>

novosti logo

Društvo Društvo

Hiljadu Novosti: Prvih 10 godina

Mala i odvažna redakcija Novosti u hrvatski medijski prostor uvodi dvojezičnost i ćirilično pismo, promovira toleranciju i vrijednosti zajedničkog života Srba s većinskim hrvatskim i s ostalim narodima u zemlji

Prvi broj ‘Novosti 7 dana’ u suizdavaštvu Srpskog narodnog vijeća (SNV) iz Zagreba i vukovarskog Zajedničkog veća opština (ZVO) izlazi 17. prosinca 1999. godine, tjedan dana nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, u osvit trećesiječanjskih izbora. Glavni urednik Milan Trbojević najavio je da će Novosti, podnaslovljene kao ‘Samostalne srpske novine’, biti otvorene i da će promovirati toleranciju i vrijednosti zajedničkog života Srba s većinskim hrvatskim i s ostalim narodima u zemlji. Od nove šesteročlane koalicije na čelu s premijerom Ivicom Račanom mnogo se očekuje: reforma pravosuđa kao uvjet za obostrano procesuiranje ratnih zločina i pljačkaške privatizacije, obračun s Tuđmanovom etnonacionalističkom politikom 1990-ih i razbijanje ekonomske izolacije zemlje. Srpska zajednica također traži stvaranje uvjeta za povratak izbjeglica i povrat njihove imovine, uspostavu građanske ravnopravnosti Srba, ali i očuvanje njihovog manjinskog identiteta.

Navedene teme oblikovat će većinu sadržaja Novosti u godinama koje slijede. U hrvatski medijski prostor one uvode dvojezičnost i ćirilično pismo, na kojem se i danas objavljuje dio tekstova. U uvodniku prvog broja pod naslovom ‘Zašto Novosti?’ redakcija lista proklamira nužnost štampanog manjinskog medija: ‘Tko će znati da smo živi ako ne pustimo glasa od sebe? Kako ćemo ovako raspršeni (…) znati jedni za druge ako ne pišemo i ne govorimo o sebi? Bez novina i uopće bez svoje participacije u medijima i mi Srbi, kao i svaka druga manjina, bili bismo osuđeni na brzu i nepovratnu asimilaciju.’

Čekam da prodam Hrvatsko slovo, onda ću izložiti Novosti. Znate, može to netko shvatiti kao provokaciju – kazala nam je iskreno jedna trafikantica koja je prvi broj Novosti na kioscima prodavala ispod pulta

Premda je želja izdavača bila da tjednik postupno preraste u dnevne novine, kao što svoj dnevnik u Hrvatskoj ima talijanska manjina, to se ipak neće dogoditi, a šira javnost s Novostima će se upoznati tek deset godina kasnije, kada one izlaze na kioske. No zato se list od početnih 12 već od drugog broja širi na 16 stranica, a distribuira se unutar srpskih organizacija i manjinskih vijeća diljem Hrvatske u tiraži od pet hiljada primjeraka.

Nastupni brojevi tematiziraju izbjegličke sudbine Srba u Hrvatskoj, piše se o povratnicima i nužnosti elektrifikacije ratom stradalih područja Banije, Korduna, Like, Sjeverne Dalmacije, gdje je povratak najmasovniji. Od skromnih sredstava Vladinog Ureda za nacionalne manjine i pokoje povremene donacije Novosti preživljavaju od broja do broja; u to se vrijeme uglavnom štampaju u malim privatnim zagrebačkim tiskarama. Financiranje će se stabilizirati tek od 2003. godine, kada Ured za nacionalne manjine, nakon usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (2002.), formiranja Savjeta za nacionalne manjine i prvih izbora za manjinska vijeća, povećava novčana izdvajanja za manjinske programe.

Mala i odvažna redakcija Novosti – u prvih stotinjak brojeva sustavno pišu Nenad Jovanović, Marko Roknić, Boro Rkman, Nada Starijaš, Milka Ljubičić, Zorica Mikolaš, Igor Ninić, Milan Mrkalj, Stevan Crnogorac, Ilija Krneta, Milan Cimeša, Tanja Oluić, Nikolina Vujnović, Ratko Relić, uskoro i Mišo Vidović iz Banje Luke, Miodrag Ćopić i Igor Čoko iz Beograda i drugi – objavljuje niz intervjua koji pozivaju na potrebu javne vidljivosti Srba u Hrvatskoj i njihovih institucija. Tako povjesničar Ivo Goldstein kaže da su ‘Srbi dio hrvatske povijesti’, a upravo izabrani predsjednik Republike Stjepan Mesić poručuje: ‘Ohrabriti Srbe na povratak’. Predsjednik Saveza antifašističkih boraca Hrvatske Ivan Fumić podsjeća da su Srbi konstitutivni dio ovog prostora, akademik Ivan Supek ističe da je ‘povratak Srba dobrodošao’, a da je on u interesu Hrvatske u intervjuu Novostima naglašava i pomoćnik ministra vanjskih poslova Josip Paro.

