Odlukom da u kampanju za nadolazeću seriju izbora uđu s najavom osnivanja paravojske koja je spremna pucati po migrantima, Most se do kraja prometnuo u ekstremno desnu stranku opasnih namjera. Pa ako je ranije uopće postojala ikakva sumnja u njihove ideološke pozicije, koje su se od starta dale iščitati iz činjenice da su Božo Petrov i Nikola Grmoja svoje političke karijere započeli u kleronacionalističkom Hrastu, sada je više nema.
Polaganu sahranu nadideoloških aktivista, za koje su se izdavali u počecima djelovanja na nacionalnoj razini, Petrov i Grmoja su otpočeli onog trenutka kada su se udružili s HDZ-om Tomislava Karamarka. Dovršili su je posljednjih godina, regrutiranjem u svoje redove javno poznatih lica, također bliskih ultrakonzervativnim pokretima, koja su spremna otvoreno reći ono što spomenuti dvojac cijelo vrijeme misli: da bi pravo na pobačaj trebalo ukinuti, baš kao i pravo nacionalnih manjina na osam zastupničkih mjesta u Saboru, a LGBTIQ osobe vratiti u ormare. I na tome, kako pokazuje pregled njihovih najštetnijih inicijativa koji donosimo, ne misle stati.
Granica
Djelovanje Mosta može se opisati svakako, ali gotovo nikako kao dosljedno. Međutim, ipak smo pronašli jednu njihovu inicijativu kojoj je moguće dodijeliti taj epitet. Radi se o slanju vojske na granicu, temi koju u pravilnim intervalima, obično pred izbore, guraju u javnost otkad su stupili na nacionalnu političku scenu. I ne samo to, nego je jedna od prvih stvari koju su s Karamarkovim HDZ-om napravili one nesretne 2016., kada su se nakratko dočepali vlasti, bila upućivanje u proceduru dva zakonska prijedloga s ciljem militarizacije granice sa Srbijom i BiH. Izmjene Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice prije toga nisu pustili u javnu raspravu, već su od Sabora zatražili da ih usvoji po hitnom postupku. Zadržavanju vojske gdje joj je i mjesto, u kasarnama, naposljetku je kumovao pad Vlade.
Mostovce iznimno iritira pravo žene da odlučuje o vlastitom tijelu. Marin Miletić je rekao da je to "jedina stvar koju bi zabranio", a Raspudić svojevremeno ispalio, pa kasnije tvrdio kako je izjava izvučena iz konteksta, da bi to pravo uskratio i silovanim ženama
No Most je ipak pronašao načine kako da tu inicijativu svih ovih godina održi na životu. Recimo, kroz organizaciju presica na kojima se u glavnoj ulozi nalazio Nizar Shoukry, bivši član Glavnog odbora stranke. "Nama nitko neće davati lekcije kako biti human i kako treba postupati prema migrantima", poručio je Shoukry krajem 2018. pa još dodao: "Kada oni vide da vojska stoji uz policiju na granici, znat će da je Hrvatska odlučna u svojoj odluci i da neće dozvoliti prelazak ilegalnih migranata." Pola godine kasnije, tada kao Mostov kandidat za EU-izbore, Shoukry je otišao i korak dalje pa u javnost proturio dvije informacije koje su se ispostavile kao neistinite: onu o "sve većoj agresivnosti migranata i povećanju broja krivičnih prijava povezanih s njima" i navodnom osnivanju gigantskog prihvatnog centra na INA-inom zemljištu usred Slavonskog Broda.
Nakon što je krajem 2019. pukla ljubav Mosta s tim stomatologom porijeklom iz Sirije, na scenu stupa Miro Bulj koji otad svako toliko bulazni o "učestalim napadima naoružanih skupina ilegalnih migranata na hrvatsko stanovništvo" i o tome kako su mu "jedna dlaka ili nokat našeg djeteta važniji nego svi migranti od kojih su pola teroristi". Stav Mosta o potrebi slanja vojske na granicu također zastupaju Zvonimir Troskot i Nino Raspudić, pri čemu je potonji u prime timeu javne TV podržao scenarij pucanja na mlade muškarce koji nezakonito prelaze granicu. I to u momentu kada su se iste teme dohvatili njihovi glavni aktualni politički oponenti iz Penavinog Domovinskog pokreta.
