Treba podizati svijest građana i odbaciti konzumerizam kao stil života koji je, nažalost, najčešća nuspojava kapitalističke ekonomije danas. Ta je rečenica dio većeg teksta na jednom od izložbenih plakata postavljenih posred glavne riječke ulice, na Korzu. Plakati su pak dio šireg projekta koji ima za cilj podizanje svijesti građana o zagađenju Jadranskog mora koje se strahovitom brzinom povećava iz godine u godinu. Jedan od većih problema pritom, upozorava nas dotični plakat, jesu loše navike potrošača-građana, oličene primjerice u neosviještenoj i neodgovornoj upotrebi plastičnih vrećica. I znamo već kako dalje ide priča. Plastika završava na dnu morâ i oceanâ, nju jedu ribe – prema recentnim istraživanjima danas svaka druga riba u sebi sadrži plastiku, a donedavno se taj prosjek kretao između dva i 25 posto – ribe jedu ljudi, pa nam se ta ista plastika vraća u organizam s nerijetko fatalnim učincima poput tumora.
No vratimo se mi rečenici navedenoj s početka teksta. U njoj se simptomatično apostrofira konzumerizam – uz apel da ga se odbaci u smislu životnog stila – kao nuspojava kapitalističke ekonomije. Bilo bi to možda lakše za izvesti, makar na mikrosocijalnom individualnom planu, kada bi konzumerizam doista bio tek nuspojava, a ne ono što zapravo jest – nezaobilazan i konstitutivan element u strukturi modernog i suvremenog kapitalizma. Jer još od vremena tzv. industrijske revolucije, razvoja buržoaskog društva i rekonceptualizacije svakodnevnog života u smjeru kreiranja entiteta nazvanih slobodno vrijeme i dokolica, konzumerizam i kapitalizam postat će neraskidivo vezani. Cijelim tijekom 20. stoljeća pojačavat će se opseg komodifikacije slobodnog vremena i dokoličarskih praksi, u tolikoj mjeri da će Henri Lefebvre još početkom 1960-ih primjereno ustvrditi da je svakodnevni život u konzumerističkom kapitalizmu premrežen novim tipom kolonijalizma u tzv. postkolonijalnoj epohi.
Nadalje, od 1970-ih naovamo kapitalizam se rekonfigurira i pojačanom financijalizacijom. Time jača utjecaj bankarskog sektora, raste udio kartičnog poslovanja i kreditiranja, sve važnijom postaje paradigma duga u društvu, a konzumerizam biva sve izrazitije pozicioniran u kapitalističkom sistemu.
Navodimo opća povijesna mjesta kako bismo ukazali na apsurdnost apela da se odreknemo konzumerizma kao stila života, bez izričitog navođenja da je u tom cilju potrebno odbaciti kapitalizam kao takav. Naglasak problema nije na konzumerizmu, već na kapitalizmu. Zato aktivistički imperativi poput spomenutog ostaju jalovi i gestom nas podsjećaju na već staru, no dobro poznatu te u sridu pogođenu dijagnozu društvenog stanja potkraj 20. i u osvit 21. stoljeća koju je zloslutno zapisao Fredric Jameson: ljudima je danas lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma.