U ljeto 2000. donosimo brojne reportaže o Srbima povratnicima: posjećujemo ih u Oćestovu kraj Knina i u Đevrskama, odlazimo u Liku i Vrginmost, gdje pojedini Srbi ne mogu u svoje kuće jer u njima žive doseljenici iz banjalučke regije – Tuđmanova politika ‘humanog preseljenja’ ondje je u cijelosti zaživjela. ‘Ne idemo nigdje dok država trajno ne riješi naš status’, poručuju doseljeni Hrvati. ‘Što su nas, brate, zvali da se vratimo, kad nam ne daju da uđemo u svoje’, odgovaraju Srbi povratnici.

Posjetili smo Mali Grđevac, selo u okolici Grubišnog Polja koje je nakon rata izbrisano sa spiska naseljenih mjesta jer ga čine samo napuštene, srušene kuće. Pišemo i o krajevima izvan područja povratka, poput sela oko Bilogore ili Marindola, srpske enklave u Sloveniji. Od samih početaka pratimo i relevantne političke i društvene događaje u Srbiji, kao što su Zakon o suradnji Jugoslavije s Haškim tribunalom i hapšenje Slobodana Miloševića. Bavimo se onime što uglavnom prešućuju mejnstrim mediji: birokratskim i ostalim problemima koji prate obnovu kuća srpskih povratnika kao i nekažnjenim ratnim zločinima nad Srbima. Stoga pratimo suđenje Mirku Norcu i gospićkoj petorki, suđenje za zločine u splitskom vojno-istražnom centru Lora, a uspavanu hrvatsku javnost i pravosuđe podsjećamo i na slučaj ratnog zločina koji su u prosincu 1991. nad 18 civila u Paulin Dvoru počinili pripadnici Hrvatske vojske. Karlovački Županijski sud po drugi put oslobađa Mihajla Hrastova, bivšeg pripadnika MUP-a optuženog za likvidaciju 13 zarobljenih srpskih rezervista na Koranskom mostu. Suđenje Hrastovu trajat će ukupno više od 20 godina, sve do pravomoćne presude Vrhovnog suda iz 2015. kojom je osuđen na četiri godine zatvora.

Naš ekonomist svjetskog glasa Branko Horvat u razgovoru za Novosti zalaže se za poništenje pretvorbe i privatizacije koja je upropastila privredu te već tada upozorava da Račanova vlada zagovara tržišni fundamentalizam, odnosno neoliberalnu politiku: ‘Politika koja oslobađa državu od svake odgovornosti je pogubna. To je prisutno samo u kolonijalnim zemljama. Mi znamo kako voditi ekonomsku politiku, ali nas nitko ne pita ni za što.’

Popis stanovništva iz 2001. otkriva posljedice minulog rata, a Novosti upozoravaju na nestanak čitavih naselja sa srpskim stanovništvom i na depopulaciju u pojedinim sredinama: općina Benkovac tako ima 60 posto, Drniš 50, Obrovac 62, a Knin 53 posto manje stanovnika nego 1991. godine. Prema službenim rezultatima popisa stanovništva, u Hrvatskoj živi 4,437.460 stanovnika, od čega 89,63 posto Hrvata, 7,47 posto pripadnika nacionalnih manjina i tek 4,5 posto Srba, što je za dvije trećine manje nego prije rata.

U studenome 2001. izlazi stoti broj Novosti. Problemi s dobivanjem hrvatskih dokumenata, sporost u rješavanju zahtjeva za povrat imovine i strah od tjeralica odbijaju dio izbjeglica iz izbjegličkih kampova u Srbiji od povratka u Hrvatsku.

Od 120. broja glavni i odgovorni urednik je Ninoslav Kopač, a izvršni Nenad Jovanović. Novosti su redizajnirane, a za njih pišu i Davor Gjenero i Jasna Tkalec, svoje priloge imaju Miloš Lalošević, Pero Čimbur, Đorđe Šaula, Jovan Hovan, otac Slavko Zorica, dopisnici iz manjih mjesta Branislav Bukva, Zdravko Jandrić, Borislav Šarić i drugi. Iz Švicarske i s Korduna za Novosti se javlja Milka Kajganić.

Usvajanjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 13. prosinca 2002. stvoren je normativni okvir za cjelovitu zaštitu prava pripadnika manjina. Od veljače 2003. na dvije stranice redovito objavljujemo kraće vijesti iz općina, mjesta i gradića u kojima su većinski zastupljeni Srbi, što je daleka preteča današnje rubrike ‘Kronika’. U Gračacu se tako ostvaruje program stambenog zbrinjavanja, u vrličkim selima napreduju infrastrukturni radovi, a u Vukovaru je osnovana Podunavska slobodna zona za ulagače. Premda su na lokalnim izborima u Kninu Srbi osvojili 36 posto glasova, u gradskoj upravi nije zaposlen niti jedan Srbin.

Nevladina organizacija Human Rights Watch u rujnu 2003. ističe da hrvatska vlada u mnogim aspektima otežava ili onemogućava prava Srba povratnika koji se suočavaju s nizom prepreka pravne i političke prirode: od ukinutog stanarskog prava do suđenja za navodne ratne zločine, pri čemu, upozoravaju Novosti, neki povratnici pri prelasku granice bivaju uhapšeni i pod fabriciranim optužbama za ratne zločine sprovedeni u zatvore. Human Right Watch i State Department također upozoravaju da su suđenja za ratne zločine često etnički pristrana.

‘Hrvatska mora prihvatiti činjenicu da je imala Srbe, da će ih imati i da su Srbi stoljećima sastavni dio hrvatske države’, kazao je u intervjuu Novostima predsjednik SNV-a Milorad Pupovac pred parlamentarne izbore u studenome 2003. godine. SDP s koalicijskim partnerima gubi izbore, a predsjednik HDZ-a Ivo Sanader postaje novi mandatar. Na pitanje novinara Rade Dragojevića neće li iznevjeriti svoje birače ako SDSS uđe u koaliciju s HDZ-om, Pupovac odgovara: ‘(…) kao što je Tuđmanova politika dovela do progona Srba iz Hrvatske, tako je politika Ivice Račana dovela do progona Srba iz hrvatskog političkog života i on je definitivno odgovoran za to. Što se tiče HDZ-a, njegov kredibilitet će se mjeriti prema tome koliko će ići nalijevo, a ne koliko će se širiti nadesno. Što se nas kao stranke tiče, mi jesmo na lijevoj strani, ali nećemo služiti kao lijevi manjinski ukras ničijoj vladi, pogotovo ne Sanaderovoj.’

Sam novi premijer u intervjuu Novostima krajem te godine poručuje: ‘Srbi ne treba da se plaše HDZ-a.’ Početkom siječnja 2004. Sanader je pravoslavnim vjernicima čestitao Božić riječima ‘Mir Božji, Hristos se rodi’, a ta je ‘potpuno normalna civilizacijska gesta’, kako će kasnije napisati u svojoj knjizi, ‘za naše društvo imala učinak atomske bombe’. ‘Hrabar potez nove vlasti’, pišu tim povodom Novosti: uz premijera, Božićnom prijemu SNV-a 6. siječnja 2004. prvi su put prisustvovali pojedini ministri, konkretno Božo Biškupić i Miomir Žužul, te predsjednik Sabora Vladimir Šeks. Osim ove čestitke, Sanader će na kraju ostati upamćen i po drugim gestama koje su imale učinak atomske bombe, primjerice po naglom i nikada do kraja objašnjenom odlasku s funkcije i po korupcijskim aferama za koje mu se i danas sudi.

Račanova vlast nije ispunila očekivanja srpske zajednice: od početka procesa povratka 1995. do kraja 2003. godine povratak u Hrvatsku registriralo je 318.249 povratnika, od čega 210.396 prognanika Hrvata, a Srba samo 107.853, odnosno 34 posto od prijeratnog broja. Novosti objavljuju cjelovite haške optužnice protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka.

Od sredine 2004. ovaj tjednik, koji sada izlazi na 28 stranica, na manjem formatu i jednim dijelom u boji, uređuje urednički kolegij u sastavu Nenad Jovanović, Paulina Lazić i Andrea Radak. Pravoslavni manastir Krku prvi je put posjetio jedan hrvatski predsjednik. Novosti se priključuju predsjedničkoj turneji Stjepana Mesića koji obilazi Srbe u Gračacu, Donjem Srbu, Obrovcu, Kistanjama… Požalili su mu se i Srbi povratnici i hrvatske izbjeglice iz BiH, ali ne jedni na druge nego na vlast koja im ne rješava tekuće probleme. ‘Gospodine predsjedniče, zašto nam nije obnovljena škola, zašto nemamo ambulantu, poštu?’ propitkivali su stanovnici Donjeg Srba predsjednika Mesića.

