>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Evroska batina

Iz razgovora s brojnim izbjeglicama utvrđeno je da su grčki represivni organi na području rijeke Evros uspostavili uhodanu i sistematsku praksu prisilnog vraćanja izbjeglica u Tursku. Mnogi su premlaćivani pendrecima i šakama, prisiljavani da skinu odjeću i tako goli utrpavani u čamce. Grčko tužilaštvo sada o tome pokreće formalnu istragu

Sredinom ožujka grčki mediji objavili su da će tamošnje tužilaštvo pokrenuti formalnu istragu o tretmanu izbjeglica na području rijeke Marice (Evros), koja se proteže 150 kilometara duž kopnene granice s Turskom, na sjeveroistoku Grčke. Ukoliko se istraga dogodi, bit će to kulminacija desetogodišnjeg upozoravanja nevladinih organizacija da grčke vlasti na tom području krše čitav niz zakona i međunarodnih ugovora.

Praksa prisilnog vraćanja izbjeglica (push-backs) tamo se naime provodi još od 2009. godine, ali je nakon kratkotrajnog zatišja ponovno eskalirala 2016., kada su Turska i Evropska unija sklopile sporazum o postupanju s izbjeglicama, zbog čega se ponovno povećao broj ilegalnih ulazaka u Grčku na tom području.

Svjedoci su aktivistima spomenuli prisustvo neidentificiranih pripadnika paravojske ili neke druge skupine za koju nisu sigurni o kome je točno riječ jer nisu imali nikakva službena obilježja na maskirnim ili crnim uniformama, a najčešće su nosili maske

Sporazum između Turske i EU-a omogućava Grčkoj da u Tursku vraća imigrante za koje utvrdi da se ne mogu kvalificirati za postupak traženja azila, a Evropska unija zauzvrat bi trebala primiti istovjetan broj izbjeglica. Budući da se sporazum odnosi na rutu koja ide Egejskim morem, ali ne i na područje Evrosa, izbjeglice se sve češće odlučuju za kopneni put kako ne bi bili vraćeni u Tursku, pa se prošle godine broj ilegalnih ulazaka na mjestima uz rijeku utrostručio na oko 18.000.

Zbog povećanja broja dolazaka i eskalacije kršenja zakona od strane grčkih vlasti, tijekom prošle godine organizacije koje se bave zaštitom izbjeglica objavile su niz izvještaja, a sporno područje dvaput je posjetila delegacija Odbora za sprječavanje torture Vijeća Evrope. Svi oni opetovano su od grčkih vlasti tražili da ispitaju navode o kršenjima ljudskih prava, a tužilaštvo je trenutno u procesu ispitivanja nekoliko desetaka svjedoka, nakon čega bi trebalo odlučiti ima li dovoljno materijala za otvaranje službene istrage.

Izvještaj na kojem tužilaštvo temelji svoje predistražne radnje objavile su u prosincu prošle godine organizacije Human Rights 360, Greek Council on Refugees i ARSIS, pod naslovom ‘Nova normalnost: Kontinuirano protjerivanje državljana trećih zemalja na rijeci Evros’. Izvještaj je nastao nakon razgovora s izbjeglicama, njih 60-ak iz Afganistana, Iraka, Maroka, Pakistana, Sirije, Tunisa i Jemena, iz kojih je utvrđeno da su grčki represivni organi na području rijeke Evros uspostavili uhodanu i sistematsku praksu prisilnog vraćanja izbjeglica u Tursku. Nakon ilegalnog oduzimanja osobnih stvari, nerijetko fizičkog zlostavljanja i nezakonitog pritvaranja, izbjeglice se prisiljavaju da se u skupinama od deset do 20 ljudi ukrcaju u gumene čamce i njima vrate u Tursku. Prema podacima turskih sigurnosnih agencija, samo u studenome prošle godine na takav je način u Tursku protjerano 2.490 ljudi, a u to vrijeme eskalirao je i broj pronalazaka tijela poginulih izbjeglica.

Novosti su razgovarale s Dimitrisom Korosom, pravnikom u organizaciji Greek Council on Refugees koji je sudjelovao u istrazi o prisilnom vraćanju izbjeglica. On nam je ispričao kako je tužiteljstvo u Orestiadi, gradu smještenom na samom sjeveru regije Evros, započelo predistražne radnje nakon što su pravnici organizacije u veljači otišli na sud kako bi ispričali o svjedočenjima izbjeglica.

