Govornici, neki od njih najznačajniji hrvatski državni zvaničnici, koji su se na komemoraciji žrtvama ustaškog logora smrti Jasenovac obratili velikom broju prisutnih antifašista i rodbini te potomcima ubijenih, u svojim su govorima bili jedinstveni. Istaknuli su da je na tom prostoru počinjen nezamisliv genocid te da ideološki slijednici zločinaca postaju sve glasniji. Naglašeno je da je dominantan i govor mržnje prema drugačijima, baš kao što je to bio slučaj u prvoj polovini 40-ih.
U velikom broju ljudi ispred spomenika žrtvama našli su premijer Zoran Milanović s više ministar, predsjednik Sabora Josip Leko s brojnim zastupnicima, manjinski zastupnici i aktivisti, diplomatski kor više zemalja, uključujući i Republike Srbije, predstavnici lokalne samouprave, a prije svega bivši logoraši iz Hrvatske, Srbije, BiH i Slovenije te pripadnici antifašističkih organizacija. Nedostajala je samo predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. U svjetlu njenih poteza i izjava u kojima nije spomenula tko su bile žrtve, a tko zločinci, njeno odsustvo je bilo očekivano.
- Prije 70 godina ujedinjena antifašistička Evropa pobijedila je nacistički režim i njegove kvislinške režime, poput ustaškog. Tada su Evropljani znali što je nacifašizam. Danas i ovdje, nakon 70 godina, zbog onih 600 koji su krenuli u proboj i zbog onih dosad popisanih gotovo 100.000 žrtava trebamo postaviti pitanje: znamo li to mi današnji i ovdašnji - istaknuo je Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
- Mogu li učenici u hrvatskim osnovnim školama znati da je u Jasenovcu postajao dječji logor u kojem je usmrćeno 20.000 djece do 14 godina i da su osim tog postojali i drugi logori za djecu kao u Sisku, Jastrebarskom, Križevcima i Đakovu u koje su dovođena srpska i židovska djeca, koja su izgladnjivana i usmrćivana samo zato što su im roditelji bili Židovi ili Srbi - rekao je Pupovac čije je izlaganje prekidano aplauzom. On je objasnio da jedna od humki još čuva kosti jasenovačkih mučenika, a da su jezera kod spomenika nastala tako što su logoraši tamo iskapali glinu za ciglanu.
Kad je najavljen kao izaslanik predsjednice države, istaknuti filmski producent Branko Lustig doživio je zvižduke. Zbog toga se okupljenima obratio ne kao izaslanik, već kao broj A 3317, odnosno bivši logoraš iz Auschwitza i Bergen Belsena.
- Vidio sam strahote njemačkih logora, ali su mi ustaše cijelu familiju iz Osijeka pohapsile i odvele u Jasenovac, gdje mi je ubijen djed. Od toga je prošlo 70 godina i danas ljudi prelaze preko jasenovačkih zločina, pa stoga učestalo podsjećam mlade na ta strašna vremena i činim sve što je moguće da ljudi shvate da su tu bile ustaške jedinice, da su njemački poslanici u NDH pisali i molili naše ljude da ne budu tako okrutni u logorima. Ne može se kazati da nije bilo fašizma, da nije bilo ustaša, da nije bilo zločina. Bilo je strašno, to se ne može zaboraviti. Ljude su klali na svakom koraku. Jednom su klali Rome koji su imali medvjeda. Kad su došli do životinje, koljač ga je poslao u šumu. Dakle, čak su i prema zvijerima bili ljudskiji nego prema ljudima. Zato vas molim da to ponesete sa sobom u duši i da svima kojima možete govorite o tim zvjerstvima - rekao je Lustig, koji je s okupljenima podijelio i želju da snimiti film o stravičnim zločinima na Balkanu.
Podsjetivši da je u Jasenovcu pobijeno preko 80.000 ljudi čija se imena znaju, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin naglasio je da su ustaše bile okrutnije od Nijemaca ili Talijana.
- Hrvatski narod nije prihvatio kvislinški režim NDH, već se odazvao pozivu antifašističkih snaga na oružani ustanak protiv stranih okupatora i domaćih kvislinških režima. Bilo je teško, ali konačna pobjeda svrstala je Hrvatsku na stranu saveznika i isprala sramotu koju joj je nanio ustaški režim. Ne možemo prihvatiti Bleiburg jer je među žrtvama bilo i zločinaca čijim je žrtvama danas posvećen skup. Mlade generacije obavezuju hrvatsku javnost da se suprotstavi reviziji povijesti i minimiziranju žrtava fašističkog terora, veličanju kvislinške vojske kao domoljubne, veličanju ustaških zločinaca i fašizaciji Hrvatske. S ovog mjesta treba poručiti da se više ne dozvole gubilišta kao što su Jasenovac, Danica, Srebrenica, Ovčara … jer u njima najviše stradavaju nevini - rekao je Habulin.
