Novosti

Politika

Gasni spin

Prebacivanje pitanja povlačenja 230 milijuna eura dobiti Naftne industrije Srbije u državni budžet u sferu morala sugerira da ušteda na uvozu ruskog plina nije zanemariva, pa se srpske vlasti ne žele olako odreći privilegije koju Srbija još ima pri kupnji ruskog plina

Large daska

Direktor MMF-a za Srbiju Donal Mekgetigan poručio da će cijene energenata morati rasti (foto Kopaonik Biznis Forum)

Srbija je prošle godine uvoz energenata platila 6,8 milijardi eura, 3,9 milijardi eura više nego u 2021. Podatak je iznijela guvernerka Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković na otvaranju jubilarnog 30. Kopaonik biznis foruma. "Srpski Davos", kako mu tepaju mediji, ove se godine bavi problemom "Otpornost ekonomije u neizvjesnim vremenima – Ključni izazovi za Srbiju i Zapadni Balkan". Vremena su pak neizvjesna ponajprije zbog inflacije i energetske krize koje haraju Europom i svijetom na krilima rata u Ukrajini.

U tih 3,9 milijardi eura koliko je Srbija lani više platila za uvoz energenata, 2,5 milijardi je otišlo na plaćanje nafte, naftnih derivata i plina. Pritom je rast cijena nafte i plina "krivac" za 85 posto od ukupno 2,5 milijardi više plaćenih eura, a rast njihovog uvoza za tek 16 posto. Skuplji energenti jedan su od dva ključna pokretača inflacije i u Srbiji. Guvernerka Tabaković tvrdi da je "u Srbiji na kretanje inflacije u 2022. pre svega uticao rast svetskih cena hrane i energenata. Konkretno, doprinos cena hrane i energije u ukupnoj međugodišnjoj inflaciji kretao se između 65 i 70 odsto."

Inflacija se u Srbiji na početku ove godine počela smirivati i padati, a Jorgovanka Tabaković očekuje da će krajem 2023. biti dvostruko niža nego na njezinom početku. Svoju optimističnu prognozu guvernerka NBS-a gradi na prognozi po kojoj se "na globalnom nivou očekuje dalje postepeno smirivanja inflatornih pritisaka". Tabaković dodaje da "pored smirivanja globalnih inflatornih pritisaka, procena je da će smanjenje globalne neizvesnosti, zajedno sa ubrzanjem privrednog rasta u Kini, postepenim uravnoteženjem tržišta energenata u Evropi i daljim otklanjanjem zastoja u međunarodnim lancima snabdevanja, podstaći globalni oporavak od druge polovine ove godine. Naravno, ostaju i globalni rizici kao što je kretanje cena energenata, indirektni efekti povećanih cena energenata i industrijskih sirovina iz prethodnog perioda, kao i faktori s tržišta rada koji još utiču na rast bazne inflacije u mnogim zemljama. Procena je i da bi snažniji rast Kine mogao da utiče na novi rast cene energenata i drugih primarnih proizvoda, ali za sada ne u meri da naruši opadajuću putanju inflacije."

I dok se guvernerka NBS-a Jorgovanka Tabaković uglavnom bavila vanjskim generatorima inflacije i energetske krize u Srbiji, predsjednik Fiskalnog saveta Srbije Pavle Petrović je i na Kopaoniku ponovio da se Srbija mora uhvati ukoštac s nataloženim problemima u svom energetskom sektoru, prije svega u njegovim javnim poduzećima Elektroprivredi Srbije i Srbijagasu. Srbija je za pokrivanje njihovih gubitaka lani iz budžeta platila 1,2 milijarde eura, a u ovoj godini planira izdvojiti dodatnih milijardu eura budžetskog novca. Pavle Petrović zbog toga poručuje da bi budžetski deficit bio minimalan, a budžet "prilično stabilan" ako bi se iz njega "sklonio energetski sektor", odnosno prestalo plaćati gubitke EPS-a i Srbijagasa.

Pritom Pavlović izlaz vidi prije svega u reformiranju poslovanja EPS-a i Srbijagasa te u postupnom i kontinuiranom rastu cijena struje i plina koje su srpske vlasti zbog socijalnog mira ograničavale i držale daleko ispod njihovih tržišnih vrijednosti. S Pavlovićem se slaže i novi direktor MMF-a za Srbiju Donal Mekgetigan. Podsjetivši da je novi dvogodišnji stend baj aranžman MMF-a sa Srbijom vrijedan 2,1 milijardu eura zasnovan na "reformi energetskog sektora i javnih poduzeća", Mekgetigan je s Kopaonika poručio da će "cene energenata morati da rastu i to je suština programa. Cene struje i gasa ne smeju da ostanu na tako niskom nivou. EPS bi trebalo da postane akcionarsko društvo, da prođe kroz program restrukturiranja zbog dosadašnjeg lošeg upravljanja i malih investicija".

Čini se, međutim, da Pavlović i Mekgetigan kucaju na već otvorena vrata jer su srpske vlasti još lani pokrenule promjene u EPS-u, smjenom poslovodstva i boljom organizacijom proizvodnje i poslovanja, kao i angažiranjem norveških savjetnika za izradu plana reformi koje bi u EPS-u i realizirali norveški stručnjaci. Usto je počela i dizati cijene struje i plina. Srbija je lani uvoz struje platila skoro 1,6 milijardi eura i tako se iz dugogodišnjeg izvoznika struje preselila među njezine uvoznike. No od konca prošle godine i to se opet počelo mijenjati.

Reagirajući na najnovije spominjanje EPS-a kao grešnog jarca srpske energetike, njegov v.d. direktor Miroslav Tomašević poručio je da "EPS jeste bio u krizi, ali već od poslednjeg kvartala 2022. posluje pozitivno i tada je zabeležen pozitivan rezultat od 5,8 milijardi dinara (oko 50 milijuna eura)". Tomašević potom nabraja za koliko su u međuvremenu smanjeni troškova poslovanja u EPS-u i koliko je porasla proizvodnja struje pa zaključuje: "EPS je u ovoj godini u trgovini električne energije na slobodnom tržištu u plusu za skoro 30 miliona evra. I procene poslovanja u 2023. su pozitivne, jer je u ovoj godini planiran prihod od oko 500 milijardi dinara i profit od 20 milijardi dinara, što će omogućiti nastavak finansijske stabilizacije i rast kompanije."

Zanimljivo je da se u raspravama i sporenjima o stanju i perspektivama srpskog energetskog sektora, a posredno i čitave srpske ekonomije, vrlo rijetko spominje Naftna industrija Srbije (NIS) koja je u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma. RTS-ova novinarka Anica Telesković u svom tekstu "Koliko Srbiju košta rat u Ukrajini i zašto: Šest milijardi evra za energente i pun ćup ruskih rezervi", objavljenom u RTS-ovu Oko magazinu, naglasila je da je "za kompaniju sa većinskim ruskim vlasništvom u Srbiji – prošla godina bila rekordna. NIS je ostvario profit od 789 miliona evra, što je skoro dvostruko više od cene po kojoj je Gaspronjeft kupio ovu naftnu kompaniju. I to je najveći profit koji je neka kompanija ostvarila u Srbiji. Ikada."

Kako je srpska država vlasnik 29,8 posto dionica NIS-a, Telesković se glasno pita: "Hoće li po tom osnovu Srbija nešto prihodovati?" i odmah citira predsjednika Vučića koji je gostujući na RTS-u odgovorio da je to "moralno pitanje" jer "Da li je fer u uslovima kada su u ratu da im uzimate više nego prethodnih godina ili ćete da dozvolite da neko i u ovakvim uslovima ostvaruje ovakve profitne stope, a da državi u kojoj to ostvaruje ne ostavlja ništa? Tako da je to sudar ta dva principa." Anica Telesković, međutim, dodaje da bi "u srpski budžet ruski vlasnik NIS-a, u skladu sa našim vlasničkim udelom, na ime dividende trebalo da uplati 230 miliona evra. Osim ako Gasprom ne odluči da reinvestira dobit. Za ruski budžet, međutim, odluka je već doneta. Minus koji se pojavio u kasi Vladimir Putin je odlučio da popuni vanrednim uplatama. Strategija takozvane opšte mobilizacije prihoda biće ostvarena tako što će sve državne kompanije, uključujući i Gasprom i Gaspromnjeft, morati deo dobiti da uplate u državnu kasu."

No da se ne radi samo o "moralnom pitanju" ukazuju i sljedeći podaci koje Telesković također navodi: "Iz statistike spoljne trgovine vidi se da smo samo uvoz gasa i nafte, odnosno ono što u najvećoj meri uvozimo od Rusije, platili 4,6 milijardi evra. I to je čak osam puta više nego prethodne 2021. Uvoz gasa Srbija je jednim delom platila Rusiji po povoljnijoj ceni, u skladu sa međudržavnim sporazumom. Ostatak je plaćala po tržišnoj. Međutim, u jednom trenutku gas je bio skuplji i od 4.000 evra za 1.000 kubika. Sada je ispod 600 evra za 1.000 kubika. Međudržavnim sporazumom s Rusijom cena gasa je jeftinija od tržišne, vezana je za naftnu formulu, pa se u zavisnosti od cena nafte menja, ali u maju prošle godine, kada je sporazum dogovoren, 1.000 kubika plaćali smo po ceni od oko 400 evra. Sada je cena nešto povoljnija jer je nafta u međuvremenu pojeftinila. Sporazum pokriva 2,2 milijarde kubika, a naše ukupne potrebe za gasom su oko tri milijarde kubika."

Dakle, Srbija je dvije trećine uvezenog ruskog plina platila jeftinije od njegove tržišne cijene, a koliko je pritom uštedjela nije objavljeno. Je li ušteda veća od 230 milijuna eura koliko bi Srbija trebala dobiti iz profita NIS-a? Vučićevo prebacivanje pitanja povlačenja 230 milijuna eura NIS-ove dobiti u srpski budžet u sferu morala, sugerira da ušteda na uvozu ruskog plina nije zanemariva, pa se srpske vlasti ne žele olako odreći privilegije koju Srbija još uvijek ima pri kupnji ruskog plina. Pogotovo ne u "neizvjesnim vremenima" o kojima se i na Kopaonik biznis forumu naširoko raspravlja i govori.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više