Kako s načelničke pozicije i kao agilni humanitarac vidite aktualno stanje vezano uz potres na Baniji?
Nakon kaotičnog početka, sada se sve dovodi u određene okvire. Tako je ustrojena raspodjela pomoći od državne do lokalne razine, na kojoj se evidentiraju potrebe i štete te procjenjuje na koji će se način najbolje pomoći. Sve je, dakle, puno bolje organizirano nego prvih dana, kada su ljudi pomagali pod utjecajem emocija, ali stihijski. Potrebe za pomoći su goleme, jer su i štete jako velike: osim onih na objektima i drugim materijalnim dobrima, puno će ljudi trebati psihosocijalnu pomoć. Valjat će se itekako angažirati na obnovi i gradnji infrastrukturnih objekata, kako bi nove generacije bile spremne odgovoriti izazovima vremena, ne dopuštajući pritom da Banija bude onakva kakva je do potresa bila. Sami smo svjedočili koliko je ovo područje bilo devastirano, ponajprije demografski, a ovaj će potres zasigurno ubrzati iseljavanje. Na svima nama je da to smanjimo, a to će biti moguće tek stvaranjem boljih životnih uvjeta za sve ljude, od stanovanja i zapošljavanja do obrazovanja i zdravstva te svih ostalih potreba. Pred državom je dakle vrlo zahtjevan proces revitalizacije problematičnog područja, pa doista treba pronaći prava rješenja za te izazove. Sada je stambeno pitanje najugroženijih privremeno riješeno, ali to nije ni blizu zadovoljavajuće mjere, pogotovu stoga što je i prije potresa bilo jako upitno: puno je ljudi živjelo u ruševnim i po život opasnim objektima, a do toga je dobrim dijelom dovela nebriga svih vlasti i država u najmanje stotinu godina.
Izuzetno puno ljudi odazvalo se humanitarnim akcijama: kako to komentirate?
Odziv je bio iznad svih očekivanja, ljudi su stvarno željeli pomoći: očito je karakteristika svih slavenskih naroda da reagiraju impulzivno, i u pozitivnom i u negativnom smislu. Sada je pomoć, jasno, bila izuzetno pozitivna, ali to može biti dobro samo do određene mjere – ako se ta mjera prijeđe, pomoć postaje problematična. Mora se pažljivo razgraničiti što može i treba da uradi pojedinac, a što država i njezine institucije: tek se tako mogu postići željeni rezultati. Bude li svatko radio u svojoj režiji, uz svoje glave i po svojoj pameti, mislim da će se ionako teška situacija samo dodatno zakomplicirati.
Srpska se zajednica iskazala kroz akciju "Banija je naša kuća"?
Točno, SNV se maksimalno angažirao po pitanju ublažavanja posljedica potresa i rješavanja osnovnih problema ljudi bez obzira na njihovo etničko porijeklo, vjersku pripadnost, dob i spol. To je za svaku pohvalu i cijeloj Hrvatskoj predstavlja primjer kako treba živjeti i ponašati se. Valja podsjetiti da je u sve to SNV uložio puno vlastitog novca, ali i stvarao kontakte da se osigura pomoć iz drugih izvora - kako hrvatskih, tako onih iz Srbije i Republike Srpske. Takva pomoć nije nebitna, njome se brojnim ljudima pomoglo da saniraju krovove i dimnjake te su osigurani kontejneri, grijalice i agregati za one koji su najviše stradali. Potpredsjednik Vlade Boris Milošević i državna tajnica Spomenka Đurić svemu su dali velik doprinos, posebno koordinirajući rad državnih institucija kako bi pomoć pravodobno i što prije doprla do onih kojima je doista potrebna te kako bi štete i dezinformacije bile svedene na najmanju moguću mjeru.
Stvara li se u ovim okolnostima i klima kroz koju bi se pomoglo obnovi gospodarskih aktivnosti?
Trenutačno se popisuju štete na OPG-ovima, a najavljen je i natječaj za mjere potpore vezane uz obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnih potencijala, koji će biti raspisan upravo za potresom pogođena područja. SNV i sve zajednici bliske organizacije uključit će se u to da se što više OPG-ova informira o tim mjerama i pravodobno prijavi na natječaj. Pored toga, pomoći će im se u raspisivanju projekata, kako bi se svi koji su pretrpjeli štetu nastavili baviti poljoprivredom i ostali živjeti na ovom području. Jer, ne pristupimo li toj obnovi aktivnije, cijeli će prostor dodatno opustjeti, a tada nikakva pomoć neće polučiti rezultate.