Za dom spremni
U tom kontekstu bit će zanimljivo pratiti kako će Most parirati odluci DP-a da ovogodišnju Kolonu sjećanja u Vukovaru do kraja transformira u proustaški vašar okićen pokličem "Za dom spremni". Most se naime na svojim počecima do određene mjere ograđivao od tog ustaškog pozdrava, tvrdeći da mu nije mjesto u javnom prostoru, jer je, prema riječima Bože Petrova iz 2016., "zatrovan brojnim odnosima".
U svega nekoliko godina došli smo do toga da je vrhuška stranke lani natjerala Zvonimira Troskota da se ekspresno ispriča nakon što je javno ispalio da bi zbog ustaških obilježja "eliminirao" i "procesuirao" branitelje iz redova HOS-a koji su se s proustaškim obilježjima pojavili na obilježavanju akcije "Maslenica". I još gore, do toga da se proljetos, upravo na inicijativu Mosta, "Za dom spremni" zaorilo Saborom. Zasluge i ovoga puta pripadaju Bulju, koji je svoje izlaganje u povodu izmjena Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira završio tim ustaškim pozdravom.
U ovom slučaju ipak apeliramo na povremene provale razuma u govorima Raspudića, koji je svojevremeno na pitanje smeta li mu "Za dom spremni" odgovorio: "Ne vidim zašto bi ga itko koristio danas pored pozdrava 'dobar dan', 'bok', 'hvaljen Isus i Marija'." OK, može i bez ovog zadnjega.
Za narodnu stražu i antimigrantske patrole – Miro Bulj na tiskovnoj konferenciji u Saboru (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Manjine
Kada smo već kod Raspudića i Troskota, podsjetimo da su svoje prve korake u svijet mainstream politike napravili u sklopu referendumske inicijative Narod odlučuje iz 2018. godine. Prvi kao javni zagovaratelj tog projekta iza kojeg je stajala udruga U ime obitelji, usmjerenog na degradiranje prava nacionalnih manjina i statusa njihovih saborskih zastupnika te na povećanje šansi za ulazak u parlament pripadnika ekstremne desnice, a drugi kao jedan od njegovih pokretača.
Mostovi veterani za to su vrijeme navijali za raspisivanje antimanjinskog referenduma i dobar dio spornih zahtjeva naposljetku implementirali u službeni stranački stav. Kada se ispostavilo da inicijativa nije uspjela prikupiti dovoljan broj potpisa, njihov klub zastupnika brže-bolje je u saborsku proceduru uputio zahtjev za ponovnim prebrojavanjem.
Pod egidom pravedne promjene izbornog zakona, svoju agendu nastavili su gurati u nešto drugačijim formatima. Na primjer, kroz organizaciju okruglog stola "Izborni sustav kakav Hrvatska treba" u studenom 2022., kada se među govornicima u zgradi Sabora pojavila bivša tutorica dijela mostovaca Željka Markić i ponovila kako očekuje da se do sljedećih izbora ukine osam mandata nacionalnih manjina.
U Markićinoj maniri nedavno su se uključili i u napade na naš tjednik. Podsjetimo, nakon što nas je Željko Sačić iz redova Hrvatskih suverenista, koalicijskog partner Mosta na predstojećim parlamentarnim izborima, tokom saborske rasprave optužio za "širenje protuhrvatske propagande", Nikola Grmoja poručio je da se Novosti ne bave pitanjima koja su u "interesu srpske nacionalne manjine". Pozvao je i na dokidanje financiranja Novosti iz proračuna, sve dok, valjda, ne počnemo isključivo pisati o načinima izrade folklornih opanaka i slavskog kolača. Međutim, nama su drage i političke teme. Kao ona da je inicijativa Narod odlučuje zapravo bila Mostovo vježbalište za organizaciju nekih budućih referenduma te daljnju polarizaciju društva kojem pripadamo.
Antivax
Moramo biti do kraja iskreni i nešto priznati. Postoji jedna inicijativa Mosta koja nam se svidjela na prvu – zalaganje da se pravo na vodu uvrsti u Ustav. Ali avaj, kad se Petrovu, Grmoji i ekipi omililo bildanje rejtinga na podjelama pa su umjesto za taj referenduma, oko kojeg bi se svi složili, radije usred jednog od većih valova pandemije koronavirusa, po cijenu urušavanja javnozdravstvenog sustava, prionuli prikupljanju potpisa za onaj o ukidanju COVID-potvrda i "stožerokracije".
