>

novosti logo

Gotovo nedužni

Ako Vrhovni sud zaista oslobodi HDZ krivnje jer je u međuvremenu ukinuto kazneno djelo zbog kojega je ta stranka prvostupanjski osuđena, Sanader će ostati jedino ratnoprofitersko i korupcijsko čudovište

Prije četvrt stoljeća, na početku uspostavljanja višestranačke parlamentarne demokracije, politika je zajahala sudbenu vlast i pravosuđe i nikako da s njih sjaše. Otpori dijela sudaca lomljeni su njihovim smjenama, čistkama i protjerivanjem iz sudbene vlasti. Vjekoslav Vidović, prvi predsjednik Vrhovnog suda kojega je izabrao višestranački parlament, i većina tadašnjih sudaca Vrhovnog suda smijenjeni su jer su se usudili usprotiviti direktnom miješanju političara u sudske procese. Naime, u prvim ratnim mjesecima Tuđmanova je politička vrhuška odlučila da sve osobe koje su pritvorene i osumnjičene da su sudjelovale u srpskoj oružanoj pobuni mogu biti razmijenjene za zarobljene hrvatske branitelje i prije nego što se pravomoćno okonča sudski postupak protiv njih. Politika se tada beskrupulozno umiješala u sudske procese koji su tek započinjali i ishod im se nikako nije mogao znati.

Vidović i većina sudaca Vrhovnog suda tome su se javno usprotivili, zgroženi činjenicom da politički moćnici mogu osumnjičene osobe, i prije nego što im se sudski utvrdi krivnja ili nevinost, izvući iz pritvora i razmijeniti ih za zarobljene hrvatske branitelje. Unatoč uvjeravanjima, ali i oružanim prijetnjama, većina tadašnjih sudaca Vrhovnog suda nije ustuknula jer su znali da je to uvod u pretvaranje sudova u političke sluškinje. Zbog toga su prognani iz sudačkih redova, a brojni osumnjičenici razmjenjivani su za zarobljene hrvatske branitelje kao na tekućoj traci…

Dresiranje sudaca koje je tada započelo traje i danas. Mnogi među njima i tada su pristali da, po principu Pavlovljevog efekta, odgovaraju na zov politike i sude i presuđuju po njezinu diktatu, najčešće kao suci kasnije ukinutih vojnih sudova. Mnogi suci koji su u to vrijeme politički dresirani danas su na ključnim sudačkim dužnostima i ne mogu se odvići stečenih navika, iako su se i vrijeme i okolnosti naizgled radikalno promijenili. Proteklih je dana, naime, u medijskom prostoru puno gorkih suza proliveno zbog odluke Ustavnog suda da poništi presude zagrebačkog Županijskog i Vrhovnog suda protiv Ive Sanadera u slučajevima Hypo i Ina-Mol i vrati ih na ponovno suđenje. Suze teku zbog toga što je Ustavni sud svojom odlukom navodno minirao općeprihvaćenu volju zakonodavaca da ustavnim promjenama omogući naknadno procesuiranje svih ratnih profitera i privatizacijskih kriminalaca koji su pljačkali hrvatske građane i državu dok se ginulo za slobodu domovine. Ustavni sud se optužuje da ne poštuje volju ustavotvorca, da konzervativno tumači zastaru, da se kao politički sud miješa u ovlasti redovnih sudova i pokušava umjesto njih suditi i presuđivati…

Prije dvadeset i kusur godina političari su odlučili da je oportuno iz pritvora pustiti Željka Ražnatovića Arkana i Gorana Hadžića, umjesto da im se sudi za ono za što su bili osumnjičeni, a potom su taj nezakoniti presedan pretvorili u princip koji su primjenjivali na brojne, uglavnom anonimne građane, koji su bez suđenja osuđivani na razmjenu zarobljenika i praktički protjerivani iz Hrvatske. Današnji političari nedavno su odlučili da će svoje poštenje i antikorupcijske kapacitete dokazivati progonom ratnog profiterstva i privatizacijske pljačke, ali i političke i državne korupcije, pa su sucima kreirali ustavni i zakonodavni prostor da s naknadnom pameću kazne makar neke od onih koji su se u prošlosti nekažnjeno bogatili na račun države i njezinih građana.

