>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Igor Mrkalj

Imenima glinskih ulica i trgova negira se antifašistička borba

Brojne Glinjanke i Glinjani smatraju da ponovno imenovanje Ulice Žrtava fašizma ne bi bila samo gesta dobre volje, već ispravljanje bar jedne pogrešne odluke iz 1995. godine. Razvijanjem kulture sjećanja odalo bi se priznanje humanističkoj i antifašističkoj tradiciji grada koji pamti i bolje dane

Današnja Glina svoj urbani razvoj duguje nekadašnjoj glinskoj vojnoj utvrdi, čija je gradnja počela 1735. s ciljem da onemogući sve češće turske napade na teritorij Austrije. Do 1745. završeni su radovi na uređenju obrambenih zidova i bedema, a iste godine u Glini je ustrojena i Prva banska pukovnija. Međutim, usporedo s vojnim, razvija se i civilni život u naselju, koje se formiralo izvan utvrde. Tako nam plan Gline iz 1821. otkriva imena prvih glinskih ulica: to su bile Kroatische Gassen (Hrvatska ulica) i Wallachische Gassen (Vlaška ulica).

U razdoblju od 1824. do 1827. u samom središtu Gline grade se, gotovo istovremeno, dvije impresivne građevine: katolička crkva sv. Ivana Nepomuka i pravoslavna crkva Rođenja Presvete Bogorodice. Bio je to pouzdan znak da se Glina počela sve više razvijati, ne samo kao vojno, nego i kao političko, gospodarsko i duhovno središte Banske krajine. Pa ipak, plan Gline iz 1860. otkriva nam da se nekadašnja Kroatische Gassen sada zove Zirovacer Gassen, što bi odgovaralo nazivu Žirovačka ulica, obzirom da vodi prema mjestu Žirovac, južno od Gline. S druge strane, nekadašnja Wallachische Gassen nazvana je Griechische Gassen, što bi odgovaralo nazivu Grčka ulica, obzirom na vjerski sastav stanovništva. No plan Gline iz 1860. donosi i naziv jedne nove ulice, koja se razvila duž nekadašnjeg vanjskog bedema: njeno ime je Carlstadter Gassen ili Karlovačka ulica, obzirom da vodi prema Karlovcu.

U razdoblju od razvojačenja Vojne krajine 1871. do njenog pripojenja civilnoj Banskoj Hrvatskoj 1881., pojavljuje se još nekoliko novih imena, uglavnom za već postojeće ulice. Tako se u povijesnim izvorima nekadašnja Vlaška ulica sada zove Srpska ulica, da bi narednih godina ponijela naziv Peleševa ulica, jer se u njoj nalazi kuća poznatog glinskog trgovca Petra Peleša. S druge strane, za nekadašnju Hrvatsku ulicu, udomaćio se naziv Žirovačka ulica, premda se ponegdje javlja i naziv Gospodska ulica, po svemu sudeći zbog nekoliko zidanih katnica, koje su svojim izgledom odudarale od ostalih kuća. U povijesnim izvorima također se spominje Zelena ulica, koja se nalazila u blizini rječice Maje.

Nakon potpunog odlaska vojske iz grada 1892., stara glinska utvrda, njezina vježbališta, vojni vrtovi i park postaju dio gradskog područja. Tada je uređen Jelačićev trg, nazvan po banu Josipu Jelačiću, nekadašnjem zapovjedniku Prve banske pukovnije. Tada je uređena i dotad zapuštena stara ulica u kojoj se sadi drvored i uređuje šetalište, javlja petrinjski list ‘Banovac’ u rujnu 1893. Ova ulica nosi ime Filipovićeva, po austrougarskom generalu Franji Filipoviću, koji je imao značajne zasluge za uređenje kanala za odvod rječice Maje koja je čestim poplavama plavila Glinu, kao i zbog zasluga što je preostali novac upotrijebio za nadogradnju drugog kata školske zgrade.

