Smisao otvorenog političkog angažmana zagrebačkog odvjetnika Ante Nobila sastoji se u tome da se pokuša otkinuti poneki postotak glasova aktualnom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, odnosno koaliciji platforme Možemo! i SDP-a u glavnom gradu.
Konkurencija spomenutoj koaliciji na, uvjetno rečeno, lijevom krilu političkog spektra relativno je tanka (Davor Bernardić i Pavle Kalinić), a Nobila se u javnosti, kad je riječ o svjetonazoru, doživljava ljevičarom, pa će među biračima ljevice agitirati da glas povjere nekom drugom a ne Tomaševiću ili da ostanu kod kuće na dan izbora.
Naravno da se poznati odvjetnik ne kani baviti politikom ozbiljno i na duže staze, mada izjavljuje da su mu cilj parlamentarni izbori za tri godine: o neozbiljnosti, uostalom, svjedoči i to što mu se projekt zove Pravi socijaldemokratski pokret (Pravi SDP).
Nobilu treba samo jednokratno sredstvo za pokušaj zbunjivanja birača i brzo nanošenje što veće izborne štete Tomaševiću i strankama koje ga podržavaju, e da bi u sretnom scenariju vlast u Zagrebu preuzeo netko naklonjeniji njegovim ambicioznim poslovnim planovima. To je legitimno, ali realizacija privatnih materijalnih interesa i privatna osveta pogrešni su motivi za politički angažman, pogotovo kad su ti motivi jasno vidljivi već na prvi pogled.
Nepolitička motivacija za ulazak u političku utakmicu, osim toga, ruši Nobilovu vjerodostojnost kad govori o financijskim malverzacijama povezanim sa zagrebačkim Hipodromom, neovisno o utemeljenosti ili neutemeljenosti optužbi koje iznosi na račun aktualne gradske vlasti.
Mislav Herman (Foto: Josip Regović/PIXSELL)
Nobilo je naprosto krivi čovjek za pokušaj kriminalizacije Tomaševića, platforme Možemo! i SDP-a, kao što je i sam pokušaj njihove kriminalizacije prilično isprazna izborna strategija, naročito kad na tome inzistiraju ljudi i partije što su sudjelovali u vlasti Milana Bandića ili nisu imali prigovora na Bandićev model vladanja, model prožet korupcijom, klijentelizmom i različitim oblicima pogodovanja interesnim grupacijama. Tekući združeni napad glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, odvjetnika Nobila i HDZ-a na Možemo! prije će mobilizirati i homogenizirati glasače sklone lijevo-zelenoj platformi nego što će ih navesti da dignu ruke od te opcije.
Ako se izuzme povremeno komunikacijsko nesnalaženje te sporost i tvrdoglavost u pogledu rješavanja komunalnih problema, poput prometa, zbrinjavanja otpada i javnog prijevoza, ključni propust aktualne zagrebačke vlasti jest taj što u prošle četiri godine nije uspjela u dovoljnoj mjeri preuzeti – vlast.
Za tom vrstom kritike, međutim, ne poseže Tomaševićeva konkurencija: među njima je više onih koji zagovaraju ili priželjkuju povratak na staro. Spomenuti propust posljedica je uske kadrovske baze, odnosno svojevrsne nepovjerljivosti kojom se Možemo! štiti od novih ljudi, pa onda i od novih ideja te od svježih i drukčijih zamisli o lijevim politikama i razvoju Zagreba. Tako su sami sebe donekle osudili na unutrašnje opstrukcije, skrivene nagazne mine i teško porađanje iskoraka u glavnom gradu.
Marija Selak Raspudić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Tomaševićev protukandidat ili protukandidatkinja u izglednom drugom krugu direktnih gradonačelničkih izbora doći će s desnog dijela političke scene. Ondje vlada poprilična gužva: Mislav Herman (HDZ), Marija Selak Raspudić, Tomislav Jonjić, Trpimir Goluža (Most i HSP), Ivica Lovrić... Tko će ući u drugi krug ovisit će u velikoj mjeri o idućih tridesetak dana kampanje. Kako sada stoje stvari, čini se da su tome najbliži Herman i Selak Raspudić, ali teško da će i jedno od njih dvoje dobiti više od petnaestak posto glasova.
Selak Raspudić u drugom bi krugu protiv Tomaševića imala veće šanse nego Herman, jer je, prvo, neusporedivo politički nadarenija i uvjerljivija od HDZ-ova kandidata; drugo, ima iza sebe pristojan rezultat na predsjedničkim izborima prije tri i pol mjeseca; i treće, Selak Raspudić ima potencijal da uzme više glasova na centru nego što bi mogao Herman. No to neće biti dovoljno za pobjedu nad Tomaševićem. Vidjet ćemo kako će drugi poraz u manje od pola godine utjecati na nastavak političke karijere Marije Selak Raspudić.
Što se tiče sastava Gradske skupštine, Možemo! i SDP bit će blizu većini, no ako se nastavi dosadašnje SDP-ovo apstiniranje od kampanje u Zagrebu udaljenost od većine mogla bi biti tolika da će im za vlast trebati još jedan relativno snažan koalicijski partner. Ionako nejaki zagrebački SDP pao je u potpunu letargiju nakon što je Iblerov trg – politički logično i pragmatično – odustao od vlastitog gradonačelničkog kandidata i sklopio savez s platformom Možemo!: SDP u Zagrebu ponaša se kao da ih se ne tiču predstojeći izbori i odmiču se od odgovornosti za rezultat, što je siguran put u još dublju irelevantnost.
