Hrvatsko zdravstvo i njegova slika u širem društvu može se predočiti kao jedan od onih bolničkih horora ili bar trilera. Znate ono kad se svi u bolnici iz nekog razloga urote protiv glavnog junaka – personifikacije našeg javnog interesa – pa nesretnik još sav omamljen mora tražiti spas u vratolomnom bijegu kroz izlaz za dostavu, dok s njega vise cjevčice i skuti ukradenog liječničkog ogrtača. Pa, šta ima gore od toga?

Ima, ima: kad tako po bolnici vijaju samoga nekog liječnika. U tom rukavcu ovog podžanra mi gledatelji osjećamo se dodatno ugroženo, jer nam se sugerira da je sustav okorjeliji u svojoj zlikovačkoj orijentaciji negoli smo se dotad plašili da jest. A sad se vratimo u realnost iz prve rečenice. Hrvatsko zdravstvo, dakle, pokazalo se proljetos boljim od onoga kako smo se o njemu izražavali po anketama. Ako i ne po stanju dijagnostičke tehnike, lista čekanja, naplati participacije, ili brojnosti specijalističkog kadra, onda svakako po nanovo dokazanoj spremnosti da nas aktivno brani. Prestali smo tako u snovima bježati iz bolnica. Sad im se teže moglo pristupiti, doduše, zbog epidemioloških mjera, ali osjetili smo kako se vraća davno izgubljena kvaliteta odnosa s prevažnim javnim servisom. Bio je to trenutak za obnovu pažnje nad jednim slučajem u zdravstvu od lanjskog ljeta.

Čitatelji s ponešto stabilnijom memorijom prisjetit će se da smo tad pisali o dr. Borisu Zrniću, kardiokirurgu iz Kliničkog bolničkog centra u Rijeci. Bio je šikaniran zbog poremećenih osobnih relacija na njegovu odjelu, a pozicija žrtve u međuvremenu mu je i pravomoćno potvrđena u dva sudska procesa, oba drugostupanjska. U centru priče stoji neke vrste mobing koji nad Zrnićem provodi šef Zavoda za kardiotorakalnu kirurgiju dr. Igor Medved. Kao što su ustanovili sudovi, Medved je sebi dodjeljivao većinu zahvata, dok je Zrniću jedva i dopuštao da operira. A u kirurgiji su operacije ona vrijednost kojom se razlikuje liječnika od liječnika.

KBC Rijeka je po sudskoj presudi već platio 120 tisuća kuna dotičnome oštećenom liječniku. Zatim smo objavili taj članak, mada se većina involviranih – izuzev Borisa Zrnića – tu nije željela nikako izjasniti. Sve od Medveda do uprave bolnice i glasnogovorništva, nitko. Pravna služba KBC-a uputila nam je tada jedan štur i, pokazalo se, nevjerodostojan mejl. Proteklih dana smo im opet pisali, i nisu nam odgovorili ni oni, a vidjet ćemo hoće li u narednim danima.

Ovom prilikom pak stvari stoje još gore, znatno gore. Borisu Zrniću je krajem prošle godine sasvim oduzeto pravo na rad, jednako i operacije i dežurstva, ali bez ikakve službene obavijesti. I nismo od Igora Medveda onomad dobili nikakvo objašnjenje o tome zbog čega mu Zrnić toliko nepodnošljivo smeta – telefonski nam je odgovorio samo da ništa ne smije komentirati bez dopuštenja bolnice. Koje mu, očekivano, nikad nije izdano. No svi tragovi koji ukazuju na moguće porijeklo netrpeljivosti izgledaju s vremenom sve luđe. U novu sezonu ove horor-serije Zrnić je uveden kao apsolutna persona non grata. Prešutnoj zabrani rada prethodila je u studenome prošle godine i jedna čudnovata peticija s dvadesetak potpisa. Tempirana je bila za objelodanjivanje na godišnjoj skupštini Hrvatskog kardiokirurškog društva, uz razmjerno jak efekt.

A kako i ne bi ispala takva? U njoj stoji, ni manje ni više, da je Zrnić opasan po živote pacijenata, a to potpisuju uglavnom medicinske sestre, mimo stručnjaka u Zrnićevu rangu. Jedan od njih, naime Igor Medved, samo će se poslužiti tom peticijom za širenje moralne panike na rečenoj skupštini. ‘Zbog neprimjerenog ishoda rezultata liječenja, tj. operacija dr. Borisa Zrnića’, stoji u peticiji, ‘i time nanošenjem nepovratne štete na račun naših bolesnika odbijamo daljnju suradnju sa istim (…) Smatramo da naši bolesnici ne zaslužuju ovakav način i rezultate operacija koje provodi dr. Zrnić.’

I dobro, sestrama bi načelno zaista trebalo vjerovati. Znaju mnogo, prisutne su svugdje, o njima ovisi praktično sve. No i one same ovise o hijerarhiji koja nipošto nije uvijek posve neutralna, pogotovo kad su njezini vrhunci skloni manipulaciji u svrhu nečijeg privatnog interesa. I što ako je netko izvršio pritisak na niži kadar, a znamo da se odozgo ima čime ucjenjivati, već i potencijalno, bez specijalnih naglasaka?