- Nakon što smo sudu predočili rezultate svoga istraživanja, državno odvjetništvo poslalo nam je pozive da im dostavimo dodatne informacije o incidentima za koje su nam ispričale izbjeglice. Bitno je naglasiti da mi na sudu nismo nastupali u svojstvu pravnih zastupnika žrtava zato što oni nisu pristali ustupiti tužiteljstvu svoje osobne podatke, a iz istog su razloga i u našem izvještaju svjedočili anonimno. Da su htjeli govoriti pod svojim imenima, otišli bismo s njihovim svjedočenjima direktno na sud i zatražili pokretanje postupka, no ovako smo se odlučili za izvještaj, kako bismo što bolje publicirali slučaj. Mediji su dosta o tome pisali pa je reagiralo državno odvjetništvo, a trenutno sudac istrage prikuplja dodatne dokaze kako bi se vidjelo ima li dovoljno materijala za podizanje optužnice i protiv koga. Budući da imamo status svjedoka a ne odvjetnika, ne znamo što će se dalje događati, niti hoće li biti ispitani drugi svjedoci, poput pripadnika policije i vojske - rekao nam je Koros.

Sama činjenica da je tužiteljstvo pokrenulo istragu prilično je rijetka, s obzirom na to da su se slične najave događale, ali nikada na ovoj razini, štoviše, ovo je prvi put da sam sudski mehanizam pokreće istragu – kaže Dimitris Koros

Cijeli sistem prisilnog odvraćanja obavlja se u tajnosti, a sporno područje oko rijeke proglašeno je militariziranom zonom u koju je turistima, civilima i drugim osobama bez dozvole zabranjen pristup. O stupnju tajnosti i militarizacije područja svjedoči i događaj iz siječnja ove godine, kada je lokalna policija tamo uhapsila jednog grčkog vojnog oficira, inače raspoređenog u izbjegličkom centru u Makedoniji, i jednog britanskog državljanina koji radi za nevladinu organizaciju. Oni su bez dozvole snimali tajne pogranične prolaze koje koriste izbjeglice, kao i vojne objekte i minska polja, zbog čega su obojici zaplijenjeni mobiteli i kamere, a prijeti im i optužba za špijunažu.

Što se tiče militarizacije područja oko Evrosa, Koros nam je rekao da su neka područja i dalje službeno označena kao ‘obrambene zone’.

- Pristup tim zonama zabranjen je svima osim pripadnicima vojske, a nedozvoljeni ulazak sam je po sebi kazneno djelo za koje je predviđena zatvorska kazna - kaže Koros.

Svjedoci su organizacijama ispričali kako su ih lokalne patrole hvatale i zatvarale u različitim vojnim objektima ili na napuštenim farmama, nakon što bi im oduzeli svu imovinu, uključujući i identifikacijske dokumente. Mnogi od njih premlaćivani su pendrecima i šakama, u nekim slučajevima i pištoljima za omamljivanje, te prisiljavani da skinu sa sebe svu odjeću, nakon čega su tako goli utrpavani u čamce. Neki su opisali i čupanje za kosu, stavljanje noža ispod vrata i prijetnje da će biti ubijeni ukoliko ponovno pokušaju prijeći granicu. Dio svjedoka ispričao je i kako su danima bili zatočeni u uvjetima nalik zatvorskima, bez ikakvog formalnog povoda, često bez hrane i bez vode, pri čemu nitko od njih nije identificiran ni registriran kao tražitelj azila, iako je to procedura koju su vlasti dužne provesti prema nacionalnim zakonima i međunarodnim dokumentima.

U nedavno objavljenoj reportaži nizozemskog lista ‘De Volkskrant’ lokalni forenzički patolog ispričao je da je dvije trećine pronađenih tijela poginulih izbjeglica nemoguće identificirati, te da je većina njih poginula uslijed utapanja u rijeci ili ih je pregazio vlak, ili su jednostavno pronađeni mrtvi u prostorima u kojima su se skrivali.

Brojni svjedoci s kojima su aktivisti razgovarali spomenuli su i prisustvo neidentificiranih pripadnika paravojske ili neke druge skupine za koju nisu sigurni o kome je točno riječ jer nisu imali nikakva službena obilježja na maskirnim ili crnim uniformama, a najčešće su imali maske preko lica. Na pitanje zna li se tko su ovi vojnici, Koros nam je rekao da organizacije to nisu uspjele ustanoviti, ali postoji nekoliko pretpostavki.

