>

novosti logo

Harač po glavi stanovnika

Umjesto da dovede u red javna poduzeća i udari po tajkunima i sivoj ekonomiji, vlast u Srbiji odlučila je utanjiti ionako tanke novčanike dijela zaposlenih i umirovljenika

Dugo najavljivane mjere štednje u prezaduženoj Srbiji napokon su poznate: zaposlenima u javnom sektoru i umirovljenicima plaće će, najvjerojatnije već od studenoga, biti smanjene deset posto, s time da se smanjenje ne odnosi na plaće i mirovine do 25 tisuća dinara (oko 220 eura). To je najprije obnarodovao svemoćni premijer Aleksandar Vučić pred kamerama Radio-televizije Srbije, da bi potom narednih dana sve objasnio i ministar privrede Dušan Vujović. Po njemu, oni s mirovinom od 26 tisuća dinara mogu računati na smanjenje mirovinskog čeka za 22 dinara, oni sa 30 tisuća ostat će bez 1100 dinara, oni sa 40 dobit će manje 3300 dinara mjesečno… Najavio je i da bi najviše mirovine mogle biti smanjene od 12 do 15 posto, a za sve plaće od 25 do 100 tisuća dinara harač neće biti veći od deset posto.

Tako je ispalo da premijer ipak ima 'meko srce', kako to reče jedan od bivših ministara Lazar Krstić (ministri financija su vrlo potrošna roba u Srbiji), koji je podnio ostavku zato što nije prihvaćen njegov prijedlog da udar na plaće i mirovine bude najmanje 20 posto. Fiskalni savjet je pak, podržavajući smanjivanje plaća u javnom sektoru i mirovina, predlagao da to bude 15 posto, usput spominjući i to da konsolidaciju državnog budžeta treba usmjeriti i na dovođenje u red državnih i javnih poduzeća, koja državu koštaju oko tri posto BDP-a, tražeći usput da struja odmah poskupi 15 posto.

Statistika sa svojom varljivom računicom tvrdi da je prosječna plaća u Srbiji negdje oko 400 eura, a da za potrošačku košaricu mjesečno treba najmanje 200 eura više, no činjenica je da taj prosjek drže visoke plaće u javnom sektoru, u privatnom su one i dvostruko niže, a pravi su sretnici oni kojima plaća redovito stiže svakog mjeseca. Ipak, Vlada je udarila tamo gdje joj je najlakše, bez obzira na upozorenja da nerijetko jedan umirovljenik izdržava nekoliko članova obitelji; dovoljno je znati podatak da je na razini cijele Srbije stopa nezaposlenosti mladih ljudi 52,8 posto. Udarom na plaće i liječnika, i profesora, i medicinskih sestara, ali i mirovine, planira se ušteda u budžetu od oko 400 milijuna eura, ali ostaje pitanje gdje će se uštedjeti još 350 milijuna, koliko su vlasti zacrtale.

Vlada je udarila tamo gdje joj je najlakše, bez obzira na upozorenja da nerijetko jedan umirovljenik izdržava nekoliko članova obitelji; dovoljno je znati podatak da je na razini cijele Srbije stopa nezaposlenosti mladih 52,8 posto

Na stranu to što je udar na mirovine i neustavan i nezakonit. O tome jasno govori presuda (Grudić protiv Srbije) Evropskog suda za ljudska prava, u kojoj se kaže: 'Sud smatra da postojeća stečena prava na penziju podnosilaca predstavke predstavljaju imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Dalje, obustava isplate penzija u pitanju od strane RFPIO jasno predstavlja mešanje u mirno uživanje njihove imovine.' Dodaje se da manjak novca u Fondu za penzijsko osiguranje ne može biti razlog za djelomično ili potpuno obustavljanje isplate penzija. Pitanje je i da li će taj Fond – a morao bi, riječ je o stečenom pravu – izdavati nova rješenja umirovljenicima kojima se otima dio mirovine. U svakom slučaju, nije isključeno da će posla imati i sudovi, sve do Ustavnog suda Srbije i Evropskog suda za ljudska prava.

Onoga gdje se trebalo, prije nego što se udari na vlastite građane, početi sa uštedama ima prilično: porezni dugovi javnih i drugih poduzeća mjere se u milijardama eura (samo privreda duguje više od pet milijardi), tzv. poduzeća u restrukturiranju (njih oko 150) i dalje su rak-rana (radnici u njima eventualno primaju neku crkavicu, a direktori – svi postavljeni po partijskoj liniji – u isto vrijeme ubiru tisuće eura plaće), administracija se množi i svaka vlast, pa i ova, usprkos uredbi o zabrani zapošljavanja u javnom sektoru dovodi svoje partijske ljude, obećanje o ukidanju silnih agencija (također partijskih lena) ne samo da nije ispunjeno, već se i njihov broj povećao, pa je nedavno najavljeno osnivanje još jedne – uz već postojeću Vladinu – agencije za borbu protiv korupcije. Tu je i siva ekonomija, ali i činjenica da mjerama nije pogođen nitko od tajkuna.

Upozorio je na to lider demokrata Bojan Pajtić, koji smatra da bi najveći teret krize trebalo snositi 20 tisuća milijunera Srbije. 'Nije korektno prebacivati odgovornost zbog nesposobnosti vlasti na prosvetne radnike, rudare, sudije, penzionere', kaže Pajtić. Neki ekonomisti također nisu oduševljeni ovim udarom na novčanike građana, videći u tome začarani krug: već je drastično smanjena njihova potrošnja, a tanji novčanici će samo taj trend pojačati. Pritom, povećanje iznosa poreza građanima (u nekim slučajevima drastično, kao što su nekretnine) i privredi neminovno vodi ne do ciljanog smanjenja, nego do povećanja sive zone poslovanja, pa automatski i do smanjenja ubiranja poreza koji pune državni budžet.

Evo kako stvari vidi glavni ekonomist Svjetske banke za Srbiju Lazar Šestović: mjere štednje u Srbiji moraju biti oštrije nego u evropskim zemljama koje su iskoristile krizu da smanje fiskalne deficite, dok je Srbija radila obrnuto. Jedan od glavnih ciljeva fiskalne konsolidacije mora biti štednja u oblastima gdje ima najviše rasipništva, a tek onda u oblastima koje mogu udariti na životni standard siromašnijih slojeva, kao što je smanjenje mirovina jer, kako kaže, uvjeren je da postoji ogroman prostor za uštede u budžetu prije smanjivanja plaća u javnom sektoru i mirovina. Uštede su moguće naročito u rashodima za subvencije, na koje Srbiji godišnje ode oko 1,2 milijarde eura, zatim u kupovini roba i usluga, na koje se troši 2,5 milijardi godišnje, kao i kroz smanjenje broja zaposlenih, kojih ima skoro 800.000 u javnom sektoru. No ta problematična brojka nije konačna, jer zaposlene u javnom sektoru još nitko nije do kraja prebrojao, a postoji i priča da je nakon donošenja uredbe o zabrani zapošljavanja u javnom sektoru – koja se odnosi na primjer i na deficitarne liječnike ili pedagoge u vrtićima – aktualna vlast samo u nekoliko posljednjih mjeseci zaposlila više od 60 tisuća svojih partijskih vojnika, iako MMF traži da se iz javnog sektora otpusti najmanje 25 tisuća zaposlenih.

Kako ankete i dalje pokazuju rast popularnosti premijera Vučića, valja se prisjetiti davnašnje parole koju je rado ponavljao odvjetnik Silvije Degen: 'Glasali ste, gladujte!' U današnjoj Srbiji to posebno vrijedi.