Miro Bulj se kao gradonačelnik Sinja oglušio na sve preporuke Stožera civilne zaštite, pa je pozvao ljude da u što većem broju dođu na koncert Marka Perkovića Thompsona i druga događanja. Nakon što se broj oboljelih u Sinju potom utrostručio, okrivio je Stožer
Od starta su bili svjesni da njihova dva referendumska pitanja najvjerojatnije neće proći test ustavnosti, na što su ih upozoravali i pravni stručnjaci, ali su i nakon negativnog rješenja Ustavnog suda mogli zadovoljno trljati ruke. Em im je porasla popularnost među antivakserima i ljubiteljima teorija zavjera, koji čine nezanemariv dio hrvatskog društva, em su uspjeli isprovocirati Plenkovićevu Vladu.
Sve to zapravo ne bi bio neki problem da mostovci paralelno nisu uvjeravali građane da se ne cijepe i pozivali ih da krše korona-mjere. Neki nešto suptilnije, kao Marija Selak Raspudić, Nikola Grmoja i Nino Raspudić, koji su u slučaju cijepljenja zagovarali pravo na slobodu osobnog izbora, a Marin Miletić i posve otvoreno, šireći na društvenim mrežama, gdje ga prati mahom mlađa publika, lažne vijesti i paniku, uz tvrdnje da nas velike kompanije žele čipirati.
Miro Bulj se kao gradonačelnik Sinja oglušio na sve preporuke Stožera civilne zaštite, pa je pozvao ljude da u što većem broju dođu na koncert Marka Perkovića Thompsona, Alku, Veliku Gospu i doček Nove godine te na sve to još mjesnim lokalima dozvolio rad nakon ponoći. Nakon što se po svršetku masovnih posjeta Sinju broj oboljelih u tome gradu utrostručio, ponovno je optužio Stožer, zbog čijih su se strogih odluka mladi navodno dali u provod u obližnju Hercegovinu i od tamo donijeli zarazu.
Ustavni sud
Rašireno nezadovoljstvo radom Stožera, ustavnih sudaca, pa i cijele Vlade, čelnici Mosta namjeravali su eksploatirati kroz još jednu referendumsku inicijativu, a onda su odustali od nje jer su, valjda, shvatili da je riječ o teško izvedivom projektu. Iz više njihovih javnih istupa tijekom proljeća 2022. dalo se naime iščitati da će im sljedeća kampanja biti ona za ukidanje "parapolitičkog tijela", "parkirališta isluženih političara" i "jukeboxa političkih želja Andreja Plenkovića", kako nazivaju Ustavni sud.
"Nakon ovakve odluke Ustavni sud nema smisla niti postojati", rekao je Petrov dan nakon što su ustavni suci zaključili da referendumska pitanja iz spomenute Mostove inicijative nisu u skladu s Ustavom. Uskoro je Nikola Grmoja najavio "politički kraj" ustavnih sudaca, a kada su ga novinari upitali o narednim akcijama, odgovorio je kako "o tome još ne žele izlaziti u javnost". I Nino Raspudić svojedobno je izjavio kako "samu funkciju Ustavnog suda treba ukinuti".
"To je jedno čudno tijelo koje se ni ne nalazi u vertikali sudbene vlasti, bez kojeg mi savršeno možemo, koje se popunjava opet nekakvim dealom HDZ-a i SDP-a, gdje sad svatko stavlja svoje, pa imamo neki presjek velike koalicije u toj parasudbenoj vlasti", kazao je u eteru N1 televizije.
Međutim, s Mostovom idejom ovaj put postoji jedan malo veći problem. Taj da bi o ustavnosti referenduma na kojem bi se glasalo o eventualnom ukidanju Ustavnog suda odlučivao – Ustavni sud.
Pobačaj
Ako malo dublje zagrebemo, vrlo brzo dolazimo do zaključka da se Most na Ustavni sud obrušio i zbog odluke iz 2017. prema kojoj ispada da se pravo na pobačaj ne može eksplicitno zabraniti. "U ovoj zemlji je bio i zakon o zaštiti lika i djela Josipa Broza Tita, gdje se ugled diktatora branio zakonom, pa nema više ni diktatora ni zakona", ispalio je Raspudić u istom onom gostovanju na N1.