Nemamo pojma što onda, ali ovdje postoje i neke indicije, s obzirom na činjenicu da se ne možemo osloniti na pouzdane iskaze svih sudionika u događaju. Najveći dio njih, rekosmo, uopće se ne želi izjasniti. Ne želi to ni dr. Marin Oštrić, jedini preostali riječki kardiokirurg u rangu Zrnića i Medveda, a koji je odbio potpisivanje peticije. Samo jedan dan nakon njezina sastavljanja, međutim, pročelnik Zavoda za kardiovaskularne bolesti dr. Luka Zaputović potpisuje dopis naziva Molba za poduzimanje odgovarajućih hitnih mjera u svezi teških ishoda operacija Borisa Zrnića, adresiran na tadašnjeg ravnatelja KBC-a dr. Davora Štimca. ‘Zbog izrazito loših ishoda operacija koje izvršio Boris Zrnić, dr. med., s teškim posljedicama po zdravlje i život bolesnika (…), molimo Vas da poduzmete odgovarajuće hitne mjere’ itd. Otprilike, kao da je Zrnić nekakav ovdašnji Dr. Death, pa je krajnji čas da ga se zaustavi institucionalno ili kako god, samo da nas više ne ubija svojom nestručnošću, dekoncentriranošću, ili čak eksplicitnom luđačkom namjerom.

A bit će da je ipak odabrano izvaninstitucionalno sredstvo. Jer, osobno Zrnić nije suočen ni sa kakvom odlukom o tome, kamoli istragom. Mogućnost izvođenja kirurških zahvata mu je uskraćena bez očitovanja Hrvatske liječničke komore, premda je ona upoznata sa slučajem – obratio joj se sam Boris Zrnić. Nije se izjasnilo ni Ministarstvo zdravstva, a Zrnić je naslovio pismo toj adresi na lično ministra Vilija Beroša. Ministarstvu smo pisali i mi, i nije nam odgovorilo kao ni KBC Rijeka. Donekle su na Zrnićeve dopise reagirali samo Hrvatski liječnički sindikat i Hrvatska udruga bolničkih liječnika, ali još uvijek više formalno. Netko će ipak biti obavezan rastumačiti kako onda Zrnić lani za svoje pacijente nije imao ubilježen nikakav poseban mortalitet. Morat će, pa makar i s posljedicom novih visokih troškova sudske kazne na račun KBC-a. Prema službenim podacima čiju nam je kopiju pokazao, Zrnić pod mortalitetom bilježi postotak od 4,88. Medved bilježi 3,36 posto, dok preostala dva kirurga koji su tamo operirali prošle godine prelaze sedam postotaka.

I dalje nam tako nije poznata pozadina animoziteta Medveda i nekolicine drugih utjecajnih riječkih liječnika prema Borisu Zrniću. Možda im samo nije po ukusu, ali to dalje nije ni važno. Ono što jest, sastoji se u očitom faktu da su kolegu totalno diskreditirali i suspendirali bez internoga ili šireg pravnog utemeljenja. Pritom je riječ o sredini – suvremenoj državi Hrvatskoj – u kojoj strukovna komora i sudovi te povjerenstva godinama ne mogu izaći na kraj sa slučajevima u kojima pojedini liječnici pacijentima dokazano naplaćuju mito, amputiraju zdrave udove, zapuštaju rad u javnom sustavu zbog fuša u privatnim klinikama. I nitko nikome ništa.

Novo ravnateljstvo riječkog KBC-a, ljetos imenovano, morat će se nekako pozabaviti ovom naslijeđenom aferom. A s naše strane možemo im obećati da nećemo opet toliko dugo čekati da provjerimo što ima novoga s tim. Od prošle godine smo svi naučili da se za javni zdravstveni sustav i rad u njemu treba boriti sistematično i dosljedno, i da je to jedan od presudnih uvjeta našeg opstanka na ovom svijetu. Već se bilo uvelike diglo ruke, ali o svima nama – ne tek o Berošu – ovisi kakav ćemo film o tome ubuduće gledati.

KBC Rijeka: Postupamo u skladu sa zakonom

Po zaključenju tiskanog izdanja Novosti, stigao nam je odgovor KBC-a Rijeka koji prenosimo u cijelosti: ‘Klinički bolnički centar Rijeka u svom radu postupa sukladno svim pozitivnim propisima Republike Hrvatske i podzakonskim aktima te je nakon donošenja pravomoćne sudske presude ustanova omogućila nastavak rada dr. Borisa Zrnića na Zavodu za kardiotorakalnu kirurgiju u skladu s presudom. Problemi u organizaciji posla i vidno narušeni odnosi datiraju barem od 2017., te su se nastavili i nakon implementacije predmetne presude. Slijedom razvoja događaja i pisanih pritužbi povedena je rasprava na sjednici Stručnog vijeća KBC-a Rijeka u studenom 2019., kao najvišeg stručnog tijela ustanove. Osim očitovanja i stručnog mišljenja predstojnika Klinike za kirurgiju, tada je naloženo pokretanje postupka pred Povjerenstvom za kvalitetu te postupka pred Povjerenstvom za unutarnji stručni nadzor, a u vezi rada na odjelu. Nakon dovršetka pokrenutih internih procedura, sukladno nalazima, uključit će se vanjska neovisna tijela, nadležna komora i ministarstvo. Cilj ustanove je pružanje kontinuirane i kvalitetne zaštite svim kardiokirurškim pacijentima te su sva događanja i aktualna postupanja usmjerena isključivo u tom pravcu.’