>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Jovan Nedić

Gulikoštvo na djelu

Usporedba mađarskih cestarina s hrvatskima: Prevoziti putnika na budimpeštanski aerodrom iz Baranje, košta sedam puta manje nego na zagrebački

Slavonci i Baranjci često u svijet putuju preko mađarskog glavnog grada, a pošto je onuda nedavno putovao potpisnik ovog članka, sad ima priliku opisati neke svoje utiske s takvih putovanja.

Od Belog Manastira do budimpeštanskog aerodroma ima oko 250 km. Zato treba računati na 1000 km putovanja ako nekoga vozite do tamo i ako ćete ga dovesti kući nakon povratka iz svijeta. Pritom veći dio puta vozite mađarskim autoputem M6 od Mohača do Budimpešte, čiji je početak od Belog Manastira udaljen tridesetak kilometara, a potom kružnim autoputem oko Budimpešte s oznakom M0.

Na mađarskim autoputevima nema naplatnih kućica pa se na početku ne morate zaustavljati da biste uzeli karticu te na kraju ponovno zaustavljati da biste platili vožnju. U Mađarskoj vam za to treba vinjeta, koju možete kupiti npr. na benzinskoj pumpi u Belom Manastiru. Vinjeta košta 78,26 kuna i vrijedi deset dana, što znači da vi putnika koji se vraća u okviru tim deset dana u Budimpeštu možete odvesti i dovesti za manje od 20 kuna po turi. Da i ne spominjemo da se u tih deset dana po mađarskim autoputevima možete voziti koliko vas je volja, bez ikakvih ograničenja i maltretiranja dugim čekanjima na naplatnim rampama.

Usporedimo to s Hrvatskom! Kad bi putovali npr. sa zagrebačkog aerodroma i kad biste se vozili na aerodrom i poslije išli po putnika, to bi vas samo za cestarinu koštalo čak – 540 kuna. Zašto? Pa zato što trenutno jedna vožnja od Osijeka do Zagreba košta 135 kuna i kad to pomnožite s četiri dobijete iznos od 540 kune.

Mogli bismo to opisati i ovako: Svaki državljanin Mađarske u glavni grad može otputovati i vrati se u desetodnevnom razdoblju uz plaćanje cestarine od 10,67 eura i pritom se ostalim danima vozikati autoputevima do mile volje. Državljanina Hrvatske iz Osijeka i okoline, cestarina za odlazak do glavnog grada i povratak stajaće 36,83 eura, a čim se ponovo priključi na autoput, ponovo će i – platiti. Treba li iz toga zaključiti kako je standard hrvatskih građana mnogo veći nego mađarskih i kako ovi prvi bez problema plaćaju višestruko skuplje cestarine? Ili možda hrvatski autoputevi pružaju mnogo veću komociju nego mađarski? Ma hajte, molim vas!

1/1