Raspudić, kao i ostali viđeniji pripadnici Mosta, svi odreda bliski Katoličkoj crkvi, stava su da ljudski život počinje začećem, pa ih pravo žene da odlučuje o vlastitom tijelu iznimno iritira. Do te mjere da je Marin Miletić rekao da je to "jedina stvar koju bi zabranio", a Raspudić svojevremeno ispalio, pa kasnije tvrdio kako je izjava izvučena iz konteksta, da bi to pravo uskratio i silovanim ženama. A u kontekstu to zvuči ovako: "Život je život. Mi imamo svjedočanstva djece koja su danas sretni, razvijeni, ispunjeni ljudi koji su začeti u silovanju u BiH, dakle koji su imali, ne nultu šansu u životu, nego su bili u debelom minusu pa su se uspjeli realizirati kao sretne osobe i svjedoče danas o tim životima... Ne mogu ja kalkulirati sa životom. Ja mogu, ne osuđujući nikoga, gledati sve načine da se da potpora tom životu, pa zašto se svaki ne bi rodio."
Zahvaljujući Mostu, DP-u i Suverenistima, koji su bili među grlatijim protivnicima ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, lani u Saboru nije prošla SDP-ova inicijativa za donošenje liberalnije verzije Zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće. Pošto su SDSS i HSLS glasali za SDP-ov prijedlog, na kraju ispada da je HDZ ponovno spasio Most. Pobačaj je tema kojoj će se Petrov i ekipa svako toliko vraćati. Baš kao onomad HDZ-u.
LGBTIQ+
Mostovci naprosto vole autoritarne pokrete i ličnosti. Miletić je svojevremeno navijao za "barba Putina", po uzoru na poljsku Pravo i pravdu ograničili bi reproduktivna prava žena, a svako toliko posude pokoju ideju Orbánovog Fidesza. Od njih su doslovno plagirali inicijativu da preko donošenja antipedofilskog zakona "zaštite djecu od LGBT propagande".
"Podržavate li moju inicijativu da se što je moguće žurnije izglasa antipedofilski zakon kojim će se uvesti najstrože moguće kazne za pedofile, ali i zaštititi djecu od seksualnih sadržaja i LGBTQ propagande?" upitao je Grmoja 2021. preko društvenih mreža, pa u narednim danima uz pomoć Bože Petrova nastavio razrađivati homofobnu inicijativu. I sve to uoči održavanja zagrebačke Povorke ponosa nakon koje je došlo do napada na sudionike ove manifestacije, što nije bio slučaj prethodnih deset godina.
Iz Zagreb Pridea su prozvali Grmoju i Petrova da su "udarcima, poniženjima i paležu", s kojima su se suočili sudionici povorke, doprinijeli širenjem netrpeljivosti, homofobije te poticanjem na podjele i mržnju, ali su umjesto isprike dočekali novu turu napada. Ovaj put se uz LGBTIQ aktiviste na tapeti našla pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević. Raspudić je sa saborske govornice zatražio njen opoziv "zbog podržavanja javnog seksualiziranja djece". Pravobraniteljica im, naime, smeta jer je na prijavu ultrakonzervativnih obiteljaških udruga odgovorila kako "pojedini prizori na održanoj Povorci ponosa možda nisu bili primjereni za djecu" no da je Zagreb Pride "sadržavao i poruke o neprihvatljivosti nejednakosti i diskriminacije, što može biti poučno za njih". I za djecu i za mostovce.
"Oduzimali su nam temeljne slobode" – Marin Miletić o pandemiji uz Krešimira Pavelića i Gordana Lauca (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Zambija
Koliko točno mare za dobrobit djece zastupnici Mosta pokazali su kada su se uključili u huškačku kampanju s elementima transfobije koja se, nakon uhićenja četiri posvojiteljska para u Zambiji, s desnih portala i društvenih mreža prelila u saborske klupe. Sa svojim aktualnim partnerima iz Suverenista bili su najglasniji u redaljki optužbi na tu temu oko koje, riječima Marije Selak Raspudić, postoje "sumnje u trgovinu djecom".
Njezin kolega Miletić u cijelu je priču upleo i ljevičarske babaroge pa preko mreža poručio da "ova istina o mogućoj krađi djece hrvatskih ljevičara okupljenih oko Možemo i LGBTQ zajednice pokazuje užasavajuću činjenicu kako se i ti 'napredni' odnose zaostalo prema svim zakonima koji im ne odgovaraju".
