>

novosti logo

Društvo Društvo

Do koljena sedmog

Saborski zastupnici na jesen će glasati o novom Zakonu o hrvatskom državljanstvu koji ide na ruku hrvatskim iseljenicima. Dok će državljanstvo moći stjecati njihovi potomci sve do sedmog koljena, isto ne vrijedi za osobe rođene na teritoriji drugih republika bivše SFRJ kojima je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin

Saborski zastupnici na jesen će glasati o novom Zakonu o hrvatskom državljanstvu. U cilju ‘rješavanja demografskih pitanja kroz olakšan postupak dobivanja državljanstva za pripadnike hrvatskog naroda’, novi zakon uvelike ide na ruku potomcima hrvatskih iseljenika, koji ovog puta do hrvatskog državljanstva mogu stići bez obaveze poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja. Zakonom se izostavlja generacijsko ograničenje za stjecanje hrvatskog državljanstva potomaka iseljenika u ravnoj liniji i njihovih bračnih drugova. Da se slučajno ne bi pomislilo da hrvatsko državljanstvo pod lakšim uvjetima može dobiti baš svatko tko se iselio iz Hrvatske, zakon točno definira pojam iseljenika i ograničava ga samo na osobe koje su se iz Republike Hrvatske iselile prije 8. listopada 1991. I tako, dok hrvatsko državljanstvo mogu dobiti potomci do sedmog koljena hrvatskih iseljenika, to isto ne važi za osobe koje su veći dio svog života proživjele u Hrvatskoj, ili za djecu koja su rođena na teritoriji drugih republika nekadašnje zajedničke države čiji je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin.

Pravnici Projekta građanskih prava Sisak od 2011. rješavaju slučaj R. N. koji je dobio negativnu ocjenu soa-e za primitak u hrvatsko državljanstvo iako nikada nije bio kažnjavan

U nizu pravnih i zakonskih apsurda, nastavak je to diskriminacije na polju prava na državljanstvo Republike Hrvatske duge više od dvije decenije što prati populaciju koja pokušava ostvariti pravo na hrvatsku domovnicu. Naravno, u pitanju su osobe koje nisu pripadnici hrvatskog naroda. Pripadnici srpske, romske i bošnjačke zajednice i dalje moraju čekati na upravnim sudovima, uporno plaćati državi razne upravne pristojbe kako nakon decenija života u Hrvatskoj ne bi više bili stranci.

Njih muče dozvole za privremeni boravak, razni ograničavajući uvjeti, plaćanje upravnih pristojbi i boravišnih iskaznica, mjesečno izdvajanje oko tristotinjak kuna za zdravstveno osiguranje i postupci koji mogu potrajati desetak godina. Njihovi troškovi se kreću oko 5000 kuna, ovisno od godina provedenih u statusu stranaca s privremenim boravkom. Problemi za stjecanje hrvatskog državljanstva se povremeno dodatno kompliciraju, kao u posljednje vrijeme kada se javljaju slučajevi naknadnih provjera i negativnih rješenja Središnje obavještajne agencije (SOA) kod statusa ‘stranca sa stalnim boravkom’. Nakon negativnog rješenja SOA-e zbog saznanja da kandidat ugrožava pravni poredak Hrvatske, ‘stranac sa stalnim boravkom’ postaje apatrid. Ljudi bez državljanstva tj. apatrida je, po podacima UNHCR-a, u Hrvatskoj u 2018. godini zabilježeno 2.886.

Problemi se javljaju i kod stjecanja hrvatskog državljanstva porijeklom kod osoba koje su rođene prije 8. listopada 1991., a čiji je jedan od roditelja u trenutku njihova rođenja bio hrvatski državljanin. U to vrijeme, u matičnim knjigama je upisivano ‘republičko državljanstvo’ republike iz koje su roditelji, a ne prema mjestu rođenja. Na putu do hrvatskog državljanstva, u upravnom postupku MUP-a, osoba koja traži domovnicu mora donijeti ispravak da je krivo upisana u matične knjige rođenih Srbije. No to nadležna tijela u Srbiji ne žele izdati. To je nedavno još jednom potvrdila i Narodna skupština Srbije, ne želeći izaći ususret građanima srpske nacionalnosti iz Hrvatske.

Da je put do hrvatskog državljanstva dugotrajan, skup i iscrpljujući proces koji za neke traje i preko deset godina, svjedoče u Projektu građanskih prava Sisak (PGP), koji kao UNHCR-ov partner pruža besplatnu pravnu pomoć.

