>

novosti logo

Kultura Kultura

Neprijateljska propaganda: Trećerazredni program

Nakon najavljenih promjena na Trećem programu Hrvatskoga radija preostaje nam pripremiti se na otužni jesenski prizor HRT-a koji tetura javnim prostorom u posmrtnom refleksu jedne pro(lu)pale kulturne politike

Shema rekvijema

Istekao je rok za prijavu na najuzaludniji natječaj u zemlji: kada ovaj tekst bude objavljen, znat ćemo imena ljudi koji su se odlučili kandidirati za poziciju glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, unatoč tome što je Nadzorni odbor odmah nakon raspisivanja najavio da će konkurs poništiti. Novoga ravnatelja naime treba potvrditi Sabor, a kako se on u međuvremenu samoraspustio, poništavanje natječaja čini se kao jedini logičan izbor. Početkom septembra, kada aktualnom vršitelju dužnosti ravnatelja Siniši Kovačiću i njegovoj ekipi istekne šestomjesečni mandat, na čelu HRT-a će tako po svemu sudeći završiti stečajni upravitelj, kojeg tek treba imenovati Trgovački sud. Situacija dakle bez presedana: politička vlast koja je imenovala v.d. rukovodstvo raspala se nakon samo pet mjeseci, novi je natječaj raspisan pro forma, nakon poništenja natječaja slijede elementi stečaja… Ve de vedete, međutim, ne obaziru se na blisku perspektivu vlastitoga kraja, nego vrijedno kroje jesensku programsku shemu: najnovije promjene potpisuje privremena ravnateljica Trećeg programa radija Nevenka Dujmović, koja je ukinula ‘Jutro na Trećem’ Ivice Prtenjače i Srđana Sandića, dvije emisije ovogodišnje dobitnice nagrade HND-a za radijsko novinarstvo Ljubice Letinić i nekoliko drugih smetnji u programu kako bi oslobodila eter za naslove poput ‘Duhovnih profila’ i ‘Popularne duhovne glazbe’. Opširnije o pretvaranju Trećeg u trećerazredni program u novom broju ‘Novosti’ piše Igor Lasić, a nama preostaje pripremiti se na otužni jesenski prizor HRT-a koji tetura javnim prostorom u posmrtnom refleksu jedne pro(lu)pale kulturne politike. Urednicima novih emisija sugeriramo stoga da se pri izboru glazbenih priloga orijentiraju na mise za pokojnike: ionako čitava programska shema zvuči poput rekvijema.

Zahtjevi neprofitnih medija

Nasuprot popisu promjena na HRT-u, koji se čita kao odjavna špica desničarske medijske politike, stoji popis zahtjeva koje pred buduću vladu postavljaju neprofitni mediji. Okupljeni u Mrežu emancipacije E-net, njih devet (portali Crol, Forum, Lupiga, Slobodni Filozofski, Tris i Zarez, časopis Nepokoreni grad, Radio 808 i Radio Student) u sedam su točaka skicirali uvjete za razvoj novinarstva neovisnog od političkih i tržišnih utjecaja, posvećenog informiranju javnosti o relevantnim temama i tretiranog, u skladu s tim, kao javno dobro. Traže nastavak rada na medijskoj strategiji, abortiranoj u prethodnom mandatu lijevoliberalne koalicije, zatim osiguravanje supstancijalnih i transparentno raspodijeljenih javnih sredstava, dodjelu televizijskih i radijskih frekvencija neprofitnim nakladnicima… ‘Jedino pluralističan sustav javnih, komercijalnih i neprofitnih medija u kojem se posebna pažnja posvećuje novinarskom radu, transparentnosti vlasništva te održivim i stabilnim modelima javnih potpora može osigurati ostvarivanje javnog interesa u medijima’, zaključuju. Ne sumnjamo da će im nova lijeva koalicija na valu predizbornog entuzijazma većinu toga obećati. Još manje sumnjamo kako će je – osvoji li najesen vlast – na obećanja trebati podsjećati.MN: Internetski interesi

Baš kao što sedam tisuća evropskih portala ovih dana u velikoj prosvjednoj akciji podsjeća središnje tijelo Evropske unije za regulaciju elektroničkih komunikacija BEREC da se Unija prošle godine obavezala osigurati tzv. internetsku neutralnost. Pojednostavljeno, riječ je o zakonskom sprečavanju velikih provajdera poput Deutsche Telekoma ili Vodafonea da sami određuju koji će sadržaji korisnicima biti dostupni brže i lakše, a koji sporije i teže. Telekomunikacijski giganti godinama su lobirali upravo za takav, ‘nejednak’ razvoj mreže, pošto kontrola prometa, jasno, znači i mogućnost dodatne naplate pojedinih sadržaja. Pa bismo naposljetku dobili nešto poput ‘dvotračnog interneta’: bržeg za one koji mogu platiti više, sporijeg za ostale. Još sredinom 2015. činilo se da je bitka aktivista za onlajn ravnopravnost dobivena, ali danas, čitajući prijedlog regulative koji je BEREC stavio na javnu raspravu, lako je uočiti zakonske rupe kroz koje korporacije mogu izvući enormne profite. Konkretno, dozvoljeno im je da poduzmu ‘razumne mjere upravljanja onlajn prometom’ kako bi ‘preduhitrili prometna zakrčenja’. Konkretnije, mogu sami nagađati kada će se promet zakrčiti, pa ga onda ‘razumno’ usporiti ili ubrzati. Još konkretnije, nitko im brani da prometom upravljaju po vlastitom nahođenju, a stručnjaci predviđaju kako će zbog toga nastradati prvenstveno korisnici VPN-a (virtualnih privatnih mreža) i BitTorrent servisa. Ako vam se formulacije BEREC-ove pravne regulacije ne čine – kako da kažemo – dovoljno konkretnima, do 18. jula na stranici www.savenetneutrality.eu možete potpisati i poslati unaprijed pripremljen službeni prigovor. Kasnije će biti kasno: nakon što nova pravila stupe na snagu preostaje njihova ugradnja u nacionalna zakonodavstva, pa će institucionalni razvoj interneta napraviti novi korak u smjeru interesa big businessa.

Oglasno novinarstvo

A ponešto o tim interesima mogli smo doznati na nedavnom zanimljivom suđenju u Kölnu. Ondje je njemačka multimedijska korporacija Axel Springer – vlasnica, između ostalih, ‘Die Welta’, ‘Bilda’ i ‘Business Insidera’ – dobila spor protiv daleko skromnije kompanije Eyeo, koja se bavi blokiranjem reklama na internetu. Eyeov program za marketinšku higijenu Adblock Plus diskretno je naime propuštao i korisnicima prikazivao neke manje iritantne oglase, a firma je uvrštavanje na ‘bijelu listu’ oglašivačima poput Springera pritom naplaćivala; više to neće smjeti činiti. Mimo zabrane Eyeovog prikrivenog internetskog reketarenja, sama praksa blokiranja reklama proglašena je, na sreću, legalnom, pa će nakon svega, čini se, u povijesti novinarstva ostati zapisane tek riječi kojima je Springerov odvjetnik sudu pojasnio što njegovom klijentu točno znači oglašavanje: ‘Osnovni je posao ove tvrtke da isporuči reklame posjetiteljima. Novinarski sadržaj je samo sredstvo kojim privlače čitaoce da pogledaju oglase.’ U te je dvije rečenice stala kompletna perspektiva internetskog novinarstva ostane li u šapama velikih kompanija, bude li se evropska regulacija prilagođavala željama korporacija i zanemare li vladajući upozorenja na presudni značaj javne podrške novinarskom radu, poput onoga što ga je uputila naša mreža neprofitnih medija.

Seks s kovanicom

Za kraj, umjesto hrvatskih i evropskih medija, jedna britanska komedija. Dok Brexit jede svoje političke očeve, a Unija se trese od referendumskog šoka, otočki se kulturnjaci i dalje ljute na odluku nerazumnih masa: o klasnim premisama njihovog antidemokratskog bijesa pisali smo u prošlom nastavku ‘Neprijateljske propagande’. U međuvremenu se međutim pojavila reakcija koja zaslužuje još malo pažnje: objavljeno je prvo književno djelo inspirirano Brexitom. Roman ‘Pounded by the Pound’ (u slobodnijem prijevodu: ‘Jebala ga funta’) nosi podnaslov ‘Pretvoren u geja zahvaljujući socioekonomskim implikacijama britanskog napuštanja Evropske unije’, pripada bizarnom mikrožanru znanstvenofantastične gej pornografije i pripovijeda o naivnom mladiću kojeg u distopijskom, postbrexitovskom Londonu zavodi golema kovanica funte po imenu Perber. Naokolo patroliraju leteća reptiloidna stvorenja zadužena za kraljičinu sigurnost, umjesto Temze kulja lava, a seks velike kovanice i glavnog lika opisan je, navodno, vrlo detaljno i sugestivno. Autor skriven iza pseudonima Chuck Tingle, naposljetku, nije bilo tko: prošle se godine plasirao u finale poznate nagrade za fantastičnu književnost Hugo, a napisao je, između ostalog, romane o orgijama s dinosaurima i seksualnim avanturama zgodnog jednoroga Cecila.

1/1