Novosti otkrivaju da se broj Srba koji su promijenili osobna imena kreće od jedanaest pa sve do 20 hiljada. Samo u Osijeku tokom 1992/93. podneseno je između dvije i tri hiljade zahtjeva za promjenu imena. U 1990. u Hrvatskoj su podnesena 4.752 zahtjeva za promjenu osobnog imena, u 1991. taj je broj porastao na 6.418, da bi se u prvih deset mjeseci 1993. popeo na 14.616 zahtjeva. Nemogućnost zaposlenja, uvrede, prijetnje, a ponekad i fizički napadi glavni su razlozi zbog kojih se Srbi odlučuju na promjenu imena i prezimena.

Početkom listopada 2004. Novosti objavljuju otvoreno pismo u kojem preko 40 javnih osoba upozorava državne institucije na sistematsko višegodišnje uništavanje antifašističkih spomenika. Novosti će o tome uporno pisati i u godinama što slijede, a jednako tako će ustrajno braniti antifašističke vrijednosti, vrijednosti slobode, jednakosti i ljudskih prava.

Nenad Puhovski, redatelj dokumentarca ‘Lora – svjedočanstva’ prikazanog na Zagreb Film Festivalu, smatra da bi njegov film trebao pronaći put do javne televizije. Film u kojem ratni zarobljenici i civili govore o mučenjima što su ih pretrpjeli u zloglasnom vojnom zatvoru HRT je prikazao tek 2007., uz prosvjede nezadovoljnika koji su tražili zabranu emitiranja.

Književnica i buduća nobelovka Herta ller u intervjuu našem listu je kazala: ‘Ljutilo me to što je Hrvatska zaplovila na nacionalističkom valu i što je čitav niz vrijednosti koje su se u prvom trenutku pojavile Tuđman svojim ponašanjem poništavao.’

O Marku Perkoviću Thompsonu, estradnoj zvijezdi desničarske Hrvatske koja svoje koncerte započinje ustaškim pokličem, pisali smo i onda i danas, gotovo bez razlike. Tih godina pjevao je javno ‘Jasenovac i Gradišku Staru’, pjesmu u kojoj se likuje nad pobijenim Srbima. Pravna država na tu činjenicu nije reagirala.

Tekst ‘Ustaški desant na Zadar’ objavljujemo u prosincu 2004., kada je u povodu obljetnice stradanja prosinačkih žrtava tridesetak sudionika skupa u organizaciji udruge ratnih veterana Hrvatski domobran prodefiliralo središtem Zadra noseći sliku Ante Pavelića, a dio članova udruge bio je odjeven u crno, s istaknutim ustaškim znakovljem. Policija je privela samo jednog 60-godišnjaka zbog narušavanja javnog reda i mira, a on se nekoliko dana kasnije u crnoj odori i s ustaškom kapom na glavi prošetao središtem Zadra.

‘Nacionalisti čovjeka srozavaju na razinu životinje’, kazao je u intervjuu Novostima filozof Milan Kangrga i poentirao: ‘Kad sam svojedobno kazao ‘biti samo Hrvat znači još ne biti čovjek’, to znači da samim time što se netko rodi kao Hrvat ili Nijemac, Srbin itd., on nije odmah savršeno biće, pa da onda nema ni lopova, ni ubojica među Hrvatima.’

Nenad Jovanović piše o Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), koja navodno otkupljuje kuće srpskih povratnika bez njihova pristanka. U proces otkupa kuća na području Banije i Korduna, kako tvrde vlasnici, bili su uključeni mešetari koji su radili za APN i koji su ih prevarili. O tome je bio obaviješten i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, a vlasnici koji su na taj način ostali bez imovine najavili su tužbe protiv RH. Također, uoči privatizacije kombinata Belje Novosti pišu o otkazima koji se dijele po nacionalnom ključu. Više od hiljadu Srba, bivših radnika Belja, stoga je zatražilo pravnu pomoć.

Od veljače 2005. u impresumu je kao glavni i odgovorni urednik Novosti naveden Rade Dragojević, koji je operativno na toj funkciji još od svibnja 2004. godine. State Department upozorava na problem povrata imovine srpskih izbjeglica: u općine Korenica, Donji Lapac, Gospić, Udbina i Gračac vratilo se stoga svega petnaestak ljudi, uglavnom mlađe i srednje dobi, u Ravne kotare njih 18, a u Liku nekoliko desetaka. Iako je do kraja 2004. trebala biti vraćena sva imovina za koju su vlasnici zatražili povrat, ostalo je zaposjednuto još 756 kuća čiji su vlasnici Srbi, najviše u Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji.

