Na raskršću Kralja Milutina i Njegoševe ostaci su rastopljenih svijeća na cesti koji podsjećaju na tvrdo skorenu lavu. Ni obilna kiša što se obrušila nad ovaj dio Evrope ove godine u maju nije to uspjela saprati. Na žičanoj ogradi OŠ Vladislav Ribnikar visi nepregledna masa sasušenog cvijeća koje još uvijek nitko ne miče. Nekoliko stotina metara istočnije uzbrdo, na Vračaru, veliki mural Ratka Mladića čiju je glavu prebrisalo otisnuto crveno srce. Usput, posvuda, plakati koji reklamiraju nastupe ruskih rock bendova i ruskih DJ-eva. Isključivo su na ruskom jeziku.
Dan kasnije će mi poznanik, lokalni novinar, pričati o klubovima i kafe barovima u Beogradu u kojima, samo ako nisi Rus/kinja, moraš unaprijed rezervirati mjesto. I o restoranima u kojima su meniji samo na ruskom jeziku, ništa srpski i/li engleski. Kao i o tzv. influenserima iz Moskve koji prave promo video uratke po Beogradu zgražajući se nad prljavim ulicama grada i ljudima koji ne govore i ne razumiju ruski. Prijateljica, koja godinama iznajmljuje isti stan na Zvezdari, kaže mi da joj je vlasnica stana povisila stanarinu već četvrti put u zadnjih godinu dana. Ima i kodirani cinični uvod u najavu poskupljenja, navodno joj kaže: "M., šta ćemo s ovim ukrajinsko-ruskim ratom?"
Na Kalenić pijaci život u kontinuitetu preživljavanja. "Šabane, kako si?" pita prolaznik prodavača na štandu ofucane starudije, ostataka iz nekih drugih života. "Šta tebe briga kako sam, pitam li ja tebe kako si", odgovara mu ovaj prijateljski, s jakom dozom prepoznatljive surove ironije. Tek koji metar dalje od njih čovjek pored mene – otprilike u kasnim pedesetim godinama života i sudeći prema vanjskom izgledu, rekao bih tipičan novovalovski izdanak – znatiželjno pregledava prašnjave gramofonske ploče razbacane na deki razvučenoj na pločniku. "Koliko ti je ova?" pita prodavačicu. Nećka se da li da je kupi kada čuje odgovor da je cijena 100 dinara (0,90 eura).
Vjerojatno i malo potaknut tom scenom, na susjednom štandu pomno listam gusto složene knjige iz legendarne biblioteke "Reč i misao" čije upečatljive crvene korice prepoznajemo već izdaleka. Sretan sam što pronalazim divno izdanje izbora Lorkinih pjesama. Knjiga je objavljena 1964. u odličnom prijevodu Miodraga Gardića i s korisnim pogovorom Tanasija Mladenovića. Ne dvoumim se, vadim 100 dinara i kupujem je. Na kiosku uzimam tek izašli novi broj tjednika Vreme. Cijena je u rangu tri i pol primjerka Lorkinih "Pesama". Spontano pitanje trafikantici: "Kakvo je vreme, gospođo?" "Ne pitajte me ništa. Ne sme čovek da misli. Ako misli, poludeće", odgovara mi. Konačno dolazim do kafane Kalenić. Naručujem kafu s hladnim mlekom, plus rakija kajsijevača. Račun je visokih 660 dinara. Više od 5 i pol eura, iliti šest i pol antikvarijatnih primjeraka Lorkine knjige. Добро пожаловать в Белград.