Filipovićeva ulica, u kojoj se nalazi pravoslavna crkva te niz jednokatnih kuća i važnih državnih ustanova, s vremenom preuzima ulogu glavne gradske ulice. Ona dobiva dodatnu protočnost kada je u njenom produžetku probijena Kolodvorska ulica, koja je otvorena nakon izgradnje željezničke pruge Sisak-Karlovac 1903. Prema povijesnim razglednicama tog vremena, u Glini također postoje Vatrogasna i Petrinjska ulica, dok se Žirovačka podijelila na dva dijela: donji dio, koji se ponovno zove Hrvatska ulica, i gornji dio, koji je zadržao ime Žirovačka. Uz već postojeću Karlovačku ulicu, tako je ostalo sve do kraja 1918. i sloma Austro-Ugarske monarhije.

Plan Gline iz 1821. otkriva imena prvih glinskih ulica: to su bile Kroatische Gassen (Hrvatska ulica) i Wallachische Gassen (Vlaška ulica)

Prvo službeno i organizirano imenovanje glinskih ulica u Kraljevini SHS dogodilo se najranije 1919., a najkasnije 1924., kako nam otkriva Katastarska mapa porezne općine Gline. Riječ je o vrijednom kartografskom izvoru, koji je nezaobilazan u iščitavanju imena glinskih ulica u novoj, zajedničkoj državi. Tako su nekadašnja Filipovićeva ulica i Jelačićev trg preimenovani u Trg kralja Aleksandra. Nekadašnja Karlovačka postala je ulica Kralja Petra Karađorđevića. Bivša Kolodvorska postala je Zrinjskoga ulica, a Peleševa Frankopanska ulica. Petrinjska i Hrvatska ulica zadržale su svoj naziv, dok je Žirovačka postala Ulica Kralja Petra Svačića. Na mapi su ucrtane i tri nove ulice: Majska, Klaonička i Vinogradska. Sve ulice dobile su i dvopismene, latinično-ćirilične table. Nema sumnje da je ovo imenovanje ulica bilo način da se pamti, ali i način da se formiraju i prikažu vrijednosti novog društva, koje je počivalo na glorifikaciji sadašnjosti i slavljenju prošlosti.

Većih, sistematskih promjena imena ulica u Glini nije više bilo, sve do smrti kralja Aleksandra 1934. Tada je na sjednici Općinskog odbora od 29. prosinca 1934. ‘…odlučeno da se Trg Kralja Aleksandra u Glini nazove: Ulica Kralja Aleksandra, dosadašnje Šetalište (op. a. – park) nazove: Šetalištem Kralja Petra II., a Trg u Glini (op. a. – dotad bez imena) da se nazove: Trg Kralja Petra I. Oslobodioca. Kako su ulica, šetalište i trg o kojima je reč na najlepšem mestu u Glini i po svom spoljašnjem izgledu dostojni da nose ovako visoka imena, Ministarstvo se slaže sa izvještajem područnih vlasti i mišljenja je, da se ovo odobrenje može dati’, stoji u odgovoru Upravnog odjeljenja Ministarstva unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije od 11. rujna 1935. Na ovaj dopis stiglo je odobrenje iz Kancelarije Njegovog Veličanstva Kralja, da bi nedugo zatim, 5. listopada 1935., također bila potvrđena ‘izmjena dosadašnjeg naziva Hrvatska ulica u novoodređeni naziv Strossmayerova ulica.’ Da li je tih godina bilo još nekih promjena imena ulica, pokazat će daljnja istraživanja.

Drugi svjetski rat i splet povijesnih okolnosti doveli su do sloma Kraljevine Jugoslavije i stvaranja ustaške NDH, koja je ideološki i politički bila dio ‘Novog evropskog poretka’ pod dominacijom nacističke Njemačke. Nedugo zatim, ustaška država počinje s provođenjem politike uništenja nepoželjnih nacionalnih, vjerskih i ‘rasnih’ dijelova stanovništva, odnosno Srba, Židova i Roma, kao i nepoćudnih Hrvata. Nema za sada podataka o tome kako se ova politika odrazila na imena glinskih ulica u razdoblju od 1941. do početka 1944., kada je Glina oslobođena od ustaško-domobranskog i njemačkog okupatora.