SDSS je pokrenuo inicijativu za upotrebu ćiriličnog pisma u sredinama u kojima Srbi čine više od jedne trećine stanovništva. Prema rezultatima popisa stanovništva, Srbi to pravo mogu koristiti u 21 općini. S osobitim zanimanjem popratili smo donošenje saborske Deklaracije o antifašizmu, koju su zajednički predložili HDZ, SDP i IDS, a oko koje su se usuglasili svi zastupnički klubovi osim HSP-ova. Budućnost će pokazati da borba za antifašističku demokratsku utemeljenost i opredijeljenost Hrvatske time ni izdaleka nije okončana.

Sredinom dvijetisućitih pisali smo o učestalim napadima na građane srpske nacionalnosti. U Zagrebu je pred Uskrs pretučen 14-godišnjak koji je pomagao kod bogoslužja u pravoslavnoj crkvi, u Benkovcu je premlaćena 16-godišnja konobarica. Dušan Vidić, 81-godišnji umirovljeni oficir JNA, rodom iz Karina Donjeg, nađen je prerezanog vrata na cesti prema selu Kunovcu u Zadarskoj županiji. Minirane su općinske zgrade u Borovu i Trpinji. U Ivoševcima su napadnuti i opljačkani Đuro i Ruža Korolija, u Ostrovici su prebijeni starci Čedo i Miljko Medić.

Te 2005. u list dolaze grafički urednici Ivica Družak i Darko Matošević. Početkom kolovoza izlazi redizajnirano izdanje na 32 stranice i s više boje. Novosti u svom nazivu više nemaju dodatak ‘7 dana’, a štampaju se u tiskari Glasa Srpske u Banjoj Luci u tiraži od pet hiljada primjeraka.

U povodu obilježavanja desete godišnjice Oluje podsjećamo da je iseljavanju više od 200 hiljada Srba prethodio tzv. brijunski sastanak na kojem je velik dio razgovora bio posvećen tzv. rješenju srpskog pitanja. Tadašnji vrhovni zapovjednik Franjo Tuđman je rekao: ‘Treba zadati takve udarce da Srbi praktično nestanu.’ Ni deset godina nakon Oluje hrvatske se vlasti nisu odredile prema zločinima nad Srbima. U tekstu ‘Ratni zločin na petrovačkoj cesti’ Dušan Beslać za Novosti svjedoči o napadu na izbjegličku kolonu od 7. kolovoza 1995. na cesti Bosanski Petrovac – Ključ na lokaciji Bravsko u BiH. Iz ondašnje lapačke općine toga je dana poginulo petero djece, a ukupno je stradalo 22 ljudi. ‘Primijetio sam avion kako kruži oko brda, radi jedan krug i ide prema nama. Sljedeće čega se sjećam jest jaka detonacija od koje gubim svijest’, kazao nam je Beslać, koji je ranjen zajedno s kćeri. On sam nije vidio oznake na avionu, ali drugi iz tog zbjega posvjedočili su nam da se radilo o avionu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva – na repu MiG-a 21 isticala se velika šahovnica.

Širi se krug novinara i suradnika lista: uz dotad najaktivnije, Natašu Petrinjak, Sašu Vejnovića, Igora Ognjenovića, Miloša Laloševića, Dragu Pilsela, Tatjanu Tagirov, Vladimira Arsenijevića i druge, počinju pisati i Srećko Pulig, Dubravko Jagatić, Davor Konjikušić i Mirna Jasić. Novosti tako postaju još sadržajnije, otvaraju prostor onima čiji se glas drugdje ne može čuti i imaju sve više odjeka.

Nakon aktualizirane istrage o ubojstvima srpskih civila u Osijeku tokom 1991. i 1992., u kojoj se spominje i ime Branimira Glavaša, jedan od svjedoka koji je preživio mučenje u kamionu osječke firme Mobilia ispričao je Novostima da su njega i nekolicinu civila i vojnika zarobljenih iz kasarni JNA u furgonu držali 15 dana i cijelo vrijeme tukli, ne dajući im ni hranu ni vodu. Na kraju su ih u podrumu MUP-a, kamo su prebačeni i koji je služio kao svojevrsni istražni zatvor, pronašli predstavnici Međunarodnog crvenog križa.

