Prizor je bio pomalo neobičan. Radnici tvrtke Drava International držali su prošloga tjedna u Osijeku razne natpise, među kojima je najupečatljiviji bio "Podržavamo gazdu". Za vrijeme prosvjeda, u pogonu Drave u Brijestu još nije iščezao dim jednog od najvećih industrijskih požara u povijesti Hrvatske. Prosvjednici su hvalospjevima branili vlasnika Zvonka Bedea od optužbi da tvrtka nije ispunjavala sve sigurnosne uvjete i da je gomilala puno veće količine otpada od dozvoljenih. Posljedice za okoliš i zdravlje stanovnika Osijeka mogle bi se osjećati godinama. Radnici iz dalekih zemalja, koji su preko lihvarskih agencija došli u Osijek živjeti u kontejnerima smještenima u sklopu kompleksa koji je izgorio, također su došli braniti "gazdu". Medijima je događaj predstavljen kao "prosvjed", ali se na koncu ispostavilo da ih je tamo pozvao poslodavac, kao kulisu gazdine konferencije za novinare.

Kad bi se radio scenarij za seriju koja bi plastično prikazala tranzicijske poduzetnike u Hrvatskoj, ovo bi bio solidan završetak. Poslovni imperij čovjeka koji je probujao na zgarištu nekadašnjeg društvenog vlasništva, urušio se preko noći, povukavši sa sobom floru i faunu cijelog jednog grada. Uz zborno klicanje prekarnih statista na minimalcu, koji su došli po diktatu vlasnika.

Priča bi mogla početi tekstom u Večernjem listu iz 1994. godine. U atmosferi sveobuhvatne privatizacije socijalističkih poduzeća, Bede je u njemu predstavljen kao poduzetnički šampion. "Prvo ime u trgovini Osijeka ipak je Zvonko Bede, vlasnik privatnog poduzeća Plasteks od 1984. godine. Potkraj 1993. godine dokapitalizacijom je preuzeo kontrolni paket Name, najpoželjnije robne kuće u Osijeku. Nedavno kupovinom najmanje 26 posto dionica Grafičkog poduzeća Litokarton (preko Name) taj lanac je još bolje zaokružen – za dominaciju", piše u tekstu, čiji autor objašnjava da je prvi kapital od tri milijuna maraka za preuzimanje Name Bede namaknuo baveći se proizvodnjom olovaka u suradnji sa zagrebačkim TOZ-om. Kasnije će biti objavljeno da je Bede od Hrvatskog fonda za privatizaciju tražio odgodu plaćanja Naminih dionica na 20 godina.

Po dolasku na ministarsko mjesto u Milanovićevoj vladi, Mirela Holy najavila je potpuno drugi model prikupljanja PET ambalaže i ukidanje koncesija. Ubrzo je počela dobivati prijetnje smrću

Iste godine objavljena je vijest da je Bede postao potpredsjednik Nogometnog kluba Osijek. Predsjednikom je imenovan tadašnji župan Osječko-baranjske županije Branimir Glavaš, a počasnim dopredsjednikom Vladimir Šeks, koji je bio potpredsjednik Vlade. Ni godinu od njegova ulaska u Litokarton, izbio je opći štrajk u tom poduzeću. Radnici, među njima i dalje mali dioničari, nisu primili pet plaća iako je na skupštini zaključeno da poduzeće nije u gubicima i da posluje pozitivno. Nisu ih u tom trenutku zanimale sumnje da je poduzeće privatizirano na kriminalan način, a još manje što predsjednik Nadzornog odbora Zvonko Bede vozi Mercedes, samo su željeli ono što im pripada. Kako bi se riješila štrajkaša i zaobišla njihova prava, uprava je pokrenula stečaj i poslala svih 232 radnika na burzu. Radnici su neuspješno podnijeli žalbu tvrdeći da razlozi za stečaj ne postoje. Nisu se pojavljivali na Skupštini, pa je Bedeova Nama s četvrtinom vlasništva donosila odluke. Tijekom stečaja poduzeće je posjetio župan Glavaš, ponudivši svaku moguću pomoć za rad firme, a Slavonska banka, pod političkim utjecajem navedene HDZ-ove struje, i sve moguće kredite.

