Dr. Helen Yaffe na Sveučilištu Glasgow i Londonskoj školi ekonomije predaje ekonomsku i društvenu povijest Latinske Amerike, s fokusom na Kubu. S njom razgovaramo o kubanskom programu proizvodnje cjepiva protiv Covida-19.
Institut Finlay koji proizvodi cjepivo Soberana odmah je počeo raditi cjepiva sigurna i za malu djecu i sada je Kuba prva zemlja u svijetu koja cijepi djecu do dvije godine starosti
Kuba je proizvela čak pet različitih cjepiva protiv Covida-19, za koja njihove zdravstvene vlasti tvrde da su 90 posto efikasna. Time je postala jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja ima vlastito cjepivo. Kako je do toga došlo?
Kuba je počela investirati u sektor biotehnologije manje od pet godina nakon što je otvorena prva biotehnološka kompanija u svijetu, tvrtka Genentech 1976. godine u SAD-u. Pet godina kasnije Kubanci su kreirali interdisciplinarni forum pod nazivom Biološki front i počeli ulagati za kubanske razmjere značajna sredstva u razvoj medicinske znanosti, farmaceutske i biotehnološke industrije. U znanstvenom kompleksu koji se nalazi u zapadnoj Havani djeluje više od pedeset institucija koje se bave istraživanjem i razvojem, a cjepiva su plodovi njihove suradnje. Kuba dakle ima dugu povijest razvoja inovativnih biotehnoloških proizvoda, a ta povijest ima nekoliko karakteristika koje je čine specifičnom u globalnim razmjerima. Prvo, od samog početka razvoj je izrazito fokusiran na javnozdravstvene potrebe jer je njegova prva aktivnost bila usmjerena na suzbijanje epidemije denga groznice 1980. Tada su počeli razvijati interferon i proveli prvu masovnu javnozdravstvenu kampanju interferonom. Drugi primjer je epidemija meningitisa B također 1980-ih, kada su uspostavili laboratorij kojim je upravljala biokemičarka Concepción Campa i u kojemu je nakon šest godina proizvedeno prvo cjepivo protiv meningitisa u svijetu. Kuba je bila i prva zemlja koja je eliminirala prijenos HIV-a s majke na dijete i prva koja je proizvela cjepivo na bazi sintetskog antigena. Dakle u mnogo toga bili su prvi, zbog čega na globalnom jugu postoji puno veća svijest o njihovim biotehnološkim kapacitetima, naročito u zemljama Latinske Amerike i Kariba gdje se kubanska cjepiva koriste u standardnim imunizacijskim programima za djecu. Kuba je prije pandemije Covida-19 svoja cjepiva izvozila u pedeset zemalja svijeta, ima partnerstva s desetak zemalja globalnog juga, a s Kinom pet zajedničkih projekata.
Medicinski internacionalizam
Kako se zdravstveni sustav postavio prema pandemiji Covida-19?
Zahvaljujući uhodanoj medicinskoj suradnji s Kinom, već u siječnju ondje su poslali tim svojih stručnjaka i zajedno s njima proučavali bolest. Mobilizirali su sve postojeće resurse, trenirali ljude u lukama, hotelima i na aerodromima da prepoznaju simptome prije nego što su imali prvi slučaj, te provodili kampanju od vrata do vrata u koju su bili uključeni i studenti medicine. Istovremeno, njihovi znanstvenici posvetili su se razvijanju lijekova protiv nove bolesti i onih za jačanje imuniteta, a čim su biogenetske informacije postale dostupne počeli su raditi na cjepivima. Od početka rada na cjepivima koristili su vakcinske platforme s kojima imaju 30 godina iskustva, tako da su unaprijed znali i da će ta cjepiva biti efikasna i sigurna i za djecu. Institut Finlay koji proizvodi cjepivo Soberana odmah je počeo raditi cjepiva sigurna i za malu djecu i sada je Kuba prva zemlja u svijetu koja cijepi djecu do dvije godine starosti.
Kuba je desetljećima pod američkim ekonomskim sankcijama. Kolika je to bila prepreka u proizvodnji cjepiva, s obzirom na to da je za razvoj lijekova nužno uvoziti sastojke?