- U pitanju bi mogli biti pripadnici vojne policije koji mogu nositi bilo kakvu odjeću jer se sve odvija u tajnosti i nije u pitanju službena operacija. Isto tako, neki od njih govore strane jezike, poput engleskog i njemačkog, i nemaju službena obilježja ili imaju različita, pa je moguće i da se radi o pripadnicima Frontexa, evropske agencije za zaštitu granica, ili pripadnicima nekakve paravojske. Poznato je da Frontex operira na ovom području u svojstvu čuvanja vanjske granice EU-a, što implicira ili da oni znaju i svojevoljno sudjeluju u ovim postupcima, ili da se jednostavno prave da ne vide ove pojave koje predstavljaju kršenja ljudskih prava - kaže Koros.

Na pitanje smije li Frontex kao službena evropska agencija operirati bez jasnih obilježja, on odgovara da to ‘ne čudi, s obzirom na to da ništa o čemu razgovaramo nije dozvoljeno ni prema nacionalnim ni prema evropskim i međunarodnim zakonima’.

Osim vojnika i objekata u koje se izbjeglice zatvara, uglavnom su neidentificirana i vozila u kojima ih se prevozi do rijeke; najčešće se radi o kombijima bez registarskih oznaka, često i bez prozora, a nepoznati vojnici naoružani su noževima, pištoljima i dugim cijevima, te opremljeni taktičkom opremom kao što su zaštitne rukavice, suzavac, naočale za noćni vid i oprema za komunikaciju. Aktivisti su ustanovili i da postoji koordinacija u djelovanju regularne policije i neregularnih snaga, a u spomenutoj nizozemskoj reportaži Vasilis Papageorgas, aktivist organizacije ARSIS, konstatirao je da se, po njegovom mišljenju, ne radi o incidentnom već ‘organiziranom ponašanju, smišljenom s namjerom da se migrantima pošalje poruka da ni ne pokušavaju prijeći granicu’.

Nakon što su spomenute organizacije za zaštitu prava izbjeglica objavile svoje izvještaje, povjerenica Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović i službeno je od grčkih vlasti zatražila da istraži ove navode, napisavši da je odbor primio ‘vjerodostojne navode o prisilnom vraćanju izbjeglica čamcima iz Grčke u Tursku’. Rekla je i da utvrđene informacije ukazuju da je u pitanju ‘ustaljena praksa’ koja bi mogla upućivati na to da se radi o nehumanom i ponižavajućem postupanju, no relevantni grčki dužnosnici u nekoliko su navrata kategorički odbacili sve optužbe.

Utoliko bi istraga državnog odvjetništva mogla biti presedan kojim bi se utvrdilo da grčka vlada sustavno krši čitav niz zakona i međunarodnih sporazuma, počevši od grčkog ustava, odnosno njegovog dijela koji se odnosi na zaštitu ljudskog dostojanstva, pa do Ženevskih konvencija kojima se jamči pravo na traženje međunarodne zaštite. Prekršene su i Evropska konvencija o ljudskim pravima i Povelja o ljudskim pravima Evropske unije, kojima se zabranjuju tortura i nehumano postupanje, kolektivne deportacije i protjerivanje, kao i UN-ova Konvencija o zabrani torture i Međunarodna konvencija o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka.

Budući da ovo nije prvi put da grčko pravosuđe najavljuje pokretanje istrage oko tretmana izbjeglica, pitali smo Korosa je li optimističan da bi ovog puta moglo biti drugačije. ‘Ne naročito’, rekao nam je.

- S druge strane, već i sama činjenica da je tužiteljstvo pokrenulo istragu prilično je rijetka, s obzirom na to da su se slične najave događale, ali nikada na ovoj razini, štoviše, ovo je prvi put da sam sudski mehanizam pokreće istragu. Stoga je za nas ovo prilično obećavajuće, naročito u svjetlu mogućnosti da budu ispitani i neki policijski i vojni dužnosnici, pa makar oni negirali optužbe, jer će nam to biti korisno za daljnje akcije u cilju sprječavanja ovakvog postupanja s izbjeglicama - zaključuje Dimitris Koros.

1/3