Po dolasku oslobođenja i konsolidaciji nove vlasti, nova gradska uprava izmijenila je pretežan dio imena ulica u duhu antifašističke borbe i lijeve i jugoslavenske ideje. Zapisnik sa sjednice Gradskog Narodnog odbora od 30. ožujka 1948. dokumentira prvo poslijeratno imenovanje ulica u Glini, koje glasi: ‘1. Trg – Trg Bratstva i jedinstva; 2. Filipovićeva – ulica Žrtava fašizma; 3. Žirovačka – ulica Gaćeša Vasilja Narodnog heroja; 4. Karlovačka – ulica Marjanović Jose; 5. Hrvatska – ulica Sedme udarne divizije; 6. Majska – ulica Prvomajska; 7. Kolodvorska – ulica Omladinska; 8. Frankopanska – ulica Saveza boraca; 9. Klaonička – ulica Radnička; 10. Park – Park Narodnog heroja Nikole Demonje; 11. od bolnice preko mosta – Toplička ulica. Prisutni birači jednoglasno su prihvatili ovaj prijedlog u pogledu izmjene naziva ulica u mjestu Glina’, stoji u zapisniku sjednice.

Početkom 1950-ih Glina dobiva još nekoliko ulica, čija su imena bila ukorijenjena u lokalnoj i nacionalnoj tradiciji, kao što su Runjaninova i Mihanovićeva, kojima je pridodana i ulica Ante Kovačića. Zatim je 1964., povodom 20. godišnjice oslobođenja Gline, Skupština općine donijela odluku o promjeni imena Radničke ulice, koja će se ubuduće zvati Ulica 11. siječnja 1944. Iako važna, bila su to pojedinačna imenovanja, sve do 27. studenog 1969., kada je Skupština općine donijela odluku o imenovanju novih 16 ulica u gradu Glini. Ova odluka bila je usko vezana uz prostorni razvitak grada, koji se sve više širio i razvijao. Tako je novootvorena ulica od bolnice do pamučne i drvne industrije dobila ime Ulica 29. novembra, u čast državnog praznika, Dana Republike. Preostale ulice dobili su poznati komunisti i narodni heroji, dok su u blizini nove osnovne i srednje škole imena ulica dobili zaslužni književnici i pjesnici.

Promjena uličnog nazivlja dogodila se i nakon smrti predsjednika Republike. Tada je Gradsko vijeće Gline donijelo odluku da se Trg hrvatskih branitelja preimenuje u Trg dr. Franje Tuđmana

Naredno imenovanje ulica uslijedilo je 27. veljače 1981., kada je odlukom Skupštine općine imenovano još 36 ulica u Glini i jedan trg. Najznačajnija promjena bila je svakako odluka da se nakon smrti predsjednika Jugoslavije dotadašnji Trg Bratstva i jedinstva preimenuje u Trg maršala Tita. Među brojnim ulicama koje su tada dobile nova imena, uglavnom su prevladavali istaknuti revolucionari te poznati društveno-politički radnici. Ulicu je dobio i jugoslavenski nobelovac Ivo Andrić, kao i poznati karikaturist i rođeni Glinjanin Pjer Križanić. Po prvi put Glina je dobila Ulicu 8. marta. Iako idućih godina više nije bilo novih imenovanja, treba spomenuti da je krajem 1980-ih Glina bila razvijenija nego ikada.

Raspad Jugoslavije i ratovi koji su uslijedili potaknuli su 1990-ih potrebu stvaranja novih službenih politika sjećanja (i zaborava) te redefiniranja prošlosti, kojima su kao okvir poslužili antikomunizam i novo nacionalističko tumačenje partizanskog pokreta. Nakon tragičnih zbivanja 1991. i nakon smirivanja ratnih okršaja 1992. godine, tadašnje vlasti u Glini pristupile su formiranju ‘Komisije za promjenu naziva ulica i trgova grada Gline’. Ova komisija uskoro je izradila prijedlog u kojem piše: ‘Većina ulica kojima se mijenjao naziv nosile su imena ličnosti ili institucija koje su bili protagonisti ili glasnogovornici komunističkog režima, a suštinski ništa značajno nisu učinili za ovaj kraj ili srpski narod uopšte’, stoji u izvještaju Komisije od 19. ožujka 1992.

