Spavaj na vlasti, buči u oporbi – to je uglavnom opis prošlog četverogodišnjeg mandata SDP-ove koalicije, koja je u zakonske akte propustila implementirati mnoge važne mjere, a koje bi služile za opće dobro. Jedna od njih je ukidanje instituta jamčevine u vezi kojeg je SDP-ov klub zastupnika u saborsku proceduru uputio prijedlog izmjena Zakona o kaznenom postupku (ZKP). Njima bi se ukinula mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom u svim slučajevima, osim kad je istražni zatvor određen zbog opasnosti od bijega.
Izmjene se odnose na ZKP koji je stupio na snagu 1. srpnja 2009., dakle u vrijeme HDZ-ove vlasti, a u primjenu ušao 1. rujna 2011., čime je izvan snage stavljen prethodni ZKP u kojem uopće nije postojala mogućnost da pritvorenik ponudi jamčevinu ako mu je pritvor određen zbog opasnosti od ponavljanja djela, dovršetka već otpočetog djela ili zbog opasnosti uništavanja dokaza, utjecaja na svjedoke, sudionike i prikrivače, kao ni u slučajevima kad bi djelo počinio pod iznimno teškim okolnostima.
Prema riječima Orsata Miljenića, bivšeg ministra pravosuđa, postojeće zakonsko rješenje postalo je besmisleno poslije odluke kojom je Ustavni sud u travnju prošle godine onemogućio naplatu jamstva za zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića jer je ometao istragu nakon što je pušten iz zatvora. Rekordnu jamčevinu od čak 15 milijuna kuna platio je njegov odvjetnik Marijan Hanžeković, iako je bila određena upravo zbog mogućnosti ometanja kaznenog postupka.
Jamstvo služi samo bogatima, obrazložio je Miljenić akciju svoga kluba i tako po tko zna koji put otkrio toplu vodu: bivša je Vlada, da podsjetimo, još krajem 2014. bila najavila prijedlog izmjene ZKP-a vezan uz institut jamčevine, no nije našla ni snage ni volje da to provede. Izjavu da jamstvo služi bogatima Miljenić je također servirao u srpnju prošle godine, kad je nakon slučaja Bandić najavio da će njegovo ministarstvo razmotriti institut jamčevine, najavivši i javnu raspravu o ZKP-u i njezine rezultate ujesen. U međuvremenu, opravdao se Miljenić, došli su izbori i taj prijedlog nije imalo smisla slati u saborsku proceduru.
Nakon svega, ovakva opravdanja zvuče smiješno: četiri godine SDP-u nije bilo dovoljno da se jednakost građana regulira pred zakonom. Nije trebalo čekati slučaj Bandić, jer se već 2011., u godini preuzimanja vlasti, moglo vidjeti na koji način postojeći zakon omogućava otkup slobode. U slučaju Fimi Media, kojom prilikom je iz državnih tvrtki i ministarstava izvučeno 70 milijuna kuna, Ivo Sanader kupio je privremenu slobodu jamčevinom u iznosu od 12,4 milijuna kuna. Tu je bio i slučaj varaždinskog tajkuna Davora Patafte koji je iste 2011. kupio slobodu uplativši čak 12 milijuna kuna jamčevine nakon što je osumnjičen – suđenje je još u tijeku – da je s bivšim gradonačelnikom Ivanom Čehokom oštetio Grad Varaždin za 50 milijuna kuna.
Odvjetnica Lina Budak slaže se s inicijativom SDP-ova kluba zastupnika i napominje koja je prvotna svrha instituta jamčevine, dok u svim drugim slučajevima on gubi smisao.
- Tako je svuda u svijetu, dovoljno je pogledati sudske filmske drame u kojima se vidi praksa da se određena svota novca polaže isključivo kako bi osumnjičenik za određeno kazneno djelo njome garantirao svoj dolazak na sud - kaže odvjetnica.
Institut jamčevine nikako ne bi trebao ići u prilog moćnima ili određenim političkim grupacijama, dodaje odvjetnica, no i uz takvu spoznaju teško je procijeniti hoće li taj prijedlog proći saborsku većinu. Vrlo teško, sudeći prema izjavi novog ministra pravosuđa Ante Šprlje, koji je rekao da je institut jamčevine europska i svjetska stečevina i da ga on ne bi ukidao.
