pitanja o pravičnosti izbornog procesa’, odnosno zbog toga što su, uvjerena je Tanja Fajon, ‘radikalne promene izbornih pravila tako blizu održavanja izbora veoma opasne taktike’. S druge strane, Vučić odgovara da su u pregovorima pod njihovim patronatom dogovorene i realizirane promjene u Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, Zakonu o javnim poduzećima i Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije, a ‘svi ti zakoni se suštinski mnogo više odnose na izbore, nego to da li će biti cenzus smanjen s pet na tri odsto’. Dodaje i da ‘nikakva posebna argumentacija koja brani spuštanje cenzusa nije potrebna, budući da ni u jednom udžbeniku na piše da je to na štetu opozicije, naprotiv’. Stoga se, tvrdi, sa smanjenjem cenzusa slažu sve opozicijske stranke osim onih koje su se odlučile za bojkot izbora plus njegov SNS koji će, kako kaže, ‘morati da uveri u to’.
U polemiku koju je izazvala Vučićeva inicijativa uključili su se i brojni stručnjaci, politolozi ponajprije, koji joj se uglavnom protive zbog toga što se izborni zakon mijenja kad se to u demokratskim društvima ne radi, ali i zbog toga što je srpski izborni zakon i sustav već neko vrijeme zreo za temeljite promjene i poboljšanja pa će promjena samo jednog njegova segmenta zbog puke političke pragme dodatno urušiti ionako poljuljano povjerenje građana u izbore i politički sustav u cjelini. Pojedini među njima procjenjuju da bi Vučićev politički makijavelizam mogao dodati vjetar u leđa kampanji za bojkot izbora jer naprasno snižavanje izbornog cenzusa može poslužiti kao dodatni argument njegovim zagovornicima da se jedino bojkotom izbora i parlamenta moguće suprotstaviti samovolji vladajućih naprednjaka.
Na tu je kartu odmah zaigrao i jedan od lidera SzS-a, Dragan Đilas, koji je Vučićevu inicijativu smjesta tviteraški kratko prokomentirao poručivši: ‘Treba lažnu opoziciju ubaciti u parlament. A pet odsto je za njih neostvarivo. Da li posle ovoga ima još neko ko ne misli da ih bojkot uništava i da nemaju rešenje.’ S druge strane, lider Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović smatra da ‘Vučić na ovaj način pruža šansu mnogima, ali to plaća lično. U ovom potezu vidim šansu da posle izbora mi ipak budemo u prilici da na neki normalan način rešimo ozbiljne probleme ovog društva’. Pojasnio je da smanjenje cenzusa vidi i kao ‘Vučićevu želju da vrati politiku u Skupštinu Srbije i da nam makar pruži šansu da budemo normalni, jer ne možemo pronaći ništa dobro u rovovima iskopanim po ulicama gradova u Srbiji’. S njim se uglavnom slaže i bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Volfgang Petrič, kojega se u srpskim medijima sada predstavlja kao austrijskog eksperta za zapadni Balkan. Komentirajući Vučićevu inicijativu, Petrič kaže da ‘niži cenzus načelno nije dobar kad postoji mnogo partija, jer bi se time dobilo previše stranaka u parlamentu. Međutim, niži cenzus omogućava ujedno da stanje u parlamentu oslikava što više volju birača’. Stoga zaključuje da bi u aktualnim okolnostima u Srbiji smanjivanje cenzusa ‘bilo pozitivno i znak da se demokratija u Srbiji želi dalje razvijati, da predsednik i vlada žele da dođe do kompromisa’.
