>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Igor Lasić

Filozofski otpor kleru

Na kocki neće biti samo dio identiteta i autonomije Filozofskog fakulteta te karijerni ulozi po katedrama, nego i znatno širi društveni integritet pred nasrtajem konzervativnih političkih snaga, među kojima Crkva zauzima strateško mjesto

Filozofski fakultet u Zagrebu posljednjih je tjedana zaokupljen novom intenzivnom kampanjom u svrhu djelomične integracije s Katoličkim bogoslovnim fakultetom i odbacivanja svojih znanstvenih, političkih i materijalnih vrijednosti, a u zamjenu za garantirane neizmjerne blagodati Kraljevstva Božjeg. Nitko nije tako baš interpretirao konačnu bilancu, doduše, no teško je drukčije predstaviti rezon kojim se danas vodi zamašan komad akademske zajednice s najvećeg fakulteta u Hrvatskoj, dok se na njemu provodi unutarnje izjašnjavanje pojedinačnih odsjeka o suradnji s drugim sveučilišnim sastavnicama. Ili se stanovita ovozemaljska motivacija ipak možda nazire, uzmemo li u obzir kapilarne odnose u toj ustanovi, dakle one kojima se odlučuje – ne bez prijetnji – i o diobi novih radnih mjesta te o statusima po odsjecima.

Trgovina cvate u svakom slučaju; što se tiče ovog predmeta, nju je prije nepune dvije godine začeo tadašnji dekan FF-a Damir Boras, neuspješno pokušavši kolegama na prepad i uz krivotvorenje činjenica nametnuti neprincipijelnu suradnju s KBF-om, čiji se praktični cilj sastoji u osnivanju zajedničkih dvopredmetnih studija s FF-om. Prema tom planu, FF ustvari ne bi dobio doslovno ništa, ali bi žrtvovao svoje kapacitete i doveo se u podređenost naspram druge sastavnice Sveučilišta u Zagrebu, a vlastite studente dugoročno bi izvrgnuo goroj poziciji na tržištu rada. Naime, mladi bogoslovi, kao novi vjeroučitelji u školama koje su već pod crkvenom okupacijom, bili bi tako uz studij Religijske pedagogije i katehetike u prednosti za dodatno stečeno nastavno zvanje, sociološko ili kroatističko, anglističko ili povjesničarsko, i tome slično.

Palo bi uz to još jedno važno sekularno uporište ove kronično nevjerodostojne republike, otvorio bi se novi široki prolaz za daljnju crkvenu rekonkvistu. Ako se Filozofski fakultet u paktiranju ne bi ni na koji način okoristio, međutim, vidnima postaju individualni probici vodećih aktera, na primjer spomenutog Borasa, danas rektora Zagrebačkog sveučilišta. O tome smo već pisali, a sindikat Akademska solidarnost s jezgrom na FF-u ide u najnovijoj izjavi korak dalje: ‘(…) Bivšem dekanu FF-a Damiru Borasu su 2014. trebali glasovi s KBF-a da bi bio izabran za rektora (…) Trenutni dekan FF-a, Vlatko Previšić, po svemu je nasljednik prethodnoga dekana i njegov ‘igrač’. Stoga ni ne čudi da sadašnja uprava FF-a, u fingiranju javne rasprave na Fakultetu, pokušava silom progurati neznatno promijenjen te i dalje netransparentan ugovor FF-a i KBF-a (a na štetu svojih studenata i profesora), pri čemu ne prezaju čak ni od ucjena pa se pojedinim odsjecima neizravno daje do znanja da neće dobiti nova docentska mjesta ako ne pristanu na sklapanje ugovora s KBF-om.’

Lijepo je vidjeti da Akademska solidarnost, koja je prije koju godinu predstavljala avangardnu pojavu nasuprot vladinim nastojanjima drastične komercijalizacije visokog obrazovanja, iznova pokazuje znakove života. Njezinu razmjernu pasivnost u međuvremenu možemo također dobrim dijelom pripisati stalnom i posvemašnjem potenciranju rečenih partikularnih interesa i sistemskom pritisku odozgo koji je od Filozofskog fakulteta i ostalih akademskih institucija nasilno stvorio, u ohoho mjeri, konglomerate raznih separatnih interesa – kadrovskih, egzistencijalnih, političkih. Tim prije je citirano interno svjedočenje dragocjeno, u protivnom bismo morali sami objaviti da se na FF-u naveliko priča o iznuđivačkoj taktici Vlatka Previšića i određenih prodekana.

Štoviše, morali bismo samo tako objaviti i kuloarske glasove da Previšić u namjerenom svom pohodu na redovno članstvo u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti navodno računa, baš kao Boras, na ključnu podršku visokog klera. Ali još će se to naše bogougodno društvo trebati potruditi da bi svoje krajnje fuzijske zamisli provelo u zlodjelo: brojni odsjeci pružili su izričit otpor i proces je posljednjih dana vidno usporen, a nakon drastičnog zahuktavanja i guranja FF-a pred gotov čin. Pa su tako, spomenimo tek za primjer, kroatisti i filozofi i komparatisti navodno glasali protiv suradnje, dok su etnolozi i talijanisti i kunsthistoričari pristali uz nju. Opipljive i uvjerljive razloge za suradnju ugovori ne nude, ali je zato onih protivnih napretek: krši se četiri ili pet od šest temeljnih principa iz Općih načela suradnje između FF-a i drugih sastavnica sveučilišta, a ponavljaju se okvirno i neki problemi na koje je 2014. ukazao sveučilišni Odbor za upravljanje kvalitetom. Studiji FF-a i KBF-a su umnogome formalno, organizacijski nekompatibilni, od podjele studija na semestre do prijemne selekcije u kojoj KBF vodi računa da budući kateheta ili teolog svakako već jest i – katolik.

Pišući prigovor na prijedlog ugovora o suradnji, s jednog su odsjeka FF-a stoga uputili fakultetskim vlastima i pitanje kako bi izgledalo kad bi FF također održavao motivacijske razgovore pri upisu, ali kojima bi se nastojalo ustanoviti raspolažu li kandidati ‘dovoljnom količinom sekularne empatije’. Bilo bi to diskriminatorno prema studentima koji su vjernici, jasno, dok aktualne nakane vode k obespravljenju svjetovnog društva s načelno razdvojenima državom i crkvom, a dodali bismo kako je skandalozan već i fakat da je fakultet s takvom upisnom praksom uopće na popisu sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Povrh svega, isti prigovor s dotičnog odsjeka navodi da sklapanje posebnih ugovora nije shvatljivo ako režim studija, u skladu s Bolonjskom deklaracijom, za mnogobrojne studente drugih sastavnica već omogućuje pohađanje kolegija na FF-u. Ipak, shvatljivo je to, zaključujemo, ako znamo da udruživanjem dvopredmetnih studija jedna strana dolazi do ekskluzivnih parova nastavnih zvanja.

Točka dnevnog reda o ugovorima s drugim sastavnicama, međutim, ipak nije prošli tjedan bila uvrštena na sjednicu Fakultetskog vijeća FF-a. Nije nam poznato zašto je odgođena, mada zacijelo nije na primjer zbog činjenice da FF još nema strategiju dugoročnog razvoja, pa je naročito čudno to kako prije njezine izrade fakultetsko vodstvo uopće može razmišljati o tijesnoj suradnji s KBF-om. A nikome nije poznato ni kako će vijeće glasati jednom ubrzo kad frizirani ugovori dospiju na dnevni red, ima li se na umu opisano razilaženje u mišljenjima između odsjeka. No poznato je svima makar to da na kocki neće biti samo dio identiteta i autonomije FF-a te karijerni ulozi po katedrama, nego i znatno širi društveni integritet pred nasrtajem konzervativnih političkih snaga, među kojima Crkva zauzima strateško mjesto.

1/1