Firma je tako iz stečaja izašla s prepolovljenom radnom snagom. Prodani su zgrada i zemljište u najužem središtu Osijeka Slavonskoj banci za buduću stanogradnju. Njihov novi pogon svečano je 1999. godine otvorio Vladimir Šeks. Početkom dvijetisućitih Bede je kupio i Tvornicu žigica Drava za desetinu nominalne vrijednosti dionica. Tvrtka koja mu je dionice prodala planirala je izmjestiti proizvodnju iz centra Osijeka i na toj lokaciji izgraditi poslovno-stambeni kompleks. Zbog ulaska Bedea u priču zaposlenici su postali sumnjičavi, jer je "postao poznat po otpuštanju radnika u Nami i Litokartonu". Metodu je opjevao jedan bivši radnik Name, koji je bio otpušten zbog sumnje da je potkradao tu firmu. O vlastitom trošku napisao je cijelu knjigu o svom poslodavcu, "nepravdi prema radnicima i kriminalu u pretvorbi", što je Bede nazvao neistinama.

Radnicima tvornice žigica javno je obećao da neće obustaviti proizvodnju i svima podijeliti otkaze. I ovdje je iskrsnula Slavonska banka, "najvažniji akter svih pretvorbenih i privatizacijskih događanja u Osijeku". "Između Slavonske banke i Bedeovih tvrtki postoje dugogodišnji isprepleteni odnosi", pisao je Večernjak. Zbog činjenice da je i kreditno velikodušna banka postala ovisna o njegovim poslovnim rezultatima, konstatirali su da se "neslužbeno može čuti kako Bede zapravo banku drži u šaci". Bede je konac Tuđmanove Hrvatske dočekao i na dvije "liste srama" Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Bio je 28. u državi po količini neplaćenih radničkih doprinosa. Tvornica žigica i Litokarton uskoro su ugašeni, a Nama je prodana Ivici Todoriću.

Njegovi poslovi po kojima je nedavno postao poznat cijeloj hrvatskoj javnosti započeli su za vrijeme Ive Sanadera. Osnovao je novu kompaniju Drava International za preradu plastike, u partnerstvu sa Zoranom Gopcem i Višeslavom Vukojevićem, sinom Vice Vukojevića. Negdje u isto vrijeme u stečaj je ušla njegova firma Doseg, koja je Poreznoj upravi i carini ostala dužna oko 20 milijuna kuna, a bankama i dobavljačima oko 13 milijuna. Unatoč spomenutim dugovanjima, Bede i suradnici dobili su kredit HBOR-a, a kao jedan od lobista za taj posao opet je u medijima iskrsnuo Vladimir Šeks. Preporuku za kredit drugoj kompaniji Eko Slavonija s istim suvlasnicima i istim biznisom dao je navodno Andrija Popović, član HDZ-a, direktor Fonda za razvoj i zapošljavanje i čovjek koji je bio involviran u Gopčev rukometni svijet. Eko Slavonija je kreditirana s 40 milijuna kuna, i to pod patronatom tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera, ujedno predsjednika NO-a Fonda, koji se u medijima također povezivao s Gopcem.

Buktinja će postati česta pojava na lokaciji Brijest – od 2015. do 2019. gorjelo je tri puta. Državni inspektorat nedavno je objavio da su od 2019. do danas u nadzorima utvrdili niz propusta. No ključne probleme nikada nisu detektirali

Bede, Gobac i Vukojević ušli su u biznis koji se za vrijeme Sanadera tek bio otvorio: državno financiranje sakupljanja i oporabe PET ambalaže. Drava International dobila je više koncesija za taj biznis. Na tržištu od nekoliko stotina milijuna proračunskih kuna godišnje prednost Drave bila je u tome što je Gobac, Bedeov suradnik u biznisu i član HDZ-a, bio povezan sa svima. Današnji poslovni partner Pavla Vujnovca, od devedesetih je prijateljevao s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom, Miroslavom Kutlom, Ivom Sanaderom i Tomislavom Karamarkom. On i njegovi poslovni drugovi pokrivali su i Slavoniju, u vidu dobrih odnosa sa Šeksom i Glavašem. Štoviše, bili su važni posrednici u političkim kombinacijama na hrvatskoj desnici. O tome najbolje svjedoči činjenica da su Gobac i Vukojević više puta posjećivali tada odbjeglog Glavaša u Mostaru. Preuzevši HDZ, Karamarko ih je onamo, po Glavaševom neizravnom priznanju, navodno poslao da izglade situaciju sa zaraćenim HDSSB-om.

Prije toga, nakon Sanaderovog pada, došlo je do obračuna obrađivača plastičnog otpada s koncesijama. Bede se našao u centru konflikta. Bio je svjedok optužbe protiv konkurentske kompaniju BBS u vlasništvu HDZ-ove zastupnice Barbare Bešenić. Bedeu je neki poslovni čovjek otkrio da BBS otkupljuje fiktivnu ambalažu i izvlači novac iz Fonda za zaštitu okoliša, pod ravnanjem Vinka Mladinea, čovjeka od Sanaderovog povjerenja. Na početku suđenja obrana je ukazivala na činjenicu da je vještačenje kojim je utvrđen ovaj manjak na računu Fonda obavila revizorska firma iz Osijeka koja je imala poslovni odnos i s Dravom. Odvjetnici obrane još su tvrdili da je tadašnji zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić koristio svoj utjecaj za usmjeravanje slučaja. Ministar policije bio je Tomislav Karamarko. Optuživali su Dravu i da nije imala nikakve uvjete za dobivanje koncesije za proizvodnju ambalaže, kao i da su sudjelovali u švercu plastičnih boca iz BiH i Srbije, koje su onda naplaćivali iz proračuna. Istražna tijela objavila su da nisu potvrđene navedene optužbe. BBS je uskoro propao. Tek prije dvije godine Bešenić je osuđena na zatvorsku kaznu temeljem ove optužnice. Mladineo je oslobođen zbog zastare. Fond je bio oštećen za više od 100 milijuna kuna. Propašću BBS-a otvorio se prostor za povećanje dobiti Drave, koja je postala monopolist u toj djelatnosti.

Desetke milijuna eura godišnjeg profita nakratko im je bila ugrozila Mirela Holy. Po dolasku na ministarsko mjesto u vladi Zorana Milanovića, najavila je potpuno drugi model prikupljanja PET ambalaže i ukidanje koncesija. U praksi, to bi značilo izbijanje državnih poticaja, u tom trenutku vrijednih pola milijarde kuna godišnje, iz ruku šačice poduzetničkih monopolista usko povezanih s HDZ-om. Holy je gotovo istoga dana nakon najave počela dobivati prijetnje smrću. U jednoj od njih pisalo je da će je "reciklirati i baciti u peć". Ministrica je posumnjala da optužbe dolaze upravo od onih koji bi najviše izgubili njenom reformom. U medijima se zbog toga javio Zoran Gobac. Naslov u Slobodnoj Dalmaciji je glasio "Nisam prijetio smrću Mireli Holy". Premijer Milanović uskratio je političku zaštitu svojoj ministrici, koja je uskoro podnijela ostavku. Monopolistički sustav ostao je netaknut.

Zvonko Bede (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)

Eko Slavonija ubrzo je pripojena Drava Internationalu. U njenim je pogonima u centru Osijeka, tvorničkim ruinama propalih Bedeovih kompanija koje je kupio u privatizaciji, ubrzo pronađeno niz propusta. Državni inspektorat utvrdio je 2007. godine kršenje odredbi o zaštiti na radu, potencijalno opasnih po život radnika. Drava, međutim, ništa nije poduzimala; identični propusti utvrđeni su i 2008. godine. Dvije godine poslije, inspekcija je podnijela optužni prijedlog zato što poslodavac nije prijavio ozljedu na radu i nije osposobio radnike za rad na siguran način. Posla je imala i inspekcija zaštite okoliša, s upitnim i kontroverznim rezultatima. U travnju 2006. utvrdili su da Drava na istoj lokaciji gomila više otpada od količine propisane u dozvoli, što je optužba koju su predstavnici osječkih institucija uputili i povodom recentnog požara u Brijestu.

Prekršajni sud to je i potvrdio, kaznivši ih sa 6600 kuna. Isti je sud kaznio ovu firmu zbog prekršaja na lokaciji Brijest, gdje je nedavno izbio katastrofalni požar. Morali su platiti deset tisuća kuna zbog kršenja Zakona o zaštiti zraka. Još 2006. godine novinar i okolišni aktivist Kruno Kartus fotografirao je u prostorijama bivše tvornice žigica, na istoj lokaciji gdje su utvrđene navedene nepravilnosti, bačve s opasnim materijalom. Rastvoreni spremnici s natpisom "zapaljivo", puni aluminijevog praha, koji je vjerojatno korišten u propaloj tvornici, bili su nezbrinuti u razvaljenoj prostoriji koja je prokišnjavala. Na nekim bačvama bio je natpis "amonijev nitrat". Zbog ilegalnog odlagališta velikih količina opasnih otpada te gomilanja plastike i PET ambalaže pod prozorima stanara okolnih zgrada, udruga Press centar za okoliš Hrvatske podnijela je prijave Inspekciji za zaštitu okoliša u travnju 2006. i listopadu 2007. godine.

Sadržaj ovih prijava i sporna reakcija inspekcije Ministarstva zaštite okoliša izrazito su važni zbog onoga što će se dogoditi 2011. godine. Tada se naime kraju privodilo preseljenje pogona u Brijest, poprište nedavnog požara. Vođa smjene zadužio je pet radnica da očiste prostore koji odavno nisu bili korišteni. Tijekom čišćenja došlo je do eksplozije, od čijih je posljedica poginula jedna radnica. Druga, Ružica Kištoth, bila je teško ozlijeđena. Kištoth je Novostima ispričala kako su im rekli da otpad bacaju u jednu kutiju, ali ne i što je u njoj. Nisu prošli obuku o zaštitu na radu niti su im dali zaštitnu opremu. Uzrok eksplozije bila je iskra koja je nastala kad je stradala radnica bacila komad željeza u smjesu zaostalu također od proizvodnje žigica.

Kištoth je ostala bez dva rebra, ugrađeni su joj umjetni bubnjići i ključna kost, ne osjeća jednu ruku i do danas pati od PTSP-a. Odmah nakon što je izašla iz intenzivne njege došli su joj predstavnici Drave i nudili da potpiše dokument kojim ih lišava odgovornosti za incident. Još pod utjecajem narkoze, potpisala je papir, nesvjesna njegovog sadržaja. "Bede mi je osobno obećavao mjesečne uplate od 3500 kuna do kraja života i da će platiti liječenje u toplicama. No nakon pet godina rekao mi je da je s time gotovo zbog zastare", prisjeća se. U jednom dokumentu iz 2015. godine piše da bez prisile "odustaje i povlači sve eventualno podnesene tužbe" protiv firme zbog nastalih ozljeda. Prema toj dokumentaciji, isplaćeno joj je oko 250 tisuća kuna, u što su bili uključeni troškovi liječenja.

Općinsko državno odvjetništvo podnijelo je istražni zahtjev protiv osobe zadužene za zaštitu na radu i firme Drava. Do zaključenja teksta nismo dobili odgovor na pitanje o epilogu istrage. Nisu nam odgovorili ni što je bilo s kaznenom prijavom koju je protiv Bedea nakon eksplozije podnijela udruga Press centar za okoliš Hrvatske. "Osim što konstantno krši Zakon o otpadu i Zakon o zaštiti okoliša, sada je odgovorna osoba, direktor Zvonko Bede, doveo u opasnost i ljudske živote", pisalo je u prijavi udruge koja je pozvala i Ministarstvo zaštite okoliša da hitno provede upravni i inspekcijski nadzor.

Odmah nakon nesreće ista je inspekcija pronašla tri tone otpadnih kemikalija (!) u pogonu tvrtke. Otpad su pronašli tek nakon eksplozije, premda je, kao što smo utvrdili, spomenuta udruga još 2006. upravo ovoj instituciji prijavila Dravu zbog bačvi prepunih zapaljivog materijala. Dapače, u zahtjevu za inspekciju udruga je 2011. podsjetila ministarstvo na prijave iz 2006. i 2007. godine, uz napomenu da su one "odložene" iz njima nepoznatih razloga. Uz to, godinu prije nesreće ista je inspekcija provela nadzor na ovoj lokaciji. Nisu pronašli nikakve nepravilnosti. Naknadno su se izvlačili tvrdnjom da se na samom mjestu nesreće "nije obavljala proizvodnja i nema radnika pa nisu obavljani inspekcijski nadzori u tome prostoru". U vrijeme navedenih prijava, ministrica zaštite okoliša bila je Marina Matulović Dropulić. Za vrijeme eksplozije u šibicari, istu je dužnost obnašao Branko Bačić. Iz inspektorata nam nisu odgovorili zašto nisu odmah reagirali i koje su sankcije propisali ovoj kompaniji.

U prostorima iste tvrtke u centru Osijeka do 2010. godine dva puta je izbio požar. U jednom od njih gorjela je administrativna kancelarija, a s njome i dokumenti o poslovanju ove kompanije. Župan osječko-baranjski Ivan Anušić izjavio je prije nekoliko dana kako je zanimljivo da je "i u nekim drugim tvrtkama kojima je Bede upravljao poput Litokartona, Getroa..., također bilo požara". Buktinja će postati česta pojava na lokaciji Brijest, u firmi iz koje su prema trgovačkom registru Gobac i Vukojević izašli 2017. godine. Od 2015. do 2019. gorjelo je tri puta. Državni inspektorat nedavno je objavio da su od 2019. do danas u nadzorima utvrdili niz propusta. No ključne probleme, poput osnovane sumnje da je na toj lokaciji godinama bila enormno veća količina spaljenog otpada od dozvoljenog, iz zasad nepoznatog razloga nikada nisu detektirali.