Ili može se upravljati i tako, ali onda Gzira United nije Hajdukov crni labud, nego njegova realnost. Samoupravljanje je davno propalo, malo glupasto bi danas bilo vikati ‘tvornice radnicima’. Odzvanja kao ‘klubovi navijačima’ – napisao je prošle subote Mario Zorko, glavni urednik Sportskih novosti. Pa da vidimo što je tu konkretno realnost, a što glupost. No prvo smo dužni prenijeti opisani kontekst.
Zorko naime piše o porazu Hajduka od autsajdera s Malte u kvalifikacijama za Europsku ligu, ali kao uzrok daje vlasnički te upravljački model bez premca u Prvoj hrvatskoj ligi. Jer u splitskom klubu deseci tisuća navijača-članova biraju Nadzorni odbor, a on upravu. Grad je i dalje većinski vlasnik, međutim, pa je ovih mjeseci narasli stranačko-politički pritisak na novu i, pokazat će se, krajnje dubioznu upravu, urodio popuštanjem klupske politike otpora prema kriminalu u hrvatskom nogometu.
Nadzorni odbor pritom je neslavno kapitulirao. Plod je to dugogodišnjih pritisaka: kontra Hajduka su Hrvatski nogometni savez, HDZ, nogometni menadžeri i privatni poduzetnici, najveći mediji te neke njegove interne frakcije. Konačno, politički trijumf nasuprotnih snaga rezultira i novonastalom letargijom velikog dijela navijačkog naroda uslijed iscrpljivanja u drastično neravnopravnom ogledu.
Čitavo vrijeme tvrdi se da narod, redovito pogrdno nazivan ‘ulica’, ne treba voditi klub, nego to može samo ‘jedan gazda’. Ipak, prešućuje se da su navijači većinski vlasnici npr. klubova prve i druge lige u Njemačkoj, temeljem čuvene uredbe ‘Regel 50+1’. A zasigurno nije riječ o pukoj glupastosti medijskih servisera neoliberalizma. Kod intenzivnog autorasističkog poremećaja problem je obimniji – razvija se kmetski mentalitet u kojem je i razmišljanje suspendirano. Ta gazda je tu da misli.
Ali nesretna prozvana realnost još je ozbiljnija, na što upućuje i urednik Sportskih. Hajdukov model narodnog kluba nudi raritetno opasne društvene vizure. Emancipatorski potencijal projekta sugerira mogućnost demokratskog preuzimanja ekonomskih, proizvodnih resursa. Uostalom, čak i u Hrvatskoj danas neki privredni subjekti tako funkcioniraju dobro, svemu usprkos. I baš zato je trebalo nanovo podjarmiti Hajduka.