U dokumentu se dalje kaže: ‘Dodjeljujući nove nazive ulica, Komisija je ostala na stanovištu da to budu poznata i provjerena imena iz srpske istorije i kulture, kao i geografski pojmovi vezani uz srpsku istoriju’. Prijedlog komisije prihvaćen je većinom glasova, nakon čega su tadašnje vlasti 30. rujna 1992. donijele ‘Odluku o promjeni imena ulica i trgova grada Gline’. Tako je Trg maršala Tita postao Trg Kralja Petra I. Karađorđevića, Ulica Vasilja Gaćeše – Vuka Karadžića, Ulica Jose Marjanovića – Nikole Tesle, Ulica Saveza boraca – Mihaila Pupina, Ulica 29. novembra – Stefana Nemanje, Ulica 11. siječnja 1944. – Braće Jugovića, itd…. U dokumentu također piše: ‘Stara imena ostaju sljedećim ulicama: Omladinska, Josifa Runjanina, Narodnog ustanka, Ive Andrića, Ante Kovačića, Vinogradska, Toplička, Sedme udarne divizije i Žrtava fašizma’.

Završetak vojne akcije Oluja, kojoj je primarni cilj bio reintegracija teritorija, ali ne i ljudi, označio je i početak namjernog sprečavanja povratka pripadnika srpske manjine, koji su željeli da se vrate i nastave živjeti u Hrvatskoj. U članku pod naslovom ‘Odbjegli se Srbi ne mogu vraćati’, kojeg je 11. rujna 1995. objavio ‘Glinski glasnik: glasilo Općine Glina’, također su najavljeni novi nazivi ulica i trgova na području Gline. Tako je već 24. rujna 1995. Općinsko vijeće donijelo ‘Odluku o određivanju imena ulicama i trgovima u Gradu Glini’, prema kojoj se nazivi 22 ulice mijenjaju i glase: Trg maršala Tita u Trg hrvatskih branitelja, Ulica Žrtava fašizma u Ulica Stjepana i Antuna Radića, Ulica VII. banijske udarne divizije u Hrvatska ulica, Ulica Vasilja Gaćeše u ulica Žrtava domovinskog rata, Ulica 29. novembra u Vukovarska ulica, Ulica Jose Marjanovića u Ulica Kralja Tomislava, Ulica Saveza boraca u Ulica Kneza Branimira, Omladinska u Frankopanska ulica, Ulica 11. siječnja 1944. u Radnička ulica, itd…. Istom odlukom prostor oko gradskog parka nazvan je Trg bana Josipa Jelačića, dok je nekadašnji Spomen dom žrtava fašizma, podignut na mjestu ustaškog pokolja i porušene pravoslavne crkve, preimenovan u Hrvatski dom.

Preostale ulice, ukupno njih 120, preimenovane su odlukama Općinskog vijeća Gline od 19. prosinca 1995. i 14. listopada 1996. godine. U većini naziva, uglavnom prevladavaju imena i događaji iz hrvatske povijesti. Daljnja promjena uličnog nazivlja dogodila se nakon smrti predsjednika Republike, nakon čega je Gradsko vijeće Grada Gline 5. prosinca 2000. donijelo odluku da se Trg hrvatskih branitelja preimenuje u Trg dr. Franje Tuđmana. U međuvremenu, do 2019. godine, Glina je dobila još nekoliko novih ulica, čime je ukupni broj imena dodatno porastao.

Međutim, najveći problem s takvom, aktualnom situacijom s imenima ulica i trgova jest u tome što potpuno negira herojsku antifašističku borbu, kojoj bi dignitet morao biti vraćen, barem ponovnim vraćanjem Ulice 11. siječnja 1944. kao spomena na oslobođenja grada. S druge strane, nasilno dokidanje sjećanja na žrtve fašizma predstavlja prijetnju demokraciji, pogotovo ako imamo u vidu ogromne ljudske gubitke koje su Glina i glinski kraj pretrpjeli u Drugom svjetskom ratu.

Iskazivanje pijeteta prema žrtvama fašizma, prije svega je civilizacijski čin. Brojne Glinjanke i Glinjani (uključujući i potpisnika ovih redova) smatraju da ponovno imenovanje Ulice Žrtava fašizma nije gesta dobre volje, već ispravljanje bar jedne pogrešne odluke iz 1995., a razvijanje kulture sjećanja priznanje humanističke i antifašističke tradicije u gradu koji svakako pamti i bolje dane.

1/3