U prvoj polovici dvijetisućitih pisali smo o uspostavljanju veza između Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, a krajem 2005. pratili smo posjet srpskih predstavnika vojvođanskim Hrvatima i konferenciju omladinskih organizacija nacionalnih manjina u državama regije. U godini službenog otvaranja pregovora Hrvatske o članstvu u Europskoj uniji pišemo o učestalim etnički motiviranim incidentima. Prema izvještaju MUP-a, tokom 2005. bilo je više od 50 napada na objekte Srpske pravoslavne crkve i srpskih organizacija te na građane srpskog etničkog porijekla, dvostruko više nego godinu ranije.

Donosimo reportaže i putopise od Krnjaka, preko Korenice, Udbine i Gračaca, do Knina i Bijelih Voda. Pišemo o tome kako u devastiranom Smokoviću, selu bez struje, mještanima naplaćuju kazne zbog neprijavljenih TV i radioprijemnika. ‘Pod uvjetom da se nastavi provoditi dosadašnjim tempom, elektrifikacija će trajati još pet do šest godina’, predviđa Stanko Janić, tadašnji pomoćnik ministra mora, turizma, prometa i razvitka. No elektrifikacija zbog različitih opstrukcija sljedećih godina usporava i nije završena ni danas.

Na primjeru radničkog zauzimanja pogona Tvornice duhana Zagreb zbog najavljenog preseljenja u istarski Kanfanar Srećko Pulig piše o klasnim borbama u Hrvatskoj: ‘Ratni zločini ne zastarijevaju, a pretvorbeno-privatizacijska pljačka zastarijeva. A koja nas ideologija priječi da i nju ne shvatimo kao dio zločinačkog plana koji za posljedicu možda nije imao direktno ubijanje, nego pauperiziranje i izgladnjivanje masa?’

Dara Janeković, novinarka i publicistkinja, u intervjuu našem listu bez dlake na jeziku pak kaže: ‘Nitko me ne može uvjeriti da se ratovi na Balkanu devedesetih godina nisu mogli izbjeći. Lažu! Htjeli su ratove! (…) A 1991. doživim ovdje, u mom Zagrebu da me neka babetina napadne usred Martićeve ulice i da mi kaže: ‘Četnikušo, još se šećeš po Zagrebu.”

U tekstu pod naslovom ‘Natrag u geto’ Novosti donose Vladin program stambenog zbrinjavanja bivših nosilaca stanarskog prava iz Karlovca, Osijeka, Pule, Petrinje, Siska, Splita, Zadra i Zagreba. Državna je politika sljedeća: izgradit će se 3.600 stanova za srpske povratnike, s tim da bi bivši nosioci stanarskog prava bili samo zaštićeni najmoprimci bez prava na otkup, a ti se stanovi ne bi mogli naslijediti. Sugovornici Novosti ocjenjuju da taj program sadrži dosta elemenata diskriminacije i potvrdu nezakonitih radnji iz 1990-ih, a njegove moguće posljedice su getoizacija Srba u novosagrađenim kvartovima te odustajanje mlađe i obrazovnije populacije od povratka jer nemaju pravo naslijediti stan od roditelja.

U Daruvaru pak nema političke volje da srpska manjina na gradskom radiju dobije emisiju na svojem jeziku, čime se derogiraju ustavnim zakonom zagarantirana manjinska prava. Gradom ravna HDZ-ov gradonačelnik Zvonko Cegledi, koji je izjavio da Srbi putem Radio Daruvara nikada neće slušati ‘Žikino kolo’. Potom je stiglo objašnjenje da nema novca za takvu emisiju, a na kraju da bi emitiranje srpskog melosa umanjilo slušanost Radio Daruvara.

Novosti izvještavaju i o prvim Danima srpske kulture SKD-a Prosvjeta održanima krajem studenoga 2006., ali i donose otvoreno pismo bivših novinarki i novinara Radija 101 koji su se ogradili od huškačkog priloga iz emisije ‘Zagrebački odrezak’. Naime, prilog je bio montiran tako da je svaki odgovor Rade Dragojevića kao organizatora Dana srpske kulture bio garniran ‘duhovitim’ dodavanjem izjava jednog preživjelog – i očito zloupotrijebljenog – hrvatskog zarobljenika i jednog velikosrbina koji govori nešto tipa ‘sve ću, bre, da vas koljem’. Govor mržnje koji se tada obrušio na Dane pratit će, sve do danas, gotovo svaki daljnji iskorak srpske manjine u javnost.