- Na kraju puta, s domovnicom u ruci, ljudi se osjećaju vrlo iscrpljeno. To su ljudi koje su gazili državni sistemi ove i susjednih država. Povratnici, izbjeglice, korisnici stambenog zbrinjavanja, pripadnici romske zajednice, ljudi sa skromnim primanjima ili bez njih, koji traže samo svoje mjesto pod suncem - govori Anita Košar Ulemek, pravnica Projekta građanskih prava Sisak.

- Put do hrvatskog državljanstva ne mogu proći bez stručne pomoći jer je riječ o nizu zakonskih pretpostavki koje osoba mora poznavati, a zatim i ispunjavati. Zato ističemo veliku ulogu pružatelja besplatne pravne pomoći, jer osim našeg znanja, strankama plaćamo upravne pristojbe kojih se nakon godina podnošenja raznih zahtjeva nakupi. Na primjer, osoba koja regulira državljanstvo po sadašnjem zakonu mora ispunjavati pretpostavku da nema dugovanja prema državi. Uzimajući u obzir naš profil stranaka, dug za zdravstveno osiguranje koji proizlazi iz reguliranih privremenih boravaka je velik problem. U posebno nezavidnoj situaciji su oni koji su se radi stjecanja hrvatskog državljanstva odrekli prethodnog, jer nakon što dostave otpust dok čekaju donošenje rješenja o stjecanju, nemaju osobne isprave. Ovdje je možebitno riječ o riziku bezdržavljanstva - ističe Košar Ulemek.

Navodimo nekoliko primjera iz prakse PGP-a Sisak. Ogorčene građane navodimo pod inicijalima jer su još uvijek u dugogodišnjem postupku i ne žele izlaziti u javnost imenima i prezimenima. D. R. iz Vrginmosta prebivala je u Hrvatskoj od 1981. do 1995. te se ponovo vratila 2009., kada je ostvarila pravo na prvi privremeni boravak. Ulaskom u šestu godinu privremenog boravka stranka je podnijela zahtjev za stalni boravak, smatrajući da ispunjava uvjete. Odbijena je jer nema osigurana sredstva za uzdržavanje u Hrvatskoj te se trenutno nalazi u desetoj godini privremenog boravka. Njezina mjesečna mirovinska primanja su skromna i iznose 922,82 kune. Postavlja se pitanje hoće li ova stranka do kraja života biti na privremenom boravku koji joj omogućuje legitimno pravo boravka u Republici Hrvatskoj bez ijednog drugog prava koje predviđa stalni boravak i u konačnici hrvatsko državljanstvo.

Za zakon ćemo glasati ako se usvoje naši amandmani kojima želimo postići da osobama koje su zapravo od rođenja hrvatski državljani jer su im roditelji hrvatski državljani to i priznamo – kaže Boris Milošević

B. T. iz Zagreba dobio je negativno rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo nakon što je Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo zajamčenje koje jasno i precizno znači da je podnositelj ispunio sve zakonske pretpostavke primitka u državljanstvo osim odricanja od postojećeg državljanstva. Kada je B. T. udovoljio uvjetu odricanja prethodnog državljanstva po primljenom zajamčenju, dobio je negativno rješenje o primitku zbog negativne ocjene SOA-e, čime je država stvorila apatrida. U PGP-u upozoravaju da se sigurnosne provjere provode prije izdavanja zajamčenja te da sve što je učinjeno nakon njegovog izdavanja nije u skladu sa Zakonom o hrvatskom državljanstvu.

Pravnici PGP intenzivno od 2011. rješavaju i slučaj R. N. iz Siska koji je također dobio negativnu ocjenu SOA-e za primitak u državljanstvo Hrvatske, iako stranka nikada nije bila kažnjavana i nikada nije izdržavala kaznu zatvora. Uoči novog Zakona o hrvatskom državljanstvu, R. N. čeka ponovni postupak nakon pozitivne odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

Nakon što je prvi zahtjev B. H. iz Novske za državljanstvo predan još 1992., konačno je postao hrvatski državljanin 2018., tek nakon pozitivne presude Europskog suda za ljudska prava. Da bi predmet završio na Europskom sudu za ljudska prava moraju se iskoristiti svi pravni lijekovi ‘kod kuće’: žalbeni postupci pred MUP-om, Upravnim sudom, Visokim upravnim sudom i Ustavnim sudom.

Međutim, što donosi novi Zakon o državljanstvu populaciji koja već više od dvije decenije vodi borbu za hrvatsko državljanstvo, odnosno Srbima s područja Hrvatske koji su prije rata u matičnim knjigama zabilježeni u državljanstvu neke od drugih jugoslavenskih republika?