Iz krovne farmaceutske organizacije BioCubaFarma rekli su da je cjepivo Soberana kasnilo upravo zato što su imali problema s nabavom jedne komponente. Biotehnološkom proizvodnjom dominiraju američke kompanije, jednako kao i onim što se sada pokazalo kao problem za cijeli svijet, a to su medicinski patenti. Kubanci su imali problema ne samo s nabavom sastojaka za cjepiva koja su razvijali, već i za proizvodnju normalnih lijekova za svoje domaće stanovništvo, primjerice onih protiv parazita i antibiotika. Na samom početku pandemije u ožujku 2020., kada je direktor kineske kompanije Alibaba Jack Ma zemljama Latinske Amerike poslao donaciju ventilatora i druge medicinske opreme, avioni nisu mogli sletjeti na Kubu jer su u pitanju bili američki avioni. Zatim su pokušali nabaviti ventilatore iz Švicarske, ali su kompanije od kojih su ih ranije nabavljali u međuvremenu kupile američke kompanije, koje su im odbile prodati ne samo nove ventilatore, već i rezervne dijelove za one koje su ranije od njih kupili. Strašna je dihotomija da je Kuba regionalni lider koji ima kapacitet proizvesti domaće cjepivo, ali istovremeno zbog američkih sankcija nema pristup nečemu što je jeftino i što se masovno proizvodi u cijelom svijetu, primjerice špricama. Ni njih nisu mogli kupiti pa su se oslanjali na međunarodne fondove solidarnosti koji su im donirali milijune šprica.
Kuba će prvi put dobiti novac od Srednjoameričke banke za ekonomsku integraciju za jačanje kapaciteta za proizvodnju lijekova za borbu protiv Covida-19. To je velik korak i znak da se zemlje ne žele slijepo držati unilateralne američke politike prema Kubi
U kojoj je fazi odobrenje Svjetske zdravstvene organizacije za upotrebu kubanskih cjepiva i zašto je važno da se to odobrenje dogodi, naročito za zemlje globalnog juga?
Kubanci su najavili da će aplikaciju za odobrenje predati ovo proljeće, dakle kroz koji mjesec, a pregovori s WHO-om već su u tijeku. Najveći problem za dobivanje odobrenja odnosi se na činjenicu da se ono ne temelji samo na efikasnosti i sigurnosti cjepiva, već i na karakteristikama laboratorija i drugih objekata za proizvodnju, što zapravo predstavlja diskriminaciju siromašnih zemalja koje nemaju prvorazrednu infrastrukturu. Kubanci su zato morali investirati da zadovolje te uvjete i pritom trgovati putem trećih strana te se snalaziti na razne druge načine. Zbog američkih sankcija morali su obavljati financijske transakcije ispod radara Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva financija, institucije koja je tijekom desetljeća razrezala milijune dolara globa. Američka blokada ne znači samo da Kubanci ne mogu kupovati proizvode od američkih kompanija, već ni od bilo koje druge ako je više od 10 posto komponenata u tom proizvodu proizvela neka američka kompanija. Također, Kubi se spočitava da nije objavila rezultate kliničkih ispitivanja u recenziranim stručnim časopisima, dok oni tvrde da imaju više puno problema nego inače objavljivati u takvim časopisima koji su ili u američkom vlasništvu ili zastupaju američke interese. No takve se stvari obično ne spominju, već se kubanske farmaceutske proizvode predstavlja kao nekakvu kemiju iz kućnih laboratorija.
Uz javnozdravstvene potrebe, koliko je takozvana medicinska diplomacija jedan od motiva za poduzimanje ovakvog poduhvata?
Kubanski medicinski internacionalizam, kako ga oni zovu, jedan je od glavnih stupova vanjske politike Kube još od početka revolucije. Termin medicinska diplomacija ljudi koriste kada žele implicirati da je u pitanju neka lukava politika kubanske države kojoj je cilj dobiti saveznike, svojevrsni soft power, ali zapravo se radi o politici koja je započela još ranih 1960-ih. Prva misija je bio Čile, zemlja s kojom je Kuba imala antagonistične odnose, a potom i Nikaragva kada je na vlasti bio diktator Anastasio Somoza. Recentnije, odnosno 2005. liječnike su poslali u pakistanski dio Kašmira, iako je tadašnji predsjednik Pakistana Pervez Mušaraf bio saveznik američkog predsjednika Georgea W. Busha i s Kubom nije imao diplomatske odnose. Dakle, bilo je slučajeva da je vlada slala liječnike u zemlje s kojima nije bilo diplomatskih odnosa pa su oni nakon toga uspostavljeni. S druge strane, Kuba liječnike šalje i u najizoliranije regije najsiromašnijih zemalja svijeta, s najmanje političkog utjecaja. Što se tiče prigovora da kubanska vlada za medicinske misije prima novac, to je točno, no u pitanju je trećina svih misija. Plaćanje je stratificirano na način da za trajne misije zemlje plaćaju onoliko koliko si mogu priuštiti, pa će Katar i Saudijska Arabija platiti puni trošak, ali još uvijek manji od tržišne cijene, primjerice uvoza doktora. No tim se novcem subvencionira da najsiromašnije zemlje ne plaćaju ništa. Brigada Henry Reeve funkcionira po principu solidarnosti, pa je takav slučaj bio i 2005. nakon uragana Katrina u SAD-u, kada je 1500 Kubanaca sa ruksacima punima dijagnostičke opreme na aerodromu čekalo let za New Orleans, na što se predsjednik Bush nije ni osvrnuo.