Početkom 2007. u Novostima počinje pisati Petar Glodić, koji 2008. postaje jedan od urednika u našem listu: kao ‘ekspert za terensku problematiku’ uređuje rubriku ‘Sa svih strana’, kasnije ‘Pokrajine’, koje su prerasle u današnju ‘Kroniku’.

U povodu spornog Horvatinčićevog projekta na Cvjetnom trgu i obrane javnog interesa koju organiziraju aktivisti Prava na grad, Novosti donose tekst Dejana Kršića ‘Bandićev kapitalizam bez kapitalizma i demokracije’ i uz njega ‘11 siječanjskih teza zagrebačke civilne scene’ u kojima se opisuje Bandićev model vladavine gradom i zaključuje: ‘Dosad su gradski stratezi, trgovci nekretninama, investitori i privatni građevinski poduzetnici te predstavnici financijskog kapitala samo grubo i nasilno intervenirali u gradsku strukturu/strukturu grada, a riječ je o tome da se ona restrukturira/promijeni.’

Pišemo o javnosti slabo poznatom karlovačkom ‘slučaju Zec’, točnije o zločinu u karlovačkom prigradskom naselju Sajevac, gdje su 5. listopada 1991. ubijeni 14-godišnja djevojčica Danijela Roknić, njezin otac Marko i njegova sestra Dragica Ninković. Danijelinu majku Branku Roknić ubojice su ostavili na životu, uz riječi: ‘Nju nećemo ubiti. Neka pati. To joj je kazna što se udala za Srbina.’ Za ovaj je ratni zločin tek 2013. na devet godina zatvora osuđen bivši pripadnik karlovačke policije Željko Gojak.

Upozoravamo da su prilikom Thompsonova lipanjskog nastupa na maksimirskom stadionu u Zagrebu isticani ustaški rekviziti i da na to, kao ni mnogo puta dotad, nije reagirala ni javna televizija ni policija.

Od travnja 2007. Novosti se štampaju u Vjesnikovoj tiskari u Zagrebu, a na samom kraju te godine počinju objavljivati prilog Privrednik koji na osam stranica izlazi u mjesečnom ritmu – sve do danas uređuje ga Nikola Lunić.

Uoči dolaska Georgea W. Busha u proljeće 2008. u Zagreb donosimo anti-NATO naslovnicu, a Srećko Pulig piše da će američki predsjednik ‘pokušati pomoći svojim vazalima da taj poraz, to povećanje ovisnosti o centru i smanjenje autonomije naše provincije, pokažu svom narodu (i nacionalnim manjinama) baš u obrnutom svjetlu – kao pobjedu’. Pulig uskoro počinje pisati svoju teorijsku kolumnu ‘Relativno naopako’, koja izlazi sve do kraja 2015.

Redakcija Novosti 19. prosinca 2008. objavljuje posljednji pozdrav kolegi i prijatelju, piscu Simi Mraoviću (1966. – 2008.), koji je te godine redovito u našem tjedniku pisao kratku kolumnu ‘Simostar’. Nedavno smo obilježili deset godina od njegove prerane smrti i donijeli njegovu posljednju kolumnu izvorno objavljenu 21. studenoga 2008.

Novostima se početkom 2009. priključuje vrsni novinar i politički komentator Marinko Čulić, čija prva kolumna u novoj redakciji nosi naslov ‘Gašenje hrvatske zvijezde’. U listu je sve prisutniji i novinar Boris Rašeta, koji kasnije postaje naš redovni TV kolumnist.

Otkrivamo bizaran i nečovječan dokument osječkog Okružnog suda, koji je u listopadu 1991. donio rješenje, bez provedene istrage i suđenja, po kojem se bračni par Mihajlo i Ljuba Vuković zbog navodnog pomaganja oružane pobune u cilju stvaranja ‘Velike Srbije’ imaju iz Hrvatske prognati u Srbiju. Zbog svakodnevnih upada vojnika u njihov stan supružnicima nije preostalo ništa drugo nego da postupe po nalogu suda. Saša Kosanović piše o zločinima nad starijim srpskim civilima u Gruborima koje su nakon Oluje počinili pripadnici Specijalne policije – suđenja su na kraju rezultirala oslobađajućim presudama.

Krajem ožujka našem se tjedniku pridružuje dugogodišnji novinar Ferala Igor Lasić. Milan Cimeša piše o povijesti Plive, koja je od socijalističkog farmaceutskog diva postala kapitalistička tabletara i u kojoj je tada oko 800 ljudi dobilo otkaze.

