Kako komentirate to što je novi ministar kulture razriješio Stručno povjerenstvo za neprofitne medije?

Ministar je ovu odluku donio skandalozno brzo. Vidi se da se jako trudio pokazati što mu je važno. Ne znam je li ovo prioritetni problem u Ministarstvu. Po meni, trebalo je proći neko vrijeme da se cjelovito upozna sa situacijom i potom donese odluku. Osobno znam neke ljude koji su bili članovi Stručnog povjerenstva, a neke samo po njihovom javnom radu, i sve ih svrstavam među vrhunske intelektualce. Koliko sam upoznata s kriterijima, mogla bih reći da su bili sasvim jasni. Vjerujem da su članovi Povjerenstva prosuđivali, prije svega, na temelju raznolikosti sadržaja neprofitnih medija koji promiču ljudska prava. Njihov mandat u Povjerenstvu zakonski bi trajao do kraja godine i sigurna sam da se ništa loše ne bi dogodilo da im je dopušteno da do kraja obave svoju zadaću.

U javnosti se pokušava stvoriti slika da neprofitni mediji predstavljaju ‘uhljebe’ koji troše milijune kuna poreznih obveznika.

Sad kad se cijelo srednjostrujaško novinarstvo urušava, neprofitni mediji su niša gdje se mogu pročitati stavovi koje je nemoguće naći u drugim medijima. Neprofitni mediji donose analize događaja i komentare koje ne objavljuje ni javna ni komercijalne televizije. Sve su to razlozi zbog kojih je bitno da svako društvo koje njeguje pluralizam i slobode, koje uvažava svakog čovjeka, podržava takve medije. Osim toga, među ljudima koji pišu svoje tekstove u neprofitnim medijima su i priznati novinari, ljudi koji su novinarstvu dali svoj život. I nikako nisu uhljebi. Novinari u neprofitnim medijima ne žive od velikog novca države, baš suprotno, oni samo preživljavaju.

Neprofitni mediji lani su dobili samo dva promila državnog proračuna.

Iznos izdvojen za neprofitne medije je mali, ali to je bila velika novost koju je napravilo Ministarstvo kulture u tom dijelu svog rada i vjerovala sam da je to neupitno. Loše je ako će početi prelamati odluke na neprofitnim medijima, jer građanima treba omogućiti što više pogleda na situaciju u društvu. No ako vlast želi poslušne građane, koji neće imati priliku pročitati ništa osim onoga što im serviraju mainstream mediji, onda je ukidanje sredstava za neprofitne medije odluka kojom će postići upravo suprotno. Ako će se na taj način sprječavati ono što se nekome ne sviđa, kad-tad će doći do pucanja koje nikome ne treba, posebno ne državi. U svakoj demokratskoj državi mora postojati i jak civilni sektor i nitko ne smije zabraniti izražavanje sudova i iskazivanja nezadovoljstva. To je suština demokracije. Oni koji to misle spriječiti krenuli su u potpuno krivom smjeru. Udar na novinare je postupak van pameti. Novinari moraju zastupati sve nas, to je njihova temeljna uloga. Osim toga, što će nam novinarstvo koje neprestano ne sumnja i ne preispituje odnose u društvu? Ne smijemo se osloniti samo na to da nam preko društvenih mreža političari šalju svoje poruke; potrebno nam je da imamo mogućnosti saznanja o onome što se krije u pozadini tih izjava. Imamo i pravo na zezanje, satiru i sarkazam, a sve to nam na razne načine trebaju omogućiti mediji.

Kamo vodi ofanziva na neprofitne medije?

Kako bi predstavnici odnosa s javnosti rekli: kad se dogodi nešto grozno – to je ‘izazov’. No, ja ne bih voljela da novinari nestanu dok traje sadašnji izazov. Problem je kako slobodno izvještavati i boriti se za svoje stavove ukoliko se nalazite u egzistencijalnim problemima. No, iako zbog straha za budućnost mnogi novinari imaju takav problem, vjerujem da postoji kritična masa pameti koja će uvidjeti da ovakva situacija nije dobra.