- Sam prijedlog zakona nema direktnih benefita koji se odnose baš na Srbe iz Hrvatske, ali djeca rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku rođenja hrvatski državljanin, moći će se prijaviti u evidenciju hrvatskih državljana do navršene 21. godine. Ta izmjena sigurno ide u korist i Srba iz Hrvatske koji žive u inozemstvu u bračnoj zajednici s osobom koja nema hrvatsko državljanstvo. Najveće nepravde koje su učinjene administrativnim greškama građanima koji su rođeni u Hrvatskoj i koji su tu živjeli, a u jednom trenutku nisu smatrani hrvatskim državljanima, ispravljene su izmjenama zakona 2015. Ovim izmjenama ne radi se korak naprijed na način da se isprave greške zbog kojih ispaštaju osobe koje su uglavnom rođene van Hrvatske, ali po svemu imaju pravo na hrvatsko državljanstvo. Treba reći da je Vijeće Europe ranije imalo primjedbi na dosadašnji sadržaj važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu, i to u odredbama koje se odnose na primitak u hrvatsko državljanstvo pripadnika hrvatskog naroda, tj. olakšani pristup državljanstvu pripadnicima hrvatskog naroda koji sad dodatno labavimo. Zbog svega toga uložili smo amandmane na novi zakon - ističe Boris Milošević, saborski zastupnik SDSS-a i novoizabrani predsjednik SNV-a.

Kako kaže, o sudbini SDSS-ovih amandmana ovisi hoće li jedina srpska parlamentarna stranka glasati za Zakon o hrvatskom državljanstvu.

- Za zakon ćemo glasati ako se naši amandmani usvoje ili ako se postigne svrha koju njima želimo postići, a to je da osobama koje su zapravo od rođenja hrvatski državljani jer su im roditelji hrvatski državljani, to i priznamo. Sada takve osobe nisu hrvatski državljani samo zato što su matičari griješili i upisivali bivše republičko državljanstvo republike u kojoj su takve osobe rođene, umjesto da su bile upisane u evidenciju hrvatskih državljana - kaže Milošević.

Da novi Zakon o hrvatskom državljanstvu ne donosi nikakve pozitivne promjene u odnosu na dosadašnje zakone, smatraju i u PGP-u.

- Država ponovo ne želi pomoći ljudima na putu do stalnog boravka i hrvatskog državljanstva, tj. spustiti kriterije i zakonske pretpostavke u vidu propisanih sredstava za uzdržavanje i plaćanje zdravstvenog osiguranja. To je težak teret našoj kategoriji stranaka koje su bez primanja ili korisnici zajamčene minimalne naknade. Nažalost, novi Zakon o hrvatskom državljanstvu uopće ne dira tu sferu problema. Nameće se pitanje zašto se iseljenikom ne smatra osoba koja se iz RH iselila nakon istaknutog datuma, 8. listopada 1991. Nejasno je zašto nije od interesa RH da hrvatsko državljanstvo ostvare osobe koje su polovinu svog životnog vijeka provele i koje nedvojbeno imaju čvrstu poveznicu s RH. Iseljenik i njegovi potomci ne moraju ispunjavati prethodno navedene pretpostavke za primitak, a isto je i s njihovim bračnim drugom. Nesporno je riječ o diskriminatornoj odredbi u odnosu na ostale građane čiji bračni drug mora ispunjavati uvjet stalnog boravka, odnosno pet godina neprekidnog prebivanja u RH - ističe Anita Košar Ulemek i naglašava da novi zakon donosi brojne neusklađenosti.

- Poticanje stjecanja hrvatskog državljanstva za iseljenike i njihove potomke smatramo diskriminatornim iz razloga što najveći broj osoba iz Republike Hrvatske koje danas imaju problema sa stjecanjem državljanstva to ima zbog raspada SFRJ. Te su se osobe upravo iselile u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala Hrvatska. Navedena skupina i njihovi potomci trebali su biti predmetom ove odredbe na način da im se omogući konačno stjecanje državljanstva RH - navodi Košar Ulemek.

Slično je ustvrdila pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

- Omogućavanje pripadnicima hrvatskog naroda da hrvatsko državljanstvo steknu pod povoljnijim uvjetima u skladu je s Ustavom. No isto je potrebno omogućiti i osobama koje imaju čvrstu poveznicu s Hrvatskom, svojstvenu pripadnicima nacionalnih manjina, a koje hrvatsko državljanstvo ne mogu steći pod drugim pravnim osnovama beneficirane naturalizacije, ili mogu, ali uz ispunjavanje dodatnih, otežavajućih uvjeta, poput odobrenog stalnog boravka. Hrvatska je Ustavom ustanovljena kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina navedenih u preambuli, koji su njezini državljani te kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta - ističe pučka pravobraniteljica.

1/3