Dovodeći u vezu događaje na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i revolucionarnu ‘68. kao zadnje veliko lijevo gibanje na našim prostorima, Novosti početak blokade FF-a u travnju 2009. obilježavaju naslovnicom ‘Ponovno postajemo svijet’, uz fotografiju transparenta ‘Jedan svijet, jedna borba. Obrazovanje nije na prodaju’.

U srpnju izlazi 500. broj Novosti. Na proslavi jubilarnog broja među prijateljima redakcije bio je i tadašnji novinar Privrednog vjesnika Igor Vukić. Od te 2009. puno je vode proteklo Savom, toliko da je Vukić danas najpoznatiji kao autor revizionističke knjige ‘Radni logor Jasenovac’.

Početkom rujna izlaze prve ‘Uvrede & podmetanja’ Viktora Ivančića, jednog od utemeljitelja Ferala koji je iz Novog lista prešao upravo u Novosti. U studenome pokrećemo internetsku domenu www.novossti.com, a 17. tog mjeseca na konferenciji za medije u Hrvatskom novinarskom domu najavljujemo izlazak Novosti na kioske, koji je ‘splet više povoljnih okolnosti, od volje izdavača da se krene u javnu distribuciju preko trenutne medijsko-političke konjunkture do profesionalnog jačanja lista’, kako su zaključili govornici, urednik Rade Dragojević, kolumnist Viktor Ivančić i u ime SNV-a Milorad Pupovac.

U međuvremenu se Novostima priključila još nekolicina novinara i kritičara: Ernest Marinković, Dragana Bošnjak, Dragan Grozdanić, Tena Erceg, Drago Kovačević, Dejan Kožul, Damir Radić, Bojan Munjin i drugi, suradnja započinje i s našim stalnim ilustratorom Alemom Ćurinom, a ubrzo dolaze i novinari Nikola Bajto i Zoran Daskalović.

‘Iznjedrili smo ćirilicu’ naslovnica je broja 520 od 4. prosinca 2009. kojom smo se, nakon gotovo punih deset godina izlaženja, pojavili na kioscima širom zemlje, u tiraži od osam hiljada primjeraka i s cijenom od deset kuna koja je nepromijenjena sve do danas. Tri hiljade primjeraka lista i dalje se besplatno distribuiralo unutar organizacija srpske manjine u Hrvatskoj, a dio je odlazio u stranačke klubove, Vladu i ministarstva.

Slovenski sociolog Rastko Močnik u nastupnom kiosk-broju Novostima izjavljuje sljedeće: ‘Kao što je svojedobno slogan bio rock muziku u svako selo ili kao što sam smatrao da latinski jezik treba biti za svakog đaka, jer nema nikakvog unutarnjeg razloga da rock ili latinski ne postanu oružje u rukama svjetskog proletarijata, zašto onda ne probati i s parolom – srpska tradicija u svako hrvatsko selo!’

‘Izlazak na ustaško ćoše’, tako je taj iskorak opisao Igor Mandić, koji će neko vrijeme za Novosti pisati kolumnu pod nazivom ‘Zauzeto, Hrvat!’. Aludirao je naime na jedan ugao na, kako je napisao, Trgu Republike bana Jelačića, gdje se 1990-ih u kolportažnoj prodaji nudila, citiramo, ‘svakojaka neo- i proustaška štampa (domaća i uvozna), a desničarski su stekliši rado provocirali izvikivanjem svojih parola’. ‘Tada sam za taj punkt bio skovao naziv ‘ustaško ćoše’, a istini za volju valja reći da je ono unatrag nekoliko godina dezinficirano tako da će se Novosti sigurno moći normalno uzimati s pulta i kupovati bez zaziranja od urokljivih pogleda’, napisao je Mandić.

Stoga smo otišli provjeriti kako stoje stvari na ćošetu: u centru Zagreba broj je gotovo rasprodan, ali primjećujemo i da nas na brojnim trafikama skrivaju među druge novine, stranu štampu ili astrološke magazine. ‘Ne znam kako će ljudi reagirati. Čekam da prodam Hrvatsko slovo, onda ću izložiti Novosti. Znate, može to netko shvatiti kao provokaciju’, kazala nam je iskreno jedna trafikantica koja je Novosti prodavala ispod pulta. ‘Morate i ovu omladinu naučiti ćirilicu, da vas i oni čitaju’, savjetovala nas je s osmijehom druga, aludirajući na srednjoškolce iz obližnje Ekonomske škole koji su krišom pogledavali na našu naslovnicu izloženu na stalku njezina kioska.

Nova era Novosti mogla je započeti.

1/3