Rezultat hajke, kojoj su Mostovci dali nemali doprinos, naposljetku se da iščitati iz priopćenja Ureda pučke pravobraniteljice: "Ove objave (rasistički komentari građana, op. a.), osim na osobe uključene u ovaj slučaj, imaju negativan učinak i na druge osobe koje žive u RH, uključujući ranije posvojenu djecu putem međudržavnog posvojenja i njihove posvojitelje. Tome svjedoče i roditelji, odnosno obitelji u Hrvatskoj koje su ranije prošle proceduru međudržavnog posvojenja iz afričkih država, kod kojih ovakve poruke izazivaju strah i nesigurnost, a izloženi su i stigmatizaciji. Jedna nam obitelj u svojoj pritužbi tako ističe kako su svakodnevno izloženi provokativnim pitanjima, sumnjičavim pogledima i ksenofobnoj i rasističkoj atmosferi."
Orešković
Hrvatska je po mnogočemu posebna država. Recimo, za premijera smo imali čovjeka koji nam se zbog nepoznavanja jezika u svom prvom govoru obratio kao "građevinama". Ime mu je Tihomir Orešković, a za njegov dolazak na vlast, gdje je izdržao svega devet mjeseci, podjednako su odgovorni Most i HDZ s kojim su tada bili u koaliciji. Taj kratak period, ispostavilo se, bilo je sasvim dovoljan da nanesu ogromnu štetu u vidu rehabilitacije ustaštva, gašenja neprofitnih medija i smanjenja dotacija za udruge civilnog društva. Most se tada, za razliku od onoga što je danas, nalazio u ponešto sramežljivoj, a zapravo kalkulantskoj fazi, pa se nisu otvoreno izražavali o navedenim temama, ali su zato prešutno prelazili preko svake zamisli iz kuhinje Tomislava Karamarka i Zlatka Hasanbegovića.
Oreškovića je, saznali smo kasnije, na čelo Vlade zapravo doveo HDZ jer je uvjet Mosta bio da Karamarko ne bude premijer. A te Vlade ne bi bilo da Božo Petrov nije prekršio svoje predizborno obećanje, ovjereno i kod javnog bilježnika, da neće koalirati s nekom od stanaka koja je upravljala Hrvatskom u proteklih desetak godina. Da se poslužimo izjavom njihovog bivšeg člana Stipe Petrine: "Tko s vragom tikve sadi u podne, popodne mu se obiju o glavu."
Osnivanje
Počelo je tako da su u kampanji za parlamentarne izbore 2015. godine, pokušavajući se s lokalne razine uspeti na nacionalnu, tvrdili da su neideološka opcija te da ih isključivo zanimaju reforme koje će Hrvatsku učiniti efikasnijom i transparentnijom državom. Građanima razočaranima u duopol HDZ-a i SDP-a zapravo su uspješno prodali priču o tobožnjem trećem putu i na lažnim obećanjima u prvom navratu uspjeli ostvariti 19 zastupničkih mjesta.
A onda je malo-pomalo postalo jasno da Most nije centar, za što su se izdavali u svojim počecima, već da dobrano naginju desno. Zbog toga su, uostalom, njihovu stranku i klub zastupnika u međuvremenu napustili svi koji su imali imalo liberalnije stavove, poput Vlahe Orepića i Marka Vučetića. Dvojac Petrov-Grmoja njihova mjesta popunio je bračnim parom Selak-Raspudić, fanatičnim vjeroučiteljem Miletićem i tako onaj Most s početka, koji navodno nije zanimala ideologija, prometnuo u klerikalno-desnu opciju sa sve češćim izletima u ekstremizam, gdje se, izgleda, namjeravaju utaboriti do kraja.
"To što sad rade je pozicioniranje na rubnoj desnici. Iskorištavaju emociju domoljublja i tako pokušavaju doći do nekih tema koje su im sada u centru pažnje", komentirao je svojevremeno Orepić Mostovu antivaksersku kampanju pa u nastavku opisao suštinu njihove politike – traženje konflikta kako bi osigurali vidljivost.
Drugim riječima, Most se u svega nekoliko godina uspio upisati u sami vrh liste najvećih prevara u modernoj povijesti hrvatske političke scene. A konkurencija je bila zbilja žestoka.