Istina o protestima
Prošlog ljeta na Kubi su održani najveći ikada protesti protiv vlade, a zapadni mediji izvijestili su da su upravo započela suđenja desecima sudionika i da se predviđaju drakonske kazne. Možete li to prokomentirati?
Prije svega bih rekla da treba biti oprezan i uvijek usporediti ekvivalentne kazne za ekvivalentne događaje u drugim zemljama, jer se na Kubu uvijek gleda kritičnijim očima. Protesti prošlog ljeta bili su prvi nasilni protesti na Kubi uopće. No ja sam u to vrijeme bila u Havani i nisam vidjela masovnost o kojoj su izvještavali zapadni mediji. Fact checking portali kasnije su dokazali da su se kao ilustracije tih protesta objavljivale fotografije iz Egipta u vrijeme arapskog proljeća 2011. i one s proslave Prvog maja u Havani. Te su slike objavljivali i vodeći mediji poput New York Timesa i Guardiana. U pitanju su bili džepovi prosvjednika, no za Kubance je i to bilo šokantno jer nikada prije nisu na ulicama vidjeli toliko nasilja, kakvo je uobičajeno na zapadu i za kakvo se također dobivaju drakonske kazne. Bitno je naglasiti i razloge koji su doveli do protesta, prije svega onaj da je regija Matanzasa, gdje je bilo najviše nereda, ujedno jedno od najvećih žarišta pandemije. Da je Kuba uspjela proizvesti Soberanu prema originalnom planu, odnosno da nije bilo prepreka uzrokovanih sankcijama, to bi područje bilo ranije procijepljeno. Ne bi bilo za kubanske uvjete zastrašujućih scena prenapregnutosti zdravstvenog sustava, a to je bio jedan od glavnih razloga za proteste. Također, ljudi su frustrirani jer je ekonomska situacija danas vrlo slična onoj iz 1990-ih, kada je Kuba uslijed raspada SSSR-a utonula u ekonomsku krizu. Zbog nestašica i nastojanja vlade da kontrolira distribuciju svakodnevni su dugački redovi u trgovinama, a ta kriza stvorila je osjećaj straha kojim se onda manipuliralo na društvenim mrežama. Organizatori protesta otvoreno su govorili da će maksimalno iskoristiti redukcije struje, do kojih je došlo zbog nestašice goriva za generatore.
Rekli ste mi ranije da se upravo ovih dana dogodio jedan presedan vezan uz ekonomske sankcije?
Poznato je da je Kubi uslijed američkih sankcija blokiran pristup međunarodnim financijskim institucijama i multilateralnim razvojnim fondovima, a američki Helms-Burtonov zakon propisuje da će američka vlada penalizirati svaku banku ili fond koji Kubi pozajme novac. Zato je velika stvar da će Kuba sada prvi put dobiti novac od Srednjoameričke banke za ekonomsku integraciju (CABEI), koja će joj uskoro isplatiti 46,7 milijuna eura za jačanje kapaciteta za proizvodnju lijekova, dijagnostičke i medicinske opreme za borbu protiv Covida-19. To je velik korak za Kubu i znak da se zemlje ne žele slijepo držati unilateralne američke politike prema Kubi. Mislim da je to i reakcija na činjenicu da se na zapadu događa gomilanje cjepiva i da siromašne zemlje čekaju na kubanska cjepiva jer znaju da će doći do transfera tehnologije i da će cjepiva biti značajno jeftinija i jednostavnija za čuvanje.
