Bugarski parlament je prošloga tjedna odobrio projekt izgradnje plinovoda ‘Turski tok’ preko svojega teritorija, od granice s Turskom do granice sa Srbijom. Kompanija Bulgartransgas namjerava odmah krenuti u realizaciju projekta vrijednog 1,4 milijarde eura kako bi bio završen do 2020. godine. I Srbija se intenzivno priprema za izgradnju svoje dionice od bugarske do mađarske granice, do koje bi plin iz ‘Turskog toka’ trebao stići do 2021. godine.
Prije pet godina Bugarska je ponajprije pod američkim pritiskom odustala od izgradnje ‘Južnog toka’ kojim je ruski plin trebao stići do njezine crnomorske obale i nastaviti dalje prema Srbiji, Mađarskoj i Austriji. Bugarsko odustajanje pokopalo je ‘Južni tok’ i Balkan je ostao bez alternativnog pravca dobave ruskog plina, ovisan o plinovodima kojima ruski plin preko Ukrajine stiže u europske zemlje. Nije prošlo puno vremena i bugarska politička elita se pokajala jer je shvatila da je zbog tuđih interesa svoju privredu i stanovništvo uskratila za stabilnu dostavu ruskog plina kao jednog od najpovoljnijih energenata na europskom energetskom tržištu. Srećom po Bugarsku, ali i ostale balkanske zemlje, u plinski posao s Rusijom uskočila je Turska, kako bi zapadnom dijelu zemlje osigurala direktnu dobavu ruskog plina, ali i omogućila njegov tranzit dalje prema europskim zemljama. Za ‘Turski tok’ smjesta se zainteresirala i Grčka, nudeći da nastavi teći preko njezina teritorija dalje prema Makedoniji i Srbiji te Italiji. Grčka ponuda i dalje leži na stolu rusko-turskih partnera koji su izgradili ‘Turski tok’.
Bugarski premijer Bojko Borisov javno se pokajao i priznao pogrešku te na prvi pozitivan mig iz Rusije i Turske upregao svoju vladu i sve nadležne bugarske institucije i kompanije da ovaj put zgrabe priliku koja im se ukazala i ožive projekt sličan onome čijem su pokapanju itekako doprinijeli, a potom shvatili da su pucali u vlastite noge, ali i u noge svojih susjeda. Pritom im je vjerojatno pomoglo da otvore oči i sve što se događalo i događa oko izgradnje prvog i drugog ‘Sjevernog toka’ kojim ruski plin zaobilazeći Ukrajinu stiže ispod Baltika, do Njemačke i dalje se širi prema srednjoj i zapadnoj Europi. Za razliku od Bugarske, Njemačka je odoljela pritisku SAD-a, ali i Poljske i baltičkih članica EU-a, pa je realizirala izgradnju jednog i krenula u izgradnju drugog plinovoda ‘Sjeverni tok’. Jasno je da je moćnoj Njemačkoj bilo puno lakše nego Bugarskoj pokazati da su joj interesi njezinih kompanija i stanovnika preči od svih drugih, pa i onih savezničkih ako su oni ponajprije politički obojeni, nauštrb ekonomske logike i dugoročne računice.
No lekciju koju su metodom vlastite kože naučili bugarski političari, imajući pritom dosta sreće da dobiju drugu šansu kako bi ispravili učinjenu pogrešku, još uvijek nisu naučili i svi drugi balkanski političari. Najnoviji primjer povlačenja suicidalnih poteza upravo demonstriraju kosovski političari, predvođeni predsjednicima tamošnje vlade i parlamenta Ramušom Haradinajem i Kadrijem Veselijem. Nezadovoljni zbog neuspjelog pokušaja učlanjenja Kosova u Interpol, kosovski lideri iskalili su svoj bijes na Srbiji i BiH udvostručivši carine na robu koju iz njih uvoze te najavom da će već ovog mjeseca, mimo svih međunarodnih i domaćih ugovora i akata, osnovati kosovsku vojsku.
Kosovskim liderima nije jasno da članstvo u Interpolu nisu dobili ne zbog toga što se Srbija tome protivila, nego zato što se sve više zemalja plaši jednostranih poteza Trampove administracije kojima se ruše međunarodne norme i sporazumi koji su mukotrpno kreirani i usvajani u međunarodnim organizacijama i institucijama. Taj spisak se stalno širi, od iskakanja iz globalnog sporazuma o zaštiti okoliša preko globalnih trgovinskih sporazuma do, eto, kršenja Interpolova statuta koji budućim članicama uvjetuje prethodno članstvo u UN-u. Sedamdeset i osam od 154 članica Interpola nije se usprotivilo kosovskom članstvu zbog Srbije nego zbog sebe, jer koliko sutra moglo bi se dogoditi da se pravila organizacije čije su članice prekrše i na njihovu štetu, pa se sve masovnije suprotstavljaju bahatim i jednostranim potezima koje povlači najmoćnija zemlja svijeta.
I uvođenje dodatnih carina na srpsku i bosanskohercegovačku robu Haradinaj pravda pozivajući se na Trampovo povećanje carina na kinesku robu. Ako i ostavimo po strani da je skoro čitav svijet osudio taj Trampov potez jer vodi u trgovinski rat koji bi imao katastrofalne posljedice po globalnu ekonomiju, Haradinaj previđa i to da su SAD i Kina upravo dogovorili dvomjesečno primirje u međusobnom nametanju dodatnih carina kako bi eventualno korigirali međusobne ekonomske odnose i izbjegli štetu koju sve više trpe u uvertiri carinskog rata koji je pokrenula Trampova administracija. U trenutku kad se i Tramp pokušava izvući iz carinskog rata s Kinom, kosovski lideri započeli su svoj carinski rat sa Srbijom, rušeći pritom regionalne i europske trgovinske ugovore, vjerujući da će tako ostvariti svoje političke ciljeve.
Kako će, međutim, završiti ta njihova politička avantura u ponedjeljak im je zorno pokazao europski povjerenik za proširenje Johanes Han. Nakon što je propao njegov pokušaj da na licu mjesta u Prištini uvjeri kosovske vlasti da ukinu dodatne carine Srbiji i BiH, Han im je, hladan kao špricer, poručio da Kosovo neće dobiti viznu liberalizaciju prije 2020. godine, iako je ispunilo sve uvjete koji su mu zadani i unatoč tome što je Europska komisija svojim članicama preporučila da je odobre već od početka sljedeće godine. Desetak članica Unije tome se usprotivilo i trebat će vremena da ih se uvjeri da im ne prijete nekontrolirane masovne migracije s Kosova, a one su itekako moguće zbog velike nezaposlenosti njegova stanovništva, pogotovo među mladom populacijom. Rušenje CEFTA-e i formiranje vojske mimo dogovorene procedure nisu argumenti koji mogu pomoći Kosovu da dobije podršku EU-a, pa čak ako iza njegova osvetničkog pohoda na Srbiju stane američka administracija.
I Bugarska je na američki mig, ali i uz tadašnju oportunističku suglasnost EU-a, odustala od ‘Južnog toka’ kako bi demonstrirala svoje prozapadno savezništvo kontra Rusije, ali sila ekonomskih interesa naučila ju je pameti: zahvaljujući sretnim okolnostima, odlučila je u sličnoj situaciji donijeti političke odluke vodeći računa prije svega o svojim ekonomskim interesima. Kosovske vlasti su u želji da se osvete Srbiji odlučile zaustaviti uvoz srpske robe na Kosovo, ali činjenica da su odmah od dodatnih carina izuzele robu deset multinacionalnih kompanija čija se roba proizvodu u njihovim tvornicama u Srbiji i izvozi na Kosovo, pokazuje da su taj carinski rat već sada izgubile. Jer i na ovom malom balkanskom tržištu političke intervencije u ekonomske tokove su kratkoga daha zbog toga što roba, poput vode ili plina, nađe svoje puteve mimo feudalnih carinskih i drugih zidova koje političari svako malo tako zdušno podižu gdje i kako se sjete.