Premijer Zoran Milanović poručio je da kako hrvatski Ustav govori da su temelji hrvatske suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata izraženi nasuprot proglašenju NDH. Pozvao je sve one kojima to nije jasno da se javno zauzmu za unošenje NDH u Ustav.
- Ponovit ću ovo: za mene je u Drugom svjetskom ratu postojala samo jedna hrvatska vojska, to su bili hrvatski partizani – istaknuo je Milanović.
Rekao je i da njegovi preci, kada su 1941. u Dalmaciji odlazili u partizane, nisu znali tko je na čelu tog pokreta, već su išli kao patrioti i borci za slobodu, protiv porobljavanja svoje dalmatinske i hrvatske braće, za zaštitu Srba nad kojima je provođen zulum. Rekao je da treba govoriti o ubojstvima nakon Bleiburga, ali i da je Bleiburg mjesto žala i komemoracije propasti NDH koja nije bila država hrvatskog naroda i protiv koje je hrvatski i srpski narod ustao jer nije mogao trpjeti nepravdu.
I Milanović se 'očešao' o predsjednicu, koja je za atmosferu na utakmici Hrvatska-Norveška, uz sve urlike o ubijanju Srba i ustaške pozdrave, rekla da je bila veličanstvena.
- Kad političar, javno odgovorna osoba koju je birao narod, kaže da je veličanstvena atmosfera na stadionu na kojem se skandiralo, odnosno urlalo 'Za dom spremni', onda je bolje da to prešuti ili da hladno i dostojanstveno ode s tog mjesta. To nije veličanstvena atmosfera, to je tužna, turobna atmosfera. Volim Hrvatsku i volim da pobijedi 10:0, ali ne na takav način, ne pod svaku cijenu - dodao je premijer.
Šef Hrvatskog sabora Josip Leko poručio je da strahote Jasenovca opominju sve i nakon 70 godina, jer ideje fašizma ni danas nisu potpuno poražene.
- Strahote Jasenovca opominju i pozivaju sve nas da više nikada ne dopustimo diskriminaciju i progone na temelju nacionalnih, vjerskih, ideoloških ili rodnih razlika - rekao je Leko, dodavši da se treba suprotstaviti svakoj politici mržnje, nejednakosti, nesnošljivosti i nasilja među ljudima, narodima i državama.
Događaje oko proboja evocirala je u svom govoru predsjednica Upravnog vijeća Spomen područja Jasenovac Nataša Mataušić.
- Ujutro 22. travnja 1945. godine oko 600 zatočenika, od preostalih 1073 muških zatočenika, predvođeno Antom Bakotićem pokušalo je bijeg iz logora, a proboj je preživjelo njih 90. Preostale zatočenike ustaše su ubili i spalili zajedno sa logorskim objektima. Isti dan proboj su pokušali i zatočenici iz radne grupe Kožara, smještene u središtu Jasenovca, pri čemu je od 167 zatočenika proboj preživjelo njih 12 - rekla je i dodala da je svaka stopa jasenovačke livade natopljena krvlju logoraša.
Parastos za žrtve Jasenovca služili su mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije i vladika pakračko-slavonski Jovan s monaštvom eparhija, dok su za mrtve molili glavni rabin za Hrvatsku Luciano Prelević, jasenovački župnik Đuro Cvitić i glavni imam sisački Alem Crnkić. U isto vrijeme su u kripiti spomenika vijence položile logoraške i državne delegacije, a onda i delegacije naroda žrtava. U delegaciji SNV-a su osim Pupovca bili i njegov zamjenik Saša Milošević, šef poslaničkog kluba SDSS-a Mile Horvat i predsjednik stranke Vojislav Stanimirović. Osim njih, počast žrtvama odale su i delegacije koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj, SABA-e RH, Sisačko-moslovačke županije, Općine Jasenovac, saborski zastupnik za 12 nacionalnih manjina Veljko Kajtazi, kao i delegacije Židovske vjerske zajednice Bet Izrael, Grada Zagreba, Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, Matice hrvatske, Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru, saborskog Kluba nacionalnih manjina, Savjeta za nacionalne manjine RH i mnoge druge.
U koloni sjećanja bio je i Slavko Milanović, bivši logoraš, a sada predstavnik Udruženje logoraša Jasenovca iz Beograda koji svake godine polaže vijenac.
- Kako da se ne sećam. To su uspomene na događaje i žrtve koje mi ne daju da zaboravim. Ali to se i ne sme zaboraviti, to treba da se posećuje svake godine i odaje pošta. Kad sam zarobljen na Kozari, bio sam prvo doveden u Jasenovac, baš tu gde je livada, a onda u logor Mlaka, pa u Novsku i do Banove Jaruge - prisjetio se Milanović u razgovoru za 'Novosti'.
