>

novosti logo

Društvo Društvo

Ekonomija slučajne države

Stečajem Uljanika završava doba hrvatske brodogradnje: ‘Uljanik je tek zadnja domino-pločica. Prije Uljanika bila je sisačka željezara, prije toga Viadukt, prije njih gomile nekih drugih industrija’, kaže ekonomist Domagoj Mihaljević

Trebali ste vidjeti kakva se gužva stvorila u Crvenom križu. Ljudi su punih osam mjeseci bez ikakvih primanja, gladni i očajni, jednostavno su stjerani u ćošak. Očekivali smo stečaj i premda su nas pripremili za njega kao jarce za klanje, ta činjenica ipak boli. Sad čekamo da potpišemo otkaze, a da li će neki radnici ostati dalje raditi, ne znamo, mislim na vatrogasce, električare i nužne službe. U ponedjeljak ćemo vidjeti što nudi stečajni upravitelj, samo da više znamo na čemu smo. Svi su se povukli u sebe, brinemo neke svoje brige, radnici su, najblaže rečeno, utučeni. Stjerali su nas u mišju rupu – kazao je za Novosti Dragutin Bošković, električar s četrdeset godina staža u pulskom Uljaniku.

Sirena koja je u ponedjeljak zatulila pulskim škverom označila je porinuće u stečaj najvećeg i najvažnijeg društva tvrtke – Uljanik Brodogradilišta, ali i otkaze za ukupno 1.118 radnika, od čega 1.058 u Puli i 60 u Rijeci. Od deset Uljanikovih društava čak njih šest, a riječ je o najvažnijim segmentima brodograđevne proizvodnje, završilo je u stečaju. Od većih društava ostali su tek Uljanik d.d. čija će sudbina biti poznata u petak i riječki 3. maj brodogradilište d.d., koji kao dio Uljanik grupe 5. lipnja također nimalo optimistično čeka stečajno ročište.

Dok radnici, oni koji su do kraja ove agonije ostali vjerni pulskom škveru, a mahom su u poznim radnim godinama, mjesecima životare na prosjačkom štapu, pulski gradonačelnik Boris Miletić proglasio je simbolički dan žalosti, kazavši da će ova Vlada – ne propitujući pritom i odgovornost lokalne vlasti – ‘ostati zapamćena kao ona koja je uništila brodogradnju i potpisala kapitulaciju hrvatskog gospodarstva’. Premijer Andrej Plenković je pak lakonski izjavio da slijedi nova faza, da će ‘radnici barem dobiti zaostale plaće’ i da će Uljanik po drugi put posjetiti kinesko brodograđevno izaslanstvo, koje se još nije odredilo kane li kineski investitori ondje uložiti novac u gradnju brodova.

- Najave oko dolaska druge delegacije Kineza zvuče u najmanju ruku jadno i bijedno. Nevjerojatno je kako se političari poigravaju ljudskim životima i tjeraju nas iz ove zemlje. Stečajni upravitelji Uljanikovih društava i ljudi iz Zavoda za zapošljavanje već su započeli razgovore s radnicima. Pritom su najvažnija pitanja da li ili ne odraditi otkazne rokove, na koji način će biti obračunata dugovanja i potraživanja radnika i kad se može očekivati isplata plaća - kaže Boris Cerovac, predsjednik štrajkaškog odbora u Uljaniku i Jadranskog sindikata, koji je otpočetka zauzeo stav da su za stanje u brodogradnji jednako odgovorni političari na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Isplata novca se, prema izračunu sindikalista, može očekivati za najranije šest mjeseci, što je najoptimističnija solucija, pogotovo kad uzmemo u obzir koliko traju stečajni postupci. Prema stečajnom zapisniku, potraživanja radnika iznose ukupno 76,4 milijuna kuna, državnih institucija 30,3 milijuna, HEP-a 4,5 milijuna, dobavljača 9,4 milijuna, kooperanata 10 milijuna, a banaka 34,2 milijuna kuna.

- Moram reći da su se radnici pomirili sa situacijom. Za mnoge je stečajem nastupilo stanje olakšanja, pa nastoje doznati kakva im prava pripadaju kad se prijave na Zavod za zapošljavanje. Službenim proglašenjem stečaja završava i naš štrajk, a držim da bi trebalo napraviti ponovni prosvjed, prvenstveno ispred Vlade, da se još uvijek čuje za nas, da se još jednom pokažemo - ističe Cerovac.

Zavjesa se polako spušta na Uljanikove navoze, ali treba iznova upozoriti: možda će se neke nove studije pisati na temu značaja brodogradnje za državnu ekonomiju, posebno njezin izvoz. Sindikalist Cerovac kaže da se zbog značajnog izvoza u brodogradnji i država zaduživala po manjoj kamatnoj stopi. Urušavanjem brodogradnje ekonomske posljedice osjetit će se, upozorava, prije svega u visini kamatnih stopa na zaduživanje, ali i u cijelom proračunu.

- Nastupajuća tri mjeseca ljetne sezone prikrit će pravo stanje stvari, ali vjerujete mi da će nakon toga Pula, Istra i Rijeka doživjeti masovno zatvaranje kafića, trgovina i drugih obrta. O tome nitko, baš nitko ne govori - zaključuje Boris Cerovac.

Ekonomist Domagoj Mihaljević u svojim je prijašnjim izjavama kritizirao Vladu zato što je Uljanik doživljavala kao fiskalni, a ne industrijski problem, ocjenjujući da je to nastavak potkopavanja temelja ekonomije i siguran put u propast. Smatra da je vrijeme da se događaji oko Uljanika sagledaju u široj perspektivi.

- Ovdje ne govorimo o stečaju jedne tvornice nego o simptomu našeg političkog i društvenog stečaja. Govorimo o stečaju određenog modela nacionalne suverenosti, o temeljitom historijskom stečaju. Uljanik je tek zadnja domino-pločica u tom lancu. Prije Uljanika bila je sisačka željezara, prije toga Viadukt, prije njih gomile nekih drugih industrija, a trenutno problema imaju i Petrokemija, sisačka rafinerija i Brodosplit. No statistika ne pokazuje da je ekonomija u krizi. Naprotiv, BDP raste, državni budžet je u suficitu, tekući račun bilance plaćanja je u suficitu, a radnika nedostaje. To znači da iz tog stečaja mi izlazimo s novom političkom i ekonomskom realnošću koju karakteriziraju masovna emigracija, doznake iz inozemstva i rentijerska turistička ekonomija - kaže za Novosti Mihaljević.

Ne trebaju nam, dodaje, inženjeri, škole, instituti, ne trebaju nam znanje, infrastruktura ni ikakav plan. Blagostanje će valjda pasti s neba, stvorit će ga neko imaginarno tržište dok rasprodajemo javnu imovinu, koncesioniramo prirodne resurse i zadužujemo se za promašene projekte.

- Mi smo u punom smislu postali slučajna država, država koja se sa svojim promašenim historijskim ambicijama nasukala na sprudove globalnog svijeta i sada bez ikakve nade čeka da je odnese voda - zaključuje Domagoj Mihaljević.

1/1