Sucima je prvi šaka dopao bivši premijer Sanader: sudili su mu kao ratnom profiteru i korupcijskom magu koji je nezakonito grabio kako bi punio svoje džepove, ali i HDZ-ove crne fondove. Kako sada stvari stoje, županijski i vrhovni suci nemaju dvojbi da je Sanader kriv, i kao ratni profiter i kao korumpirani političar, u svim sudskim procesima u kojima mu se sudi. S njim će biti osuđena samo nekolicina pokajnika koji su priznali da su se i sami okoristili dok su mu pomagali u pljački, a svi drugi koji su sa Sanaderom odlučivali o štetnim i koruptivnim nedjelima pretvoreni su u nevine svjedoke.

Ako se ostvare najnovije medijske najave da će Vrhovni sud u slučaju Fimi-Media osloboditi krivnje i HDZ jer je u međuvremenu, gle slučajnosti, zakonskim promjenama ukinuto kazneno djelo zbog kojega je ta najstranka u hrvatskoj povijesti prvostupanjski osuđena, Sanader će ostati sam samcat kao ratnoprofitersko i korupcijsko čudovište, koje se neznano kako izrodilo u okrilju hrvatske političko-državotvorne idile.

Hrvatska je na Sanaderovom primjeru pokazala i sebi i svijetu da je spremna i sposobna osuditi i najmoćnije političare zbog ratnog profiterstva i korupcije. I sve bi to bilo u redu da suci u svojim presudama nisu kreativno i fleksibilno tumačili zakonske odredbe kako bi Sanadera osudili jer se navodno iz aviona vidi da je kriv. Ustavni sud je u odluci o poništenju presuda u slučajevima Hypo i Ina-Mol sucu Ivanu Turudiću i vrhovnim sucima ukazao upravo na taj kreativno-fleksibilni dio njihovih presuda kojima su prekršili Sanaderova ustavna prava, ali i počeli uspostavljati sudsku praksu po kojoj će se i drugim optuženicima za slična kaznena djela ubuduće moći suditi na sličan ‘kreativan’ način koji ponajprije slijedi političku ‘volju ustavotvorca’ i, naravno, javnosti, a ustavne i zakonske norme prilagođavati od slučaja do slučaja.

Ustavni suci zato od Županijskog i Vrhovnog suda traže da u ponovljenom procesu objasne zašto Sanaderu u slučaju Hypo nisu sudili po zakonu koji je vrijedio u vrijeme počinjenja djela nego po zakonima koji su kasnije stupili na snagu; da ovaj put prije nego što mu sude najprije utvrde je li nastupila zastara u tom predmetu; da precizno i na zakonu utemeljeno objasne zašto je uzimanje provizije od Hypo banke ratno profiterstvo a ne obično kazneno djelo; da objasne zašto su Sanadera osudili kao ratnog profitera jer je ostvario znatnu a ne nesrazmjernu korist. Traže i da županijski i vrhovni suci u novoj presudi navedu razdoblje u kojemu se može počiniti kazneno djelo ratnog profiterstva i privatizacijske pljačke, jer se u različitim zakonima navode različiti datumi početka i kraja rata, a kako je Sanaderovo suđenje prvo suđenje za takva nedjela, bit će obrazac i za buduća suđenja…

I u slučaju Ina-Mol ustavni suci navode slične razloge zašto su ukinuli presude Županijskog i Vrhovnog suda, tražeći da u ponovljenom postupku doslovno primijene zakonske odredbe poštujući Sanaderova ustavna prava, jer ako ih prekrše dok njemu sude, kršit će ih i kad budu sudili svima koji će se eventualno naći u Sanaderovoj koži, kao što su se prije 25 godina mnogi građani našli u Arkanovoj i Hadžićevoj koži i bili razmijenjeni, a da im u sudskim postupcima nije dokazana krivnja. Ogromna većina sudaca tada je to tolerirala, poslušno slijedeći političku volju ustavotvorca i zakonodavca.

Da su se tada masovno oduprli Tuđmanovoj političkoj vrhuški, ali i rabijatnijem i ekstremnijem dijelu javnosti, danas Ustavni sud vjerojatno ne bi trebao zagrebačkim županijskim i vrhovnim sucima crtati da moraju poštivati sve aspekte Ustava i zakona i kad sude i onima koji su, poput Sanadera, već ‘dokazano’ krivi i unaprijed osuđeni, jer će nakon njih na red za suđenja zbog sličnih kaznenih djela doći i drugi građani čija krivnja nije tako ‘evidentna’ i čije presude neće odjeknuti diljem Hrvatske